Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-143/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FU, zbog kaznenog djela iz članka 132. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika FU podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovnog broja K-126/2025-8 od 11. veljače 2026., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FU, kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08; 76/09; 80/11; 121/11; 91/12; 143/12; 56/13; 145/13; 152/14; 70/17., 126/19; 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-315/2019 od 17. listopada 2019.

1.1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženik FU proglašen je krivim da je počinio produljeno kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplate plaće, opisano po članku 132. stavka. 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 132. stavak 1. KZ/11, te je optuženik na temelju članka 132. stavak 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće biti izvršena ukoliko optuženik FU u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenoj ĐU dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 12.169,50 eur (91.691,11 kuna) koji joj je optuženi dužan isplatiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka dospjelosti svake plaće od 16 dana u mjesecu za prethodni mjesec. Sa preostalim imovinskopravnim zahtjevom do iznosa od 12.976,89 eur (97.774,40 kuna) oštećena se upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženiku je naložena posebna obaveza da popravi štetu, na način da u korist oštećene ĐU uplati iznos od 12.169,50 eur (91.691,11 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka dospjelosti svake plaće od 16 dana u mjesecu sa za prethodni mjesec i to u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozoren je optuženik da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedenu obvezu.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08 optuženi FU dužan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,99 eura, troškove knjigovodstvenog vještačenja od 339,98 eura i za pristup vještaka na raspravu 74,78 eura, u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik FU, po branitelju Josipu Gajskom, odvjetniku u Zaboku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, "pogrešne primjene materijalnog prava" i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika FU nije osnovana.

6. U žalbi optuženika FU je uvodno navedeno da prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim nije pravno označio o kojoj povredi bi se radilo, već iz sadržaja žalbe proizlazi da isti ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer navodi da se presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi u znatnoj mjeri proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući povodom izjavljene žalbe po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08 prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije utvrdio da bi ista bila opterećena povredama zakona koje sadrži ta odredba. Stoga da se optuženik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, a o svim odlučnim činjenicama dati su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u tom pravcu u žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza, te se prigovara nalazu i mišljenju vještakinje za financije i knjigovodstvo Katarine Bandalović iz razloga što je vještvo izrađeno bez knjigovodstvene i računovodstvene dokumentacije društva Presečki prijevoz d.o.o., već je vještačenje izrađeno na temelju izvoda prometa po žiro računu navedenog društva. Naime, u žalbi se postavlja pitanje na koji način je vještakinja zaključila da je do blokade računa Presečki prijevoz d.o.o. došlo radi nepravilnog podizanja gotovine iako je optuženik u obrani isticao da je gotovinu u iznosu od 165.200,00 kuna koristio u poslovne svrhe između njegove pravne osobe i trgovačkog društva Čavlek promet d.o.o. Na opisan način da je vještakinja prekoračila ovlasti jer se na takvom nalazu i mišljenju ne može temeljiti prvostupanjska presuda. Nadalje, u žalbi optuženika analiziraju se iskazi svjedokinja EU i ZU te oštećene ĐU, a koji je iskaz neistinit i u suprotnosti sa svim verbalnim i materijalnim dokazima provedenim u postupku. U žalbi optuženika navodi se da je optuženik u obrani iskazao da je žiro račun društva Presečki prijevoz d.o.o. došlo u blokadu zbog nezakonitog postupanja trgovačkog društva Trgocentra d.o.o., što je uzrokovalo da su se u ugostiteljskom objektu plaće djelatnicima EU i oštećenoj ĐU isplaćivale na način da su one iz dnevnog utrška uzimale novac u gotovini za namirenje plaća, troškove prijevoza i toplog obroka, pa su u cijelosti namirene za inkriminirano razdoblje.

9. Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija iz naprijed navedenih razloga s obzirom na to da je sud o svim svojim zaključcima dao valjane i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da imaju potporu u stanju u spisu. Dakle, optuženik FU je u inkriminirano vrijeme bio direktor i odgovorna osoba u trgovačkom društvu Presečki prijevoz d.o.o. Iz izvatka bankovnog računa oštećene ĐU, zaposlene u trgovačkom društvu Presečki d.o.o. u inkriminiranom razdoblju unatoč ispunjavanju svojih obveza iz radnog odnosa nije primala plaću te unutar utuženog razdoblja oštećenoj nisu uredno i redovito uplaćivani doprinosi niti je primala dospjele obračune neisplaćene plaće. Oštećena ĐU je odobrenjem optuženika FU od dnevnog utrška uzimala novčane iznose od 200,00 ili 300,00 kuna dnevno, a ugovorena plaća joj je trebala biti 3.000,00 kuna mjesečno da bi prema njezinom iskazu za inkriminirani period uzela ukupno 49.612,00 kuna, a što proizlazi iz dostavljenih bilješka oštećene (list 66 spisa). Nadalje je istakla da nije uzimala novac svakodnevno već povremeno, ali da u svakom slučaju nije uzela novac koji bi bio adekvatan ugovorenog iznosa plaće, pa postavlja imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 97.774,40 kuna. Pravna osoba trgovačko društvo Presečki prijevoz d.o.o. propustom optuženika kao odgovorne osobe nije isplaćivala plaće preko žiro računa, već je optuženi dogovorio sa zaposlenicama da se za dio neto plaće uzima utržak od ugostiteljskog objekta, što je potvrdila i svjedokinja EU da je i ona povremeno uzimala dnevni utržak, i na taj način nadoknađivala svoju neto plaću. Ova svjedokinja istakla je i to da je obračune plaće dobivala redovito, ali je u dogovoru sa poslodavcem uzimala dnevni utržak u gotovini, jer plaću na račun nije dobivala jer novaca za isplatu plaća nije bilo. Ovaj navod svjedokinje EU nadopunjuje se sa iskazom svjedokinje KU koja je sa pokojnom majkom vodila knjigovodstveni servis pa je bila upoznata sa vođenjem knjigovodstva trgovačkog društva pa je istakla da ima saznanja da je trgovačko društvo Presečki prijevoz d.o.o. izrađivalo obračune plaća, te su se izrađivali obrasci kao da je plaća isplaćena preko žiro računa, iako se plaće nisu isplaćivale preko žiro računa, a nisu ni bili izrađivani obrasci koji se izrađuju kada se plaće ne isplaćuju preko žiro računa.

9.1. Iskaz oštećene ĐU i KU nadopunjen je iskazom vještakinje za financije i knjigovodstvo Katarina Bandalović, koja je u nalazu i mišljenju utvrdila da je pravna osoba Presečki prijevoz d.o.o. za razdoblje od 1. prosinca 2011. do 1. siječnja 2013. imala dostatna novčana sredstva za isplatu plaće oštećenoj, ali je optuženik FU sa žiro računa podigao 165.200,00 kuna u neposlovne svrhe što je dovelo do blokade žiro računa pravne osobe 30. prosinca 2013. radi čega nije došlo do isplata plaća. Pravilo je da se prije nastupanja blokade žiro računa pravne osobe izvrše zakonske obveze prema radnicima, a optuženik je podizao gotovinu, a nije predočio poslovnu dokumentaciju koja bi potvrđivala da je gotovina korištena u poslovne svrhe, pa je do neisplate plaće oštećenoj za 2012. godinu došlo uslijed neopravdanih gotovinskih isplata poslodavca. Međutim, u odnosu na inkriminirano kazneno djelo neisplate plaće odredba članka 132. stavak 4. KZ/11 propisuje da neovisno o činjenici ukoliko pravna osoba ne raspolaže financijskim sredstvima na računu ili nedostatku financijskih sredstava na računu poslodavca, ako poslodavac nije dostavio obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće ostvarit će obilježja kaznenog djela neisplate plaće, neovisno o okolnosti da li je račun pravne osobe bio u blokadi ili ne.

9.2. Naime, prema navodima vještaka, a i svjedokinja EU i KU, u odnosu na vremensko razdoblje od 1. siječnja 2013. do prosinca 2014. utvrđeno je da u spisu prileže obračuni za isplaćene plaće, jer je i svjedokinja EU iskazala da je primala obračune plaća na kojima su pisali bruto i neto iznosi, ali da plaću nije dobivala preko računa jer novaca na računu društva nije bilo. Pravna osoba Presečki prijevoz d.o.o. odnosno odgovorna osoba optuženik nije izrađivao obračune za neisplaćene plaće za koje je propisano da se moraju izrađivati upravo zato jer se radi o ovršnim ispravama da radnik može zatražiti ovrhu. Upravo za navedeno vremensko razdoblje od 1. siječnja 2013. do prosinca 2014. propustom optuženika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi nije oštećenoj isplaćena plaća neovisno o okolnosti da li je ona obračun plaće primila ili ne, jer nisu izrađivani obračuni neisplaćenih plaća, u odnosu na inkriminirano vremensko razdoblje od 1. prosinca 2011. do 31. prosinca 2014. Stoga, kako plaća nije obračunavana i isplaćivana na zakoniti način poslodavac nije izračunavao obračune za neisplaćene plaće za koje je propisano da se moraju izrađivati upravo zato jer se radi o ovršnim ispravama da radnik može zatražiti ovrhu, pa je upravo stoga za razdoblje od 1. siječnja 2013. do prosinca 2014. dokazano da propustom optuženika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi nije oštećenoj isplaćena plaća, a pri čemu nije bitno da li je ona obračun primila, jer je nesporno utvrđeno da nisu izrađivani obračuni neisplaćenih plaća.

10. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je optuženika FU osudio zbog počinjenja kaznenog djela protiv radnih odnosa iz socijalnog osiguranja neisplate plaće iz članka 132. stavak 1. i 4. u svezi s člankom 52. KZ/11 s obzirom na to da su se u radnjama optuženika stekli svi objektivni i subjektivni elementi produljenog kaznenog djela jer je isto počinjeno kada je optuženik s namjerom izvršio više odvojenih radnji u smislu kojima se ostvaruje biće istog ili istovrsnog kaznenog djela ako ona s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, a višekratnim neisplatama plaća oštećenoj ĐU optuženik je ostvario bitna obilježja navedenog kaznenog djela, pa neosnovana žalba optuženika i u tom pravcu jer kada se radi o produljenom kaznenom djelu primjenjuje se propis koji je važio u vrijeme dovršetka kaznenog djela, a to je 31. prosinca 2014. kada se primjenjuje KZ/11 ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12).

11. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je i u tom pravcu ispitao pobijanu presudu.

12. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11 pravilno utvrdio i adekvatno cijenio sve okolnosti, koje mogu imati utjecaja na odmjeravanje kazne, tako da je pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti te optuženika opravdano osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a potom je osnovano temeljem odredbe članka 56. KZ/11 optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Također ispravno je još dodatno na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku je naložena posebna obveza da popravi štetu na način da oštećenoj ĐU uplati iznos od 12.169,50 eur (91.691,11 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od trenutka dospjelosti svake plaće od 16 dana u mjesecu sa za prethodni mjesec i to u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 optuženik je ispravno upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedenu obvezu.

13. Dakle, za očekivati je da će se izrečenom uvjetnom osudom koja je optuženiku izrečena presudom prvostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se utjecati na počinitelja da se ubuduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, a također i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

14. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 pravilno je prvostupanjski sud oštećenoj ĐU dosudio imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 12.169,50 eura (91.169,50 kuna), koji je optuženik dužan isplatiti oštećenoj u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude kako je to navedeno u točki 23. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude uz zakonske zatezne kamate. Naime, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvene vještakinje Katarine Bendalović, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je trgovačko društvo Presečki prijevoz d.o.o. isplatilo oštećenoj ĐU isplatila neto plaću za prosinac 2011. u iznosu od 3.041,65 kuna i za siječanj 2012. u iznosu od 3.041,65 kuna, za koje iznose je umanjila imovinsko pravni zahtjev oštećene te je za inkriminirano vremensko razdoblje 2012., 2013. i 2014., oštećenoj dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 12.169,50 eura (91.169,50 kuna), dok se u ostalom dijelu oštećena sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu, pa je neosnovana žalba optuženika i u tom dijelu u kojem navodi da sud nije pravilno utvrdio imovinsko pravni zahtjev.

15. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj