Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1240/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5439/2023-23 od 17. veljače 2026., 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5439/2023-23 od 17. veljače 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

„I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zakonskim zateznom kamatom tekućom od 9.1.2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik, pobijajući isto u cijelosti iz svih žalbenih razloga koje propisuje članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP) predlažući da se isto ukine ili preinači sukladno žalbenim navodima a podredno vrati na ponovan postupak. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je prvostupanjska odluka, dopunsko rješenje, kojim je na temelju prijedloga tužitelja od 12. siječnja 2026. tužitelju dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.01.2026. godine pa do isplate.

7. Tuženik pobija navedeno rješenje ističući kako se presude objavljuju putem sustava e-oglasne ploče, te da se preko istog može u cijelosti preuzeti pisana presuda, bez potrebe odlaska na sud i pristupa ročištu u smislu da sukladno članku 155. ZPP-a taj trošak nije bio potreban ni nužan za vođenje parnice. Nadalje ističe kako bi isti trošak predstavljao bi trošak potreban za vođenje parnice, isključivo u slučaju kada ne bi postojala mogućnost da parnične stranke na drugi, jednostavniji način prime presudu, te kako ni namjera zakonodavca nije bila da se prilikom odmjeravanja troškova postupka priznaju troškovi koji isključivo idu za tim da se uzrokuju dodatni nepotrebni troškovi postupka, nego već da se ide za tim da se strankama omogući da ostvare svoje pravo na pristup sudu i naposljetku mogu ostvariti povrat troška koji bi bili nužni za vođenje postupka. Ističe i to kako je tužitelju priznat i trošak sastava prijedloga za donošenje dopunske presude što mu također nije trebalo priznati.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje kako je prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja pravovremen i osnovan jer je sud propustio odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100 eura uvećano za PDV. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je temeljem članaka 154. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) dosudio navedeni trošak i trošak sastava prijedloga za donošenje dopunske presude tužitelju uz dosudu zatezne kamate.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako trošak ročišta za objavu presude ne predstavlja nužni trošak. Naime, člankom 151. stavak 1. ZPP-a propisano je da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Člankom 335. stavak 8. ZPP-a propisano je da stranci koja je pristupila na ročište na kojem se objavljuje presuda, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da sud, u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao što je u konkretnom slučaju pristupio punomoćnik tužitelja, mora stranci uručiti presudu, te joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se, dakle, o trošku učinjenom u tijeku postupka, a na koji trošak tužitelj ima pravo jer je njegov punomoćnik pristupio na ročište, što i proizlazi iz zapisnika o održanom ročištu o objavi i uručenju presude. Dakle, stranci koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude pripada pravo na trošak ročišta za objavu presude jer je navedeni trošak opravdan.

10. S obzirom na visinu priznatog troška tužitelju ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno temeljem odredbi ZPP-a, a u skladu s Tarifom dosudio tužitelju trošak sastava prijedloga za donošenje dopunske presude u iznosu od 50 eura (Tbr 8. točka 4.) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100 eura (Tbr 9. točka 3.)

11. Stoga neosnovano tuženik u žalbi navodi kako navedeni troškovi ne pripadaju tužitelja i kako isti ne bi trebali past na teret tuženika. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, a troškovnik koji je predao na ročištu od 26. studenog 2025. sadrži i trošak pristupa na ročište za objavu presude iz čega proizlazi kako je sud zaista, o istom, propustio odlučiti.

12. Iz navedenoga proizlazi kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio osnovanost prijedloga i tuženiku dosudio plaćanje daljnjih troškova postupka te donio pobijano rješenje.

13. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

14. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 19. svibnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac