Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-557/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, koju zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana, [adresa], OIB : 18103492590, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-140/2020-35 od 7. svibnja 2024. godine, na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-140/2020-35 od 7. svibnja 2024. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke i pod točkom II izreke, te se predmet u tome dijelu vraća istome sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 1.509,62 eura[1] /11.374,20 kuna bruto, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno izrekom, izuzev zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I izreke). Naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.202,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2024. godine do isplate (točka II izreke).
2. Navedenu presudu pobija tuženica u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.- dalje: ZPP) u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude žali se umješač u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. ZPP u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se presuda u pobijanome dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Zahtjeva naknadu troška žalbenog postupka.
4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode i predlaže da se pobijani dio presude potvrdi.
5. Žalba tuženice je osnovana.
6. Žalba umješača na strani tuženice je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.509,62 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove razlike plaće za neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada i s time u vezi razliku plaće na ime naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao i isplatu samih prekovremenih sati rada.
8. U ovome stadiju postupka nije sporno da je u utuženom periodu tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, da ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te da joj je tuženica obračunala i isplatila utužene dodatke na osnovnu plaću za redovan rad.
9. Sporan je broj obračunatih prekovremenih sati rada u utuženom periodu obzirom na tvrdnje tuženice da je na račun prekovremenih sati rada tužiteljica koristila slobodne dane, te da je u pojedinim mjesecima radila manje od mjesečnog fonda sati iako joj je plaća isplaćena za puni fond sati i u vezi toga pripadaju li tužiteljici utuženi dodaci na sve efektivno odrađene sate (i one u prekovremenom radu), da li su u predmetnom slučaju ostvarene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe prema čl. 186.b ZPP, kao i da li je nastupila zastara za dio tražbine po osnovi prekovremenog rada te dospijeće utužene tražbine.
10. Žaliteljica je istaknula prigovor zastare potraživanja po preinačenom tužbenom zahtjevu tijekom prvostupanjskoga postupka.
11. Naime, nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 22. srpnja 2022. godine (list 250- 251 spisa) konačno je postavila zahtjev za isplatom iznosa od 1.509,62 eura bruto koji pored zatraženih dodataka u prekovremenom radu i naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja sada obuhvaća i isplatu plaće za prekovremeni rad u cijelom utuženom periodu. Stoga je sud zaključio da se radi o preinaci tužbe (jer je tužiteljica umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva na ime razlike plaće s osnove dodataka u prekovremenom radu i s time u vezi naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što da predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva), koju je dopustio (iako su se tome protivili tuženica i umješač na strani tuženice) ocjenjujući da je to svrsishodno za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužiteljice i tuženice kroz utuženo razdoblje (članak 190. stavak 1. u vezi s člankom 191. stavak 1. i 2. ZPP).
12. S obzirom da su tuženica i umješač istaknuli prigovor zastare i na tako preinačeni tužbeni zahtjev tužiteljice, sud je taj prigovor utvrdio neosnovanim, obzirom je zaključio da potraživanje tužiteljice - ono koje se odnosi na isplatu razlike plaće na osnovi rada a to su kako dodaci koji su vezani za redovni i za prekovremeni rad a što je zahtijevala stupnjevitom tužbom a što je nalazom vještaka utvrđeno da joj nije isplaćeno, zastarijeva u roku iz članka 139. u vezi s člankom 92. stavak 1. ZR (pet godina), pa kako je tužba tužiteljice podnesena 4. svibnja 2020. godine njezino potraživanje nije zastarjelo.
13. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita, jer sud prvoga stupnja nije dao nikakvo odnosno valjano obrazloženje razloga o istaknutom prigovoru zastare potraživanja tužiteljice po preinačenom tužbenom zahtjevu, slijedom čega je predmetna presuda opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer se u tom dijelu ne može ispitati.
14. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica tužbom utužila dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te naknadu plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad, dok iz tužbe ne proizlazi da je svojim tužbenim zahtjevom (niti je na to upirala činjeničnim navodima svoje tužbe) zahtijevala naknadu plaće za prekovremeni rad. Tek nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je postavila zahtjev za isplatu i samih prekovremenih sati rada, podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 22. srpnja 2022. godine. Stoga se i po stavu ovoga suda drugoga stupnja, u predmetnom slučaju radi o preinaci tužbe (članak 191. stavak 1. ZPP), ali ne promjenom istovjetnosti zahtjeva kako to navodi prvostupanjski sud, već isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, koju preinaku je sud očito dopustio (iako u tom pravcu nije donio posebno rješenje), smatrajući takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između parničnih stranaka, ali zanemarujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave samo ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tuženica i umješač na njegovoj strani su u odnosu na tako preinačeni tužbeni zahtjev istakli prigovor zastare.
15. Obzirom je sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva tužiteljice, nije jasno njegovo obrazloženje razloga kojim je otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja na tako preinačeni tužbeni zahtjev, jer da je tužiteljica tek nakon provedenog vještačenja ima la saznanja koji joj sve dodaci nisu isplaćeni i u kojem iznosu, pa da rokovi vezani za zastaru potraživanja na ime svih utuženih dodataka imaju teći od trenutka podnošenja tužbe, a obzirom da je tužba tužiteljice podnesena dana 4. svibnja 2020. da potraživanje tužiteljice, ono konačno postavljeno preinačenim tužbenim zahtjevom, nije u zastari. Takvo obrazloženje razloga u pravcu otklanjana neosnovanim prigovora zastare bio bi prihvatljiv u odnosu na potraživanja tužiteljice koja su bila obuhvaćena tužbom, a to su dodaci ostvareni u prekovremenim satima rada i naknada plaće za godišnji odmor, ali ne i sami prekovremeni rad u odnosu na isplatu koga je tužiteljica svoj zahtjev postavila tek podneskom od 22. srpnja 2022.
16. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe u smislu članka 191. stavka 1. ZPP, od trenutka kad je preinaka izvršena teče nova parnica (u pogledu preinačenog zahtjeva) sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. U konkretnom slučaju, preinakom tužbe koja je izvršena, tužiteljica više ne traži samo isplatu dodataka na prekovremeni rad koji su bili obuhvaćeni tužbom, već traži i isplatu neisplaćenih prekovremenih sati rada, o kom istaknutom prigovoru zastare sud prvoga stupnja nije odlučio odnosno nije dao nikakvo obrazloženje razloga, pa je žalbu tuženice i umješača na njenoj strani valjalo prihvatiti kao osnovanu, presudu u cijelosti ukinuti (iz stanja predmeta proizlazi da preinačeni zahtjev tužiteljice po svojoj visini u najvećem dijelu se odnosi na potraživanje s osnova samih sati prekovremenoga rada) i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, sve to primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.
17. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka, te će pri donošenju nove odluke dati jasne i razumljive razloge o istaknutom prigovoru zastare potraživanja po preinačenom tužbenom zahtjevu.
18. Odluka o parničnom trošku ukinuta je primjenom odredbe čl. 166. ZPP vezano uz čl. 164. st. 4. ZPP.
19. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke ovoga drugostupanjskoga rješenja.
20. O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ovoga rješenja.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Tomislav Aralica
