Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-216/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula – Ospedale generale di Pola, Pula, Negrijeva 6, OIB: 16089706543, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-242/2020-35 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Pr-242/2020-35 od 23. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Pr-242/2020 od 23. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike plaće od 2.278,10 eura sa zateznim kamatama koje teku:

(razlika u osnovici, 6%)

-na iznos od 39,35 eura od 15.11.2016. do isplate,

-na iznos od 118,06 eura od 15.12.2016. do isplate,

-na iznos od 137,55 eura od 15.1.2017. do isplate,

-na iznos od 96,20 eura od 15.2.2017. do isplate,

(razlika manje isplaćene plaće za prekovremeni rad, manje isplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada, razlika za manje isplaćeni godišnji odmor te razlika bolovanja)

-na iznos od 82,86 eura od 15.2.2019. do isplate,

-na iznos od 58,64 eura od 15.3.2019. do isplate

-na iznos od 111,70 eura od 15.4.2019. do isplate,

-na iznos od 93,29 eura od 15.5.2019. do isplate,

-na iznos od 19,11 eura od 15.6.2019. do isplate,

-na iznos od 209,72 eura od 15.7.2019. do isplate,

-na iznos od 76,85 eura od 15.8.2019. do isplate,

-na iznos od 76,82 eura od 15.9.2019. do isplate,

-na iznos od 170,16 eura od 15.10.2019. do isplate,

-na iznos od 140,15 eura od 15.11.2019. do isplate,

-na iznos od 136,13 eura od 15.12.2019. do isplate,

-na iznos od 118,99 eura od 15.1.2020. do isplate,

-na iznos od 170,66 eura od 15.2.2020. do isplate,

-na iznos od 189,91 eura od 15.3.2020. do isplate,

-na iznos od 231,95 eura od 15.4.2020. do isplate

osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća,

i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odnosno za iznos od 712,67 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan. III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude.“

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„ I Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 294,77 eura sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 103,52 eura od 15.12.2018. do isplate

-na iznos od 191,25 eura od 15.1.2019. do isplate.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.451,81 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod t. I. izreke te rješenja pod t. II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće u utuženom iznosu i razdoblju.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer ta presuda je nekontradiktorna i razumljiva pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 186.b ZPP-a, jer je navedenu odredbu prvostupanjski sud pravilno primijenio dok okolnost što navedenu odredbu prvostupanjski sud nije primijenio onako kako to tuženik smatra da je trebalo učiniti nije utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je tuženik tužiteljici isplatio umanjenu plaću na način:

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća zbog, prema tvrdnjama tužiteljice, ostvarenih, a neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka na te sate s osnova zaduživanja tužiteljice za veći broj mjesečnih radnih sati koje je tužiteljica trebala odraditi u redovnom radu kada je tužiteljica radila na zakonom propisan neradni dan, blagdan koji pada od ponedjeljka do petka,

- da je u pojedinim mjesecima isplaćena manja plaća jer tuženik nije plaćao dodatke na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada koji je tužiteljici priznat i isplaćen i to dodatak za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te da u tom dijelu nije pravilno obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja,

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn

pa da joj je stoga dužan naknaditi razliku plaće u tom razdoblju.

10. Na temelju provedenog vještačenja primjenom Zaključka br. 153. Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 21. prosinca 2015 do prosinca 2018. te primjenom obračuna prekovremenih sati s uvećanjem bruto satnice za dodatke za otežane uvjete rada i liječnički dodatak, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica nije primila veću bruto plaću s osnova prekovremenog rada (neobračunatih sati), s osnova neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad, s osnova razlike naknade za godišnji odmor te s osnova razlike naknade za privremenu nesposobnost za rad upravo u utuženom iznosu.

11. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. U tijeku postupka bilo je sporno tumačenje odredbe čl. 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 29/18-dalje: KU/18).

13. Navedena odredba glasi:

„Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21,48 i 148.“

15. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja ) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

16. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

17. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

18. Prema tumačenju broj 153. dana 21. prosinca 2015. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-281/2021 od 27. travnja 2021.).

19. Odredbom čl. 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 50. KU/18 Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. KU/18.

20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama budući da tužiteljica kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Navedeno pravno shvaćanje potvrđuje i pravno shvaćanje osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 9. prosinca 2019.

21. Pri tome je pravilno utvrđeno da tuženik prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja nije obračunavao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice u skladu s odredbom čl. 36. KU/13 i 34. KU/18 i čl. 49. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 141/12) i čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20).

22. Visina zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, pri čemu nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP–a.

23. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud na dospjele tražbine po osnovi razlike plaće, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 78/15) dosudio zatezne kamate tekuće nakon dospijeća do isplate izuzev zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prilikom pribave relevantne dokumentacije postupio u suprotnosti s odredbom čl. 186.b ZPP s obzirom da zakonska odredba koja regulira pozivanje jedne stranke da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok je odredba čl. 233. st. 1. ZPP i u tom slučaju stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, kao što je ovdje slučaj.

25. Žalbeni navod vezan u retroaktivnu primjenu Dodatka III KU na koju se tuženik poziva u žalbi je neosnovan jer je u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

26. Žalbeni navod koji se odnosi na utuženu isplatu jubilarne nagrade o kojem prvog stupnja nije odlučio, bez pravnog je utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer isplata iste nije predmet ovog postupka pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koji se žalbom upućuje.

27. Iako tuženik u žalbi navodi da žalbu ulaže protiv t. I. izreke presude i t. II. i III. rješenja u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz sadržaja žalbe je razvidno da izreku presude u dijelu t. I. na razliku u osnovici 6% tuženik žalbom ne pobija.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, time da tuženik u žalbi određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP -a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević