REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-179/2026-2

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja TD, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Saša Vladić , odvjetnik iz Splita , Meštrovićevo šetalište 8 , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske , Područnog ureda Split , Službe građevinske inspekcije , Split , Mike Tripala 6 , OIB: 33706439962 , radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanog po istom opunomoćeniku , protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I- 2277/2024-15 od 13. listopada 2025. , na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i Upravno rješenje suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-362-02/24- 02/627 , URBROJ: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024. , dok se osporenim sudskim rješenjem, istog poslovnog broja. i datuma, odbija kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za naknadu troška ovoga spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, uklanjanje prizemne i pomoćne građevine te gustirne, u obliku i dimenzijama detaljno opisanim tim rješenjem, a koje su izvedene bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, na lokaciji u [adresa], na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], južno od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, pod prijetnjom prisilnog izvršenja tog rješenja putem treće osobe u slučaju nepostupanja po naloženoj mjeri.

2. Tužitelj je protiv osporene odluke (presude i rješenja) izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima ističe da je prvostupanjski sud odlučio o zakonitosti rješenja tuženika iako ta odluka nije bila predmetom spora. Upire na odredbu članka 12. stavka 2. točke 1., 2., 3., 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS) kojom je propisano da upravni sud odlučuje o tužbama, a ne o žalbama, kako je prvostupanjski sud nepravilno odlučio, jer tužitelj nikada nije dostavio tužbu Upravnom sudu u Splitu. Tako je prvostupanjski sud nepravilno donio zaključak da se radi o tužbi investitora, propustivši odlučiti da tu tužbu nije dostavio investitor TD, nego tuženik, koji i nije bio tužen od strane investitora. Žalba investitora upućena je Središnjem uredu, Sektoru za drugostupanjski postupak, po kojoj žalbi prvostupanjski sud nije nikako mogao postupati, zbog čega je investitor dostavio prigovor apsolutne nenadležnosti upravnog suda, a po kojem prigovoru prvostupanjski sud nije niti odlučivao, nego je žalbu investitora prihvatio kao tužbu ovog investitora, navodeći da je investitor podnesak pogrešno naslovio "žalba" umjesto "tužba" te da je pogrešno uputio tužbu tuženiku, što je netočan zaključak, o kojem će se morati raspraviti pred Visokim upravnim sudom po ovoj žalbi. Kako nema tužbe, nema niti postavljenog tužbenog zahtjeva, tako da upravni sud nije mogao odbiti zahtjev koji ovaj investitor nije nikada podstavio. Tuženik je trebao odbaciti žalbu investitora, ako je smatrao da investitor nema pravo na žalbu, ali to nije učinio, a mogao je žalbu uputiti i Središnjem uredu na drugostupanjsko odlučivanje, ali nikako nije mogao žalbu dostaviti u ime investitora na nadležno postupanje upravnom sud. Upire na odredbu članka 38. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da se spor pokreće tužbom, te na odredbu članka 39. ZUS-a kojom je propisano što treba sadržavati tužba. Zbog navedenog, budući je Upravni sud u Splitu donio ništetnu odluku, a Visoki upravni sud, temeljem odredbe članka 134. ZUS-a, pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, to tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje, prihvatiti prigovor apsolutne nenadležnosti, oglasiti se nenadležnim za postupanje i vratiti žalbu tuženiku na odlučivanje te naložiti tuženiku naknaditi TD troškove žalbenog postupka u iskazanom iznosu.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS -a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je inspekcijskim rješenjem tuženika, primjenom odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23. – dalje u tekstu: ZDI), naloženo tužitelju, kao investitoru, ukloniti bespravne građevine (prizemna građevina, pomoćna građevina i gustirna) izgrađene na opisanoj lokaciji, izvan granica građevinskog područja, bez propisane građevinske dozvole.

7. Tužitelj je u uputi o pravnom lijeku, koja je sastavni dio inspekcijskog rješenja, pravilno upućen da se protiv tog rješenja ne može izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim Upravnim sudom u Splitu , te u kojem roku i na koji način se tužba podnosi.

7.1.. Takva uputa u skladu je s odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena, a što je upravo ovdje slučaj, jer je odredbom članka 106. stavka 5. ZDI-a, kao posebnog zakona koji regulira postupanje građevinske inspekcije, izričito propisano da se protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

8. S obzirom da opunomoćenik tužitelja nije postupio sukladno pravilnoj uputi o pravnom lijeku, već je izjavio žalbu protiv rješenja građevinskog inspektora koja nije dopuštena, to je tuženik , a upravo radi zaštite tužiteljevih prava i interesa , podnesak nazvan "žalba", koji sadržajno predstavlja zakonom propisanu tužbu protiv rješenja o uklanjanju, ispravno proslijedio mjesno nadležnom prvostupanjskom upravnom sudu ( Upravnom sudu u Splitu ), sve sa vrhom da tužitelj ne propusti rok za podnošenje tužbe, što bi posljedično značilo da se o zakonitosti. inspekcijskog rješenja ne bi mogla donijeti meritorna odluka. Navedeno je u skladu s odredbom članka 41. stavka 4. ZUS-a , prema kojoj se smatra da je tužba podnesena u roku i kad je u roku predana nenadležnom sudu ili tuženiku , kako je to ovdje (pogrešno) učinjeno.

9. Slijedom izloženog, ovaj Sud ne može ocijeniti osnovanim žalbenim navodima, kojima, unatoč zakonitoj uputi o pravnom lijeku, opunomoćenik tužitelja , kao stručna osoba ovlaštena za pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama , inzistira na pogrešnoj primjeni mjerodavnog postupovnog prava, izravno čime se šteti osobi koja zastupa u ostvarivanju i zaštiti njezinih prava i pravnih interesa.

10. Stoga je, i po ocjeni ovoga Suda , prvostupanjski sud ispravno postupio kada je tužiteljev podnesak naziva „žalba“, proslijeđen od tuženika , uzeo u razmatranje kao tužbu, jer je stvarno i mjesno nadležan za ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju bespravnih građevina.

11. Radi navedenog, ovaj Sud nalazi da tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporene odluke, a niti nadležnost upravnog suda za rješavanje predmetne stvari, zbog čega nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a , ne pripada pravo na naknadu tog troška, ​​radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović