REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-959/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica dr.sc. Romina Štaba, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom uredu Porobija & Špoljarić d.o.o. Varaždin, Kolodvorska ulica 12, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreznih pogodnosti, nakon održane usmene i javne rasprave, 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22-01/167, URBROJ: 513-04-5-2 od 31. siječnja 2025.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513- 07-01-06-22-4 od 11. travnja 2022.
III Postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi se obustavlja.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eur) sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/167, URBROJ: 513-04-5-2 od 31. siječnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/22-32/2, URBROJ: 513-07-01-06-22-4 od 11. travnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužiteljica korištenjem poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 279.000,00 kn u točci I izreke na koje se obračunava porez na dohodak, prirez i pripadajući doprinosi na način u iznosima kako je to naznačeno u točki II izreke, primici navedeni u točki II izreke nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada u točci III izreke, a točkom IV do V izreke nalaže se uplata utvrđenih obveza na propisani račun u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja uz napomenu da se na nepravodobno uplaćene obveze obračunava i plaća zatezna kamata.
2. Tužiteljica pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da tuženik nije uzeo u obzir cjelokupan sadržaj i smisao Općeg poreznog zakona u korelaciji s Zakonom o porezu na dohodak, te da tuženik pogrešno tumači odredbe Ugovora o pružanja usluga tužiteljice i društva KodeLab Solutions d.o.o., te pogrešno utvrđuje da su zadovoljeni elementi kriterija kontrole ponašanja, iako smjernice ne predstavljaju upute na koji način, u koje vrijeme, kojom tehnikom i programom se posao ima izvršiti, nego predstavljaju tehničke karakteristike koje su čest i neizostavan dio ovakvih vrsta poslovne suradnje i predstavljaju sredstvo za postizanje cilja ugovora tj uslugu koja se ima izvršiti.
3. Nadalje, pogrešno je utvrđeno da je način plaćanja odredio korisnik usluge, jer se radi o cjeniku usluga obrta [obrt] tužiteljice, a što je razvidno iz priloga ugovora, te su iznosi za izvršene usluge mjesečno varirali između 15.000,00 kn i 31.000,00 kn, ovisno o uslugama koje su pojedini mjesec bile obavljene, pa se nikako ne može zaključiti da su zadovoljeni elementi kriterija financijske kontrole te tuženik nije uzeo u obzir da je iz ugovora razvidno ograničenje u slučaju poslovanja s trećom osobom radi zaštite od konkurencije za vrijeme trajanja ugovora radi čuvanja poslovne tajne 4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
6. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).
9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
10. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 31. siječnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. travnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužiteljica koristila porezne pogodnosti suprotno svrsi zakona za razdoblje od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. te ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u odnosu na koje su joj obračunate porezne obveze opisane u prvostupanjskom rješenju, s obrazloženjem da je tužiteljica kroz paušalni obrt za istog isplatitelja obavljala posao s obilježjima nesamostalnog rada na način da posao obavlja po uputama isplatitelja, a za što je tužiteljici dominantni isplatitelj redovno mjesečno vršio isplate.
11. Tuženik obrazlaže da se obilježja nesamostalnog rada prosuđuju prema kriterijima oporezivanja dohotka, te će se kao dohodak s osnove nesamostalnog rada smatrati i primitci ostvareni kroz zloupotrebu poreznih pogodnosti suprotno svrsi zakona, ako su utvrđena obilježja triju kriterija, prvo kontrole ponašanja kroz pravo poslodavca da usmjerava i kontrolira rad posloprimca, drugo financijske kontrole kroz pravo poslodavca da usmjerava ili kontrolira financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada i treće odnosa stranaka koji predstavlja vrlo široko definiran kriterij koji obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama, pri čemu porezno tijelo ima dosta široku diskreciju.
12. U obrazloženju rješenja tuženik je citirao članak 12. a stavak 1 točku 1. i stavak 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20), članak 14. stavak 3. i članak 27.a stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20), te članak 32.a stavak 1., 2., 3., 4., 5. i 6. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19 i 1/20).
13. Odredbom članka 32.a stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da u skladu s člankom 12.a stavkom 1. točkom 1. Općeg poreznog zakona i člankom 27.a Zakona za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. navedenog članka Pravilnika propisano je da ako Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao iz stavka 1. ovoga članka ima obilježja nesamostalnog rada, provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od sljedećih činjenica:
1. načina kako je ugovoren posao,
2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao,
3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitka.
Stavkom 3. navedenog članka Pravilnika propisano je da će se za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika.
Stavkom 4. navedenog članka Pravilnika propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. navedenog članka Pravilnika propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.
14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.
15. Naime, tužiteljica pravilno ističe da u konkretnom slučaju kriterij kontrole ponašanja nije ispunjen, jer smjernice korisnika usluga predstavljaju tehničke specifikacije projekta, te činjenica što naručitelj posla zadaje krajnji proizvod i rokove izvršenja ne znači da naručitelj ima pravnu mogućnost usmjeriti i kontrolirati kako izvršitelj obavlja posao davanjem uputa, obuke ili na drugi način, a prema kriteriju odnosa stranaka nedostaju bitni sastojci ugovora o radu u smislu isplaćivanja naknada za godišnji ili bolovanje, niti ugovor o poslovnoj suradnji sadrži odredbe o plaći, mjestu rada, radnom vremenu, niti druge obvezne sastojke ugovora o radu iz članka 15. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14,127/17, 98/19, 151/22 i 64/23).
16. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-2668/2024- 5 od 2. srpnja 2025. potvrđuje prethodno iznesene stavove u točci 16. presude, a u točci 17. presude zaključuje da kriterij financijske kontrole sam za sebe nije dostatan za zaključak da odnos ima obilježja nesamostalnog rada.
17. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. i 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, te je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na ročište u iznosu 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 2.500,00 eur.
18. Sud nije ocijenio opravdanim trošak podneska u kojem je tužiteljica na poziv suda radi rješavanja o odgodnom učinku tužbe dostavila dokaze koje je trebala sama dostaviti već uz tužbu i trošak podneska u kojem ponavlja navode iz tužbe i dostavlja sudsku praksu, a što je sve mogla učiniti i na raspravi na koju je bila pozvana prije dostave navedenog podneska.
19. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Romina Štaba, putem e-kom
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom
3. U spis
