Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-646/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj tužiteljice ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, kojeg zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Pr-218/2022-54 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Pr-218/2022-54 od 29. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto 300,07 eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče :

-- na iznos od 6,11 eur-a 16. veljače 2016.,

- na iznos od 1,65 eura od 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 2,68 eura od 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 5,11 eura od 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 4,09 eura od 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 16,17 eura od 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 2,44 eura od 16. rujna 2016.,

- na iznos od 1,28 eura od 16. listopada 2016.,

- na iznos od 5,36 eura od 16. studenog 2016.,

- na iznos od 5,38 eura od 16. veljače 2017.,

- na iznos od 2,87 eura od 16. ožujka 2017.,

- na iznos od 8,64 eura od 16. svibnja 2017.,

- na iznos od 1,25 eura od 16. lipnja 2017.,

- na iznos od 3,93 eura od 16. srpnja 2017.,

- na iznos od 5,83 eura od 16. kolovoza 2017.,

- na iznos od 4,79 eura od 16. rujna 2017.,

- na iznos od 4,20 eura od 16. listopada 2017.,

- na iznos od 5,45 eura od 16. prosinca 2017.,

- na iznos od 7,14 eura od 16. siječnja 2018.,

- na iznos od 5,21 eura od 16. veljače 2018.,

- na iznos od 3,08 eura od 16. travnja 2018.,

- na iznos od 8,60 eura od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 2,84 eura od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 4,30 eura od 16. srpnja 2018.,

- na iznos od 5,47 eura od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 5,23 eura od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 9,41 eura od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 15,30 eura od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 53,70 eura od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 8,96 eura od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 2,36 eura od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 3,10 eura od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 10,38 eura od 16. travnja 2019.,

- na iznos od 2,83 eura od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 6,89 eura od 16. lipnja 2019.,

- na iznos od 8,45 eura od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 16,89 eura od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 14,90 eura od 16. listopada 2019.,

- na iznos od 5,18 eura od 16. studenog 2019.,

- na iznos od 6,14 eura od 16. prosinca 2019.,

- na iznos od 7,58 eura od 16. siječnja 2020.,

pa do isplate te u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka prihvaćen za iznos od 1.191,49 eur-a.

II. Preinačava se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu bruto 1.179,25 eur-a, zajedno sa zateznom kamatom koja teče:

- na 38,71 eura od veljače 2016.

- na 9,65 eura od ožujka 2016.

- na 33,01 eura od travnja 2016.

- na 34,51 eura od lipnja 2016.

- na 13,30 eura od srpnja 2016.,

- na 66,02 eura od rujna 2016.,

- na 34,51 eura od prosinca 2016.,

- na 1,04 eura od veljače 2017.,

- na 38,89 eura od svibnja 2017.,

- na 33,82 eura od lipnja 2017.,

- na 35,35 eura od srpnja 2017.

- na 34,49 eura rujna 2017.

- na 6,67 eura od studenog 2017.

- na 36,78 eura od prosinca 2017.

- na 77,06 eur-a od siječnja 2018.

- na 70,67 eura od lipnja 2018.,

- na 77,40 eur-a od srpnja 2018.,

- na 35,34 eur-a od rujna 2018.,

- na 10,13 eur-a od studenog 2018.,

- na 12,88 eur-a od prosinca 2018.,

- na 77,39 eur-a od siječnja 2019.,

- na 36,39 eur-a od veljače 2019.,

- na 38,21 eur-a od svibnja 2019.,

- na 44,86 eur-a od lipnja 2019.,

- na 86,84 eur-a od srpnja 2019.,

- na 61,96 eur-a od rujna 2019.,

- na 28,10 eur-a od listopada 2019.,

- na 52,38 eur-a od prosinca 2019.,

- na 51,89 eur-a od siječnja 2020.

pa do isplate,

i te u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je zahtjev tužiteljice za naknadu istih prihvaćen za iznos od 1.740,32 eur-a i odbija se zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka od 302,18 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 1.476,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 48,88 eura od 16.02.2016.,

- na iznos od 11,30 eura od 16.03.2016.,

- na iznos od 33,01 eura od 16.04.2016.,

- na iznos od 2,68 eura od 16.05.2016.,

- na iznos od 39,62 eura od 16.06.2016.,

- na iznos od 17,39 eura od 16.07.2016.,

- na iznos od 16,07 eura od 16.08.2016.,

- na iznos od 68,46 eura od 16.09.2016.,

- na iznos od 1,28 eura od 16.10.2016.,

- na iznos od 5,36 eura od 16.11.2016.,

- na iznos od 34,51 eura od 16.12.2016.,

- na iznos od 6,42 eura od 16.02.2017.,

- na iznos od 2,87 eura od 16.03.2017.,

- na iznos od 47,53 eura od 16.05.2017.,

- na iznos od 35,07 eura od 16.06.2017.,

- na iznos od 39,28 eura od 16.07.2017.,

- na iznos od 5,83 eura od 16.08.2017.,

- na iznos od 39,28 eura od 16.09.2017.,

- na iznos od 4,20 eura od 16.10.2017.,

- na iznos od 6,67 eura od 16.11.2017.,

- na iznos od 42,23 eura od 16.12.2017.,

- na iznos od 84,20 eura od 16.01.2018.,

- na iznos od 5,21 eura od 16.02.2018.,

- na iznos od 3,08 eura od 16.04.2018.,

- na iznos od 8,60 eura od 16.05.2018.,

- na iznos od 73,51 eura od 16.06.2018.,

- na iznos od 81,70 eura od 16.07.2018.,

- na iznos od 5,47 eura od 16.08.2018.,

- na iznos od 40,57 eura od 16.09.2018.,

- na iznos od 9,41 eura od 16.10.2018.,

- na iznos od 25,43 eura od 16.11.2018.,

- na iznos od 66,58 eura od 16.12.2018.,

- na iznos od 86,35 eura od 16.01.2019.,

- na iznos od 38,75 eura od 16.02.2019.,

- na iznos od 3,10 eura od 16.03.2019.,

- na iznos od 10,38 eura od 16.04.2019.,

- na iznos od 41,04 eura od 16.05.2019.,

- na iznos od 51,75 eura od 16.06.2019.,

- na iznos od 95,29 eura od 16.07.2019.,

- na iznos od 78,85 eura od 16.09.2019.,

- na iznos od 43,00 eura od 16.10.2019.,

- na iznos od 5,18 eura od 16.11.2019.,

- na iznos od 58,52 eura od 16.12.2019.,

- na iznos od 59,47 eura od 16.01.2020.,

od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polegoste prim jenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.931,81 eura, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Protiv dijela navedene presude pod t. I. izreke tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječje između razloga pobijane presude i stanja spisa pa stoga nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva i način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i broj prekovremenih sati i pripadajućih dodataka.

6. U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je djelomično ukinuo raniju presudu prvostupanjskog suda rješenjem posl. br. Gž R-2808/22-2 od 20. prosinca 2022. s uputom prvostupanjskom sudu da za razdoblje od 21. prosinca 2015. od kada je prestalo važenje Zaključka br. 148. utvrdi odlučne činjenice uz primjenu Zaključka 153.

7. U ponovljenom postupku provedeno je više dopuna financijsko knjigovodstvenog vještačenja s različitim varijantama izračuna, a vještak je saslušan i usmeno te je nakon toga prvostupanjski sud donio pobijanu presudu istovjetnu onoj djelomično ukinutoj od strane ovog suda pa stoga nema mjesta ponovnom ukidanju prvostupanjske odluke.

8. Odredbom čl. 91. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća kao i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

9. Prekovremenim se radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno čl. 51. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15 i 29/18, dalje: KU/13) odnosno sukladno čl. 49. st. 9 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/2018, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, dalje KU/18).

10. Ujedno je odredbom čl. 45. stavak 1 KU/18 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a stavkom 2. istog članka je propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rad, dodaci i uvećanja plaća.

11. O pravu tužiteljice na uvećanu plaću odlučeno je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 glede prava na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada kao i odredbe čl. 59. KU/13 odnosno čl. 57. KU/18 u vezi prava na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a što je u skladu sa stavom zauzetim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-4911/2019-2 od 8. siječnja 2020. Odnosno, zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12. Naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno je određena na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17), kao i odredbe čl. 36. KU i čl. 34. KU/18.

13. Žalbeni navod vezan u retroaktivnu primjenu Dodatka III KU na koju se tuženik poziva u žalbi je neosnovan jer je u skladu sa stavom iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revd 2567/2022-3 od 14. rujna 2022.

14. Međutim, iako se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pozvao na primjenu Zaključka 153 osnovano tuženik u žalbi navodi da taj zaključak prvostupanjski sud nije primijenio.

15. U brojnim dopunama financijsko knjigovodstvenog vještačenja vršene su usporedbe mjesečnog fonda radnih sati s mjesečnim fondom radnih sati radnika koji rade u samo jednoj smjeni iako predmet ovog spora nije utvrđivanje načina obračuna plaće djelatnika tuženika koji nisu stranke ovog postupka već isključivo činjenice je li tuženik u svojim obračunima plaće pravilno primijenio važeće propise ili ne u odnosu na tužiteljicu.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva je puta tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 te su najprije donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik određuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40 -satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u 21. listopadu 2015., jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

17. Nakon toga je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje na sjednici održanoj 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu, ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radnom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

19. Proizlazi dakle da se Zaključak broj 153. u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

20. Zaključak 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, a Zaključak identičnog sadržaja donesen je na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018.

21. Stoga je osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom izračuna mjesečnog fonda radnih sati za utuženo potraživanje koje se odnosi na vremensko razdoblje nakon 21. prosinca 2015. pa nadalje budući od tada redovni mjesečni fond sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

22. Prvostupanjski sud prihvatio je ponovno osnovnu varijantu nalaza i mišljenja u kojoj je vještak utvrdio da je efektivni redovni mjesečni fond sati u pojedinom mjesecu tuženik računao na način da je od ukupnog broja dana u mjesecu oduzeo subote, nedjelje i blagdane pomnoženo sa 8 sati, tj. onako kako je to navedeno u zaključku 148., a prema mišljenju vještaka identičan je način obračuna kod tuženika primjenjivan i nakon što je donesen Zaključak 153.

23. Tužiteljici je dosuđeni iznos temeljen u cijelosti na osnovnom nalazu i mišljenu koji nije uzeo u obzir Zaključak broj 153., koji je bio na snazi u utuženim razdoblju i koji definira mjesečni fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

24. U dopuni vještaka izrađenoj 21. ožujka 2023. g. (list 490-502 spisa) vještak je izvršio obračun primjenjujući Zaključak 153. od 21. prosinca 2015. pa nadalje i utvrdio da razlika u isplati bruto plaće po svim osnovama uključivo i vrijeme kada je na snazi bio Zaključak 148., a o kojem je pravomoćno odlučeno djelomičnim potvrđivanjem prvostupanjske presude od 1. srpnja 2022. (list 356 spisa) iznosi 721,39 eur-a, a do istog rezultata je došao i u dopuni nalaza od 12. ožujka 2022. (list 335. spisa).

25. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda u obje navedene dopune vještak je izračune vršio pravilnom primjenom Zaključaka 148. i 153. u vrijeme njihova važenja, a na računski dio stranke nisu imale primjedbi.

26. No, kao što je već navedeno, iznos od 721,39 eur-a uključuje i iznose o kojima je već pravomoćno odlučeno.

27. Pravilnom primjenom valjalo je preinačiti prvostupanjsku odluku za nepripadno dosuđene iznose prema dopuni nalaza i mišljenja od 21. ožujka 2023. g..

28. Na žalbene navode tuženika da se obračun plaće vrši kroz jedinstveni sustav Centralnog obračuna plaće (COP), valja odgovoriti da je tužitelj kao poslodavac taj koji dostavlja podatke u Centralni obračun plaća koji po logici stvari ne može obračunati plaću za nešto što tuženik nije evidentirao i dostavio u obračun.

29. Nadalje, s obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, valjalo je sukladno odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

29.1. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 20,32%, to je tuženik u sporu uspio sa 79,68%. Time je tužiteljica u sporu uspjela sa 40,64% pa joj stoga razmjerno navedenom uspjehu pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to u iznosu od 1.191,49 eur-a. Kako je tužiteljici pobijanom odlukom priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.931,81 eur-a, to je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.740,32 eur-a.

29.2. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke pobijane odluke.

30. Tuženiku je, s obzirom na omjer uspjeha sa žalbom od 79,87%, valjalo na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbe od 302,18 eur-a (članak 166. stavak 2. ZPP).

U Zagrebu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević