REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Poslovni broj: Kž-32/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆD, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ĆD protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K- 49/2022 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog ĆD, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11 za koje je optuženi ĆD proglašen krivim uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zavora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog ĆD odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženi ĆD je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krađe iz članka 228 stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 optuženi ĆD je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka te nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Danku Mandiću, odvjetniku iz Čakovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se preinači na način da se kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom ili radom za opće dobro ili uvjetnom osudom.

4. Odgovor na žalbu optuženika je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

5. Spis predmeta je prije dostavljanja istog sutkinji izvjestiteljici, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodeći o kojoj se bitnoj povredi radi niti se to može razabrati iz žalbe.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj prije svega prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza navodeći da je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika koja je od početka postupka konzistentna i potvrđena iskazima svjedoka BD, SD i ZD, a prihvaća iskaz oštećenika koji je u više navrata mijenjan, pri čemu je važno istaknuti da je BD naknadno kod provođenja suočenja s oštećenikom izmijenio svoj iskaz i očito je to rezultat dogovora s oštećenikom. Da se radilo o dogovoru ukazuje činjenica da je prvotno iskazao da je ŠD dragovoljno predao mobitel optuženiku da ga proda, a iz suočenja s HD proizlazi da je jednom oštećenik dao mobitel optuženiku da ga proda, a drugi puta mu ga je uzeo iz ruke dok se vozio na biciklu. Takav je iskaz neuvjerljiv i nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom.

9. Protivno prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao sve dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

9.1. Naime, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, oštećeni ŠD je od samog početka ustrajao na tome da dok je šetao s BD je, došavši s leđa, optuženik mu istrgnuo mobitel iz ruke, a bio je na biciklu, da su ga tražili i kada ga našli tražio ga je da mu vrati mobitel, na što mu je optuženik odgovorio da je prodao mobitel, te su čak i njegovi rođaci tražili od optuženika da mu vrati mobitel. Oštećenik je opovrgnuo navode optuženika da ga je tražio da mu proda mobitel, da su išli kod GD koji bez papira nije htio kupiti mobitel i da su poslije ZD prodali mobitel za 400,00 kuna i kupili „Galaxy“ (sintetička droga) kao što poriče da bi nakon toga bili u kući optuženika i konzumirali drogu. Kod takvog iskaza je ostao i prilikom suočenja s optuženikom, gdje je vrlo uvjerljivo govorio optuženiku da „laže“ i znakovita je izjava „ma daj Ć ne pričaj, nije istina što govoriš“. Pritom treba istaknuti da je u obrani optuženik izjavio da je mobitel prodan za 400,00 kuna, a prilikom suočenja spominje iznos od 200,00 kuna.

9.2. Nadalje, iskaz oštećenika da mu je optuženik istrgnuo mobitel, potvrdila je i svjedokinja SD kojoj se povjerio i koja je iskazala da je sa suprugom LD otišla kod optuženika da vrati mobitel i kada je rekao da ga je oštećenik tražio da proda mobitel, nisu mu povjerovali i njezin suprug ga je ošamario, što nije osporio niti optuženik.

9.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda neosnovani su prigovori vezano za iskaz svjedoka BD jer je prilikom suočenja s oštećenikom pojasnio različitosti u iskazu na način da ne zna o kojem događaju je trebao iskazivati jer se radilo o dva različita događaja i potvrdio je da u jednom od tih događaja, dok su šetali, je optuženik istrgnuo mobitel optuženiku. Jednako tako se cijenilo da je optuženik prvo rekao da nisu uspjeli prodati mobitel GD pa da je onda mijenjao mobitel za „Galaxy“ da bi potom promijenio obranu i rekao da je mobitel tom čovjeku prodan za 400,00 kuna i od njega su kupili „Galaxy“. Imajući u vidu sve navedeno i da se nesporno oštećenik povjerio svojoj teti SD te cijeneći njezin iskaz, s pravom je otklonjena obrana optuženika kao neuvjerljiva, pri čemu nije životno da bi se oštećenik povjerio teti da mu je optuženik ukrao ukoliko bi sam tražio od optuženika da mu proda mobitel.

10. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori optuženika u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. No, s pravom žalitelj prigovara da nisu pravilno vrednovane sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

11.1. Cijeneći navedeno prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio da je otac šestero maloljetne djece, a po ocjeni drugostupanjskog suda, kako se to ističe i u žalbi, propušteno je cijeniti da je od počinjena ovog kaznenog djela proteklo gotovo šest godina, što je također trebalo cijeniti olakotnom okolnošću. Uz navedeno, pogrešno se optuženiku cijenila kao otegotna okolnost osuđivanost za kazneno djelo bludnih radnji jer je za to kazneno djelo osuđen nakon počinjenja ovog kaznenog djela. Jednako tako u spisu predmeta nema podataka da je i nakon te osude bio u sukobu sa zakonom.

11.2. Cijeneći sve utvrđene okolnosti, po ocjeni drugostupanjskog suda, po mjeri je pravilno odmjerena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, ali se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora kako bi se optuženiku pružila šansa da živi sukladno opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Stoga je u tom dijelu preinačena pobijana presuda na način da je izrečena uvjetna osuda te je kazna zatvora uvjetovana rokom provjeravanja od dvije godine. Ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

13. Slijedom navedenog u odnosu na točku I. izreke je odlučeno na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08, a u odnosu na točku II. na temelju članka 482. ZKP/08.

Velika Gorica, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević