REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kžzd-9/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice GH, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv oslobađajućeg dijela presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-54/2018 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženica GH je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/20, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08) oslobođena optužbe za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.
1.1. Optuženica je ujedno proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava, dok je optuženica GH u odnosu na osuđujući dio presude na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkom 6. ZKP/08 s osnove paušala dužna platiti iznos od 200,00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba je osnovana.
7. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj prvenstveno prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza što je rezultiralo pogrešnim zaključkom da nema dokaza da bi optuženica počinila terećeno kazneno djelo. Posebno ukazuje da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio obranu optuženice i njezine majke, iako je optuženica o ocu djeteta govorila loše i podcjenjivala ga je kao roditelja i da se cijelo vrijeme trudila prikazati oca u lošem svjetlu, zbog čega dijete nije odlazilo ocu. Jednako tako je zanemaren iskaz svjedokinje LH da negativne poruke o ocu su konstantne, da se prilikom izvida utvrdilo da optuženica pred djetetom govori negativno o ocu i mlt. G upotrebljava riječi koje je u odnosu na oca izgovorila majka, čime je kod djeteta izazvala značajnu psihološku štetu. Posebno se u žalbi ukazuje na dopis Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. listopada 2017. u kojem se navodi da je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju utvrđen negativan odnos majke prema djetetu i da usprkos intervencije institucija sustava nije došlo do promjene ponašanja majke što je kod dječaka progresivno razvilo emocionalne poteškoće. Zaključno se navodi da usprkos tome što je dječak odličan učenik i primjerenog ponašanja, sve gore se ne može zanemariti niti je sud imao u vidu da dijete ima pravo odrastati uz oba roditelja.
8. I po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je propustio brižljivo i kritički vrednovati dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti slijedom čega se dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Prije svega se napominje da je ovom presudom, u osuđujućem dijelu, optuženica proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11, a u odnosu na to kazneno djelo je inkriminirani period dulji od devet godina. Nadalje, iako sud utvrđuje da je dokazano da je optuženica onemogućila susrete oca s djetetom u gore navedenom periodu i opstruirala ih na razne načine, da je kroz cijelo to vrijeme imala negativne komentare i ružno je govorila o ocu pred djetetom, zbog čega je dijete odbijalo kontakt s ocem, sud na temelju toga što je dijete odličan učenik i postiže izvrsne rezultate na natjecanjima zaključuje da nije dokazano da bi svojim radnjama optuženica grubo povrijedila djetetova prava.
9.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, žalitelj s pravom ističe da je propušteno obranu optuženice u kojoj negira počinjenje kaznenog djela, povezati s iskazima djelatnica Centra za socijalni rad OH, UH i GHT koje su u bitnome iskazale da je odnos majke prema ocu djeteta bio negativan, da je pred djetetom se negativno izražavala o ocu na što je bila upozorena da to nije dobro za dijete, a GHT je iskazala da je odmah uočila da optuženica onemogućava susrete prema sudskoj odluci, već ih dozvoljava pod njezinim uvjetima, da je optuženica konstantno slala negativne poruke djetetu o ocu, prilikom izvida je loše govorila o ocu i dijete je ponavljao te riječi, da je dijete odbijalo ići s ocem, da se dijete izražavalo neprimjereno za njegovu dob govoreći ocu da mora promijeniti svoje ponašanje, da su njegovi pokloni glupi i da će sve prodati, a da susreti isključivo u prisutnosti majke nisu dobri jer se ne može razviti odnos između djeteta i oca. Po ocjeni ovoga suda propušteno je cijeniti i da iz dopisa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 23. listopada 2017. proizlazi da nakon uvida u dostupnu dokumentaciju je utvrđen negativan odnos majke prema dječaku i da pored intervencija sustava nije došlo do promjene ponašanja majke što je kod dječaka progresivno razvilo emocionalne teškoće.
9.2. S pravom se, s obzirom na sve navedeno, dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženica grubo povrijedila djetetova prava jer da je dijete uzornog ponašanja, odličan je učenik i postiže rezultate na natjecanjima. Naime, to što je dijete odličan učenik i uzornog ponašanja je samo jedan od segmenata koji se cijeni. No, postoji i onaj psihološko-emotivan segment koji je prvostupanjski sud propustio utvrditi na pravilan način tj. svijest optuženice da svojim ponašanjem i negativnim komentarima o ocu djeteta, govoreći djetetu da ako ode kod oca da ga on neće vratiti i prikazujući oca u negativnom kontekstu i onemogućavanjem normalnog odvijanja susreta djeteta s ocem, utječe na dijete da ima odbojnost prema ocu, do čega je u konačnici i došlo jer se dijete neprimjereno izražavalo prema ocu, a u toj dobi nije se sam mogao, bez da je to čuo, tako izražavati i odbijao je susrete s ocem i da je time onemogućila djetetu pravo na oba roditelja. Imajući u vidu sve navedeno, a osobito mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, tada s pravom žalitelj dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda, pri čemu onemogućavanje razvijanja zdravog odnosa djeteta prema ocu zasigurno predstavlja grubu povredu djetetovih prava.
10. Sijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.
11. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud obnoviti dokaze i imati će u vidu ovo drugostupanjsko rješenje. Također će imati u vidu da grubo zanemarivanje predstavlja izostanak onih napora koji su prijeko potrebni ili koji su krajnje nužni za skrb i normalan razvoj djeteta i da izostankom istih se radi o konkretnom ugrožavanju. Po učinjenom će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti na način kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
