REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1763/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika i Ivane Lubine, zamjenice OGDO-a, dana 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju FR, na ime neisplaćene naknade za rad u terenskim uvjetima isplati neto iznos od 7.056,87 eura (slovima: sedamtisućapedesetšest eura i osamdesetsedamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:
- na iznos od
98,21 eura od 15.06.2018. godine
- na iznos od
98,21 eura od 15.07.2018. godine
- na iznos od 169,89 eura od 15.08.2018. godine
- na iznos od
39,82 eura od 15.09.2018. godine
- na iznos od
84,94 eura od 15.10.2018. godine
- na iznos od 196,43 eura od 15.12.2018. godine
- na iznos od 156,61 eura od 15.01.2019. godine
- na iznos od
42,47 eura od 15.02.2019. godine
- na iznos od
98,21 eura od 15.03.2019. godine
- na iznos od 196,43 eura od 15.04.2019. godine
- na iznos od
98,21 eura od 15.05.2019. godine
- na iznos od
98,21 eura od 15.06.2019. godine
- na iznos od 183,16 eura od 15.07.2019. godine
- na iznos od 195,10 eura od 15.08.2019. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.09.2019. godine
- na iznos od 234,92 eura od 15.10.2019. godine
- na iznos od 195,10 eura od 15.11.2019. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.12.2019. godine
- na iznos od 131,40 eura od 15.01.2020. godine
- na iznos od 143,34 eura od 15.02.2020. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.03.2020. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.04.2020. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.05.2020. godine
- na iznos od 128,74 eura od 15.07.2020. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.08.2020. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.10.2020. godine
- na iznos od
54,42 eura od 15.11.2020. godine
- na iznos od 197,76 eura od 15.12.2020. godine
- na iznos od 143,34 eura od 15.01.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.02.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.03.2021. godine
- na iznos od 269,43 eura od 15.04.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.05.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.06.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.07.2021. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.08.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.09.2021. godine
- na iznos od 143,34 eura od 15.10.2021. godine
- na iznos od 108,83 eura od 15.11.2021. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.12.2021. godine
- na iznos od 252,17 eura od 15.01.2022. godine
- na iznos od 126,09 eura od 15.02.2022. godine
- na iznos od 234,92 eura od 15.03.2022. godine
- na iznos od 160,59 eura od 15.04.2022. godine
- na iznos od 254,83 eura od 15.05.2022. godine pa sve do isplate,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.237,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana 19.5.2026. do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Zapovjedništvo za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Pristožerne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske), na poslovima djelatne vojne osobe. Prilikom obavljanja službenih poslova i zadaća u razdoblju od 1. svibnja 2018. godine do 30. travnja 2022. godine tužitelj je bio angažiran na radu u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe, a za koji rad mu tužena nije isplatila naknadu za rad u terenskim uvjetima. Zbog neplaćanja naknade za rad u terenskim uvjetima tužitelj smatra da je oštećen za iznos od oko 750,00 kuna mjesečno, odnosno u razdoblju od 1. svibnja 2018. godine do 30. travnja 2022. godine ukupno oko 36.000,00 kuna. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.
2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 10. ožujka 2026. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.056,87 eura neto s kamatama o dospijeća do isplate, te troškovima postupka s kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Rješenje Ministarstva obrane od 17.7.2019., Zahtjev za mirno rješenje spora, dokumentaciju, sudsku praksu, isplatne liste, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TR, BR, tužitelja, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Tkalec d.o.o . od 25.2.2026.
5. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka IR kao nepotreban, obzirom je već i temeljem provedenih dokaza činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja.
6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.
7. Među strankama je sporno pripada li tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi pravo na isplatu terenskog dodataka za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2022.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi daje kod tuženika zaposlen kao djelatna vojna osoba i obavlja poslove u obavještajnim vojnim strukturama. Sjedište rada bilo mu je u Divuljama, ali on i radnici TR i BR su osim tamo, u utuženom razdoblju radili i na terenu odnosno na izdvojenim objektima. Rad je bio organiziran tako da bi jedan dio tjedna i to petak, ponedjeljak, utorak i srijedu radili u Divuljama od 7 do 15, a onda bi u četvrtak došli tamo u sjedište i organiziranim prijevozom bili bi prevezeni na rad na izdvojene objekte, tamo bi radili od četvrtka do četvrtka odnosno 8 dana. Tamo su radili i preko 12 sati dnevno, 12 je bilo minimalno, morali su obavljati razne poslove, kao što su primjerice osiguranje protupožarne zaštite, košenje trave, sve svakodnevne aktivnosti unutar i oko objekta. Za taj rad na izdvojenim objektima odnosno na terenu nije im plaćena nikakva naknada. Također postoji stražarsko osiguranje na objektima, gdje im nije stražarska služba osigurana od strane neke druge postrojbe. Navodi da s obzirom na službu koju su radili u tim izdvojenim objektima, radili su specifične aktivnosti koje se odnose na službu. Navodi da oni nisu uvijek vezani za istu lokaciju, prema potrebama posla može ih se uputiti bilo gdje. Bio je upućen primjerice u Slunj, Rotu na Pelješcu, Molnat, Zrinsku Goru i Mali Lošinj. Osim nadzora elektromagnetskog spektra, oni su morali obavljati osiguranje objekta, održavanje i uređenje objekta, postojali su nekad i podobjekti koji su bili vezani uz objekt gdje su morali ići u obilazak, tako da su radili i preko 12 sati dnevno. Nakon što bi završio rad na izdvojenom terenu, vraćali bi se u Divulje četvrtkom, privatnim vozilom otišao bi kući, ali ne bi radio četvrtkom do 15 sati kako se to navodi prema radnom vremenu, već bi kući došao i nekad oko 21,30 sati, tako da su oni zapravo radili 8 dana, a nisu bili slobodni 7 dana. Onda ne bi radio petak, subotu, nedjelju, ponedjeljak, utorak i srijedu i četvrtak, onda bi u petak došao raditi u Divulje u redovno radno vrijeme. Na poseban upit navodi da je za ovu vrstu naknade za rad na terenu kao i u ovom predmetu već vodio sudski spor, ali samo za ranije razdoblje koje je prethodilo ovom utuženom razdoblju, te je dobio spor, ali nije postojala nikakva suštinska razlika u principu i načinu rada u tom razdoblju za koji je dobio spor i ovome koji je predmet ovog postupka.
9. Svjedok TR iskazao je da je zaposlen u MORH-u, u II. satniji Divulje, u obavještajnoj pukovniji, a tužitelj radi također iste poslove. Sjedište je u Divuljama. U utuženom razdoblju i tužitelj i on radili su osim u sjedištu, i na terenu, to je takav posao, mora se 24 sata nadgledati elektromagnetski spektar, tako da se mora raditi i na terenu, što je tužitelj radio. U te terenske poslove spadaju različiti poslovi obuke, održavanja sustava, protupožarne zaštite oko zgrada i sl., evidenciju tih sati na terenu vodi zapovjednik satnije, to je sada HR. Inače je rad organiziran tako da se 7 dana radi, a 7 dana su slobodni, odnosno petak, ponedjeljak, utorak i srijedu radi se u Divuljama od 7 do 15, onda u četvrtak od 7,30 imaju organiziran prijevoz za rad na terenu koji traje 8 dana, a po proteku istoga vraćaju se u Divulje. Taj rad na terenu nije im plaćen u vidu naknade za rad u terenskim uvjetima. U utuženom razdoblju lokacije gdje su radili na terenu bile su: Molnat, Pelješac, Slunj i Zrinska Gora. U tom razdoblju na tim lokacijama na terenu radno vrijeme tužitelja bilo je svaki dan po 12 sati.
10. Svjedok BR iskazao je da kod tuženika radi kao djelatnik u obavještajnoj pukovniji u Divuljama, tužitelj također radi te iste poslove. Sjedište rada bilo im je u Divuljama, ali oni su osim tamo, u utuženom razdoblju radili i na terenu odnosno na izdvojenim objektima. Rad je bio organiziran tako da bi jedan dio tjedna i to petak, ponedjeljak, utorak i srijedu radili u Divuljama od 7 do 15, a onda bi u četvrtak došli tamo u sjedište i organiziranim prijevozom bili bi prevezeni na rad na izdvojene objekte, tamo bi radili od četvrtka do četvrtka odnosno 8 dana. Tamo su radili i preko 12 sati dnevno, 12 je bilo minimalno, morali su obavljati razne poslove, kao što su primjerice osiguranje protupožarne zaštite, košenje trave, sve svakodnevne aktivnosti unutar i oko objekta. Za taj rad na izdvojenim objektima odnosno na terenu nije im plaćena nikakva naknada. S obzirom na službu koju su radili u tim izdvojenim objektima, radili su specifične aktivnosti koje se odnose na službu. Oni nisu uvijek vezani za istu lokaciju, prema potrebama posla može ih se uputiti bilo gdje. Ono što može reći da je tužitelj bio upućen primjerice u Slunj, Rotu na Pelješcu i Molnat, što je na krajnjem jugu Hrvatske. Na tim izdvojenim objektima su radili u 3 smjene, od 6 do 14, od 14-22 te od 22 do 6 ujutro, bila su tri čovjeka i fizički niste mogli imati nekakvo slobodno radno vrijeme zbog toga, a nakon što bi završio rad na izdvojenom terenu, vraćali bi se u Divulje četvrtkom, privatnim vozilom otišao bi kući te ne bi radio petak, subotu, nedjelju, ponedjeljak, utorak i srijedu i četvrtak, onda bih u petak došao raditi u Divulje u redovno radno vrijeme. Tako je bilo i tužitelju.
11. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka, obzirom su iskazivali životno, uvjerljivo, te su njihovi iskazi u bitnim dijelovima u međusobnom suglasju.
12. Odredbom čl.178. Zakona o službi u oružanim snagama (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 82/09, 124/09; dalje: ZSOS) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada troškova u vezi s obavljanjem službe.
13. Prema odredbi čl.12.st.1. Pravilnika o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova odvojenog života od obitelji (NN 141/04, 22/05, dalje: Pravilnik) za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak) u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnoj proračuna.
14. Odlukom o naknadi za posebne oblike rada (NN 39/2018) i Odlukom o izmjenama te odluke (NN 54/2019) propisano je pravo i iznosi za rad u terenskim uvjetima. Iz evidencije rada tužitelja u spisu proizlazi da je radio na izdvojenom objektu najčešće sedam dana, što se ima smatrati terenskim radom.
15. Odlukom o naknadama za posebne oblike rada u službi određeno je da rad u terenskim uvjetima podrazumijeva rad izvan vojnih lokacija uobičajenog smještaja i rada.
16. Tužitelj je prema vlastitom iskazu, iskazima svjedoka, te prema dokumentaciji u spisu bio angažiran na terenskom radu u utuženom razdoblju , te se stoga ne radi o radu u turnusima, već o radu izvan redovnog režima rada tužitelja, pa je stoga sud proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o.
17. Pritom je vještak u svom nalazu i mišljenju od 25.2.2026. naveo kako je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da, ako se rad tužitelja koji je u evidencijama rada evidentiran oznakom PORT smatra terenskim radom, tada naknada za rad na terenu tužitelja za razdoblje od 1.5.2018. do 30.4.2022. godine, iznosi ukupno 7.056,87 eura neto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu. Napominje se da utvrđeni iznos predstavlja neoporezivi iznos samo ako se radi o terenskom dodatku (Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak propisan je neoporezivi iznos, a definicija glasi: „Dnevnice za rad na terenu u zemlji i inozemstvu jesu naknade na ime pokrića troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika“. Međutim, ako se radi o naknadi za rad (plaći), tada bi se utvrđeni iznosi trebali obračunati u bruto iznosu, a obzirom da nisu neoporezivi te se radi o potraživanju iz radnog odnosa.
18. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, već je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 10.3.2026., dok je tuženik na ročištu 14.4.2026. naveo kako također ne osporava matematički izračun vještaka, te ne predlaže pozvati vještaka radi očitovanja.
19. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen temeljem spisu priležeće dokumentacije.
20. Stoga je, imajući u vidu prethodno navedene odredbe, te izračun vještaka, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 7.056,87 eura neto ocijenjen osnovanim u cijelosti, kao u izreci presude.
21. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), pa su tužitelju priznati troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova, sastav tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), podnesaka od 14.10.2022., 27.6.2023., 28.6.2024., 12.12.2025., 10.3.2026. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), podneska od 27.1.2026. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), zastupanja na ročištima 13.11.2023., 7.5.2024., 14.1.2026., ¸4.4.2026 - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročišta za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 1.175 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.350,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.937,50 eura. Tome treba dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je bio nužan za postupak, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 3.237,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 3.11.2023., 7.8.2024., 4.8.2025. 31.3.2026., obzirom isti nisu bili nužni za postupak u smislu čl.155. ZPP-a.
23. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.
24. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Sutkinja
Lidija Repar Habulinec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
