Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-499/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Klemu, odvjetniku iz Zagreba, Poljička 5, protiv tuženike REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO GOSPODARSTVA I ODRŽIVOG RAZVOJA, OIB:19370100881, Zagreb, Radnička cesta 80, zastupane po Odvjetničkom građanskom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5817/2021-17 od 8. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5817/2021-17 od 8. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, MINISTARSTVO GOSPODARSTVA I ODRŽIVOG RAZVOJA, OIB: 19370100881, da na ime naknade razlike plaće u bruto iznosu isplati tužitelju ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 6.239,56 eur/47.011,95 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 702,42 kn od dana 07.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.527,17 kn od dana 04.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.582,50 kn od dana 06.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.799,82 kn od dana 06.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.799,82 kn od dana 07.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.799,82 kn od dana 07.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.799,82 kn od dana 08.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.883,82 kn od dana 07.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.883,81 kn od dana 07.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.891,34 kn od dana 05.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.895,98 kn od dana 07.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.895,98 kn od dana 07.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.895,98 kn od dana 06.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.895,99 kn od dana 08.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.895,97 kn od dana 06.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.953,90 kn od dana 05.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.953,90 kn od dana 08.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.953,91 kn od dana 07.12.2019.g. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1,327,23 eur/10.000,00 kn zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 20/18,114/22, 156/22 i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamate tače od dana donošenja presude pa do ispate, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće između bruto plaće koje je tužitelj primio prije smanjenja koeficijenta 2,134 i bruto plaća koje je primio nakon smanjenja koeficijenta 1,746.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

8. Tuženik u žalbi u bitnome smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio „odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti“, ne navodeći koju bi to odredbu trebalo primijeniti, umjesto one koju je primijenio sud prvog stupnja.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske, pri čemu je Rješenjem o rasporedu službenika Ministarstva zaštite okoliša i prirode [broj], [broj], od dana 09. travnja 2015. godine raspoređen na radno mjesto "voditelja Službe za okolišnu dozvolu i rizična postrojenja, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš i industrijsko onečišćenje u Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom", red. br. 63 Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva zaštite okoliša i prirode,

- da je plaća tužitelja istim Rješenjem određena počevši od dana 13. travnja 2015. godine i utvrđena na način kako slijedi: prema umnošku koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta 2,134 i osnovice za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dodatku na osnovnu plaću u visini 8 % osnovne plaće s naslova akademskog stupnja magistra znanosti,

-da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen duže od 20 godina, te je sukladno odredbi čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17) ostvarivao i pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, i to za 4%,

- da je tužitelj prema naprijed navedenom Rješenju primao plaću do dana 13. lipnja 2018. godine budući je Rješenjem o rasporedu službenika Ministarstva zaštite okoliša i energetike [broj], [broj], od dana 24. svibnja 2018. godine, raspoređen na radno mjesto "voditelja Odjela za rizična postrojenja i štete u okolišu, Služba za okolišnu dozvolu, rizična postrojenja i štete u okolišu, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš u Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom s pripadajućom plaćom,

-da je navedeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske od 24. svibnja 2018. po žalbi tužitelja poništeno 16. travnja 2019.,

- da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske rješenjem od 12. lipnja 2019. tužitelja ponovno rasporedilo na mjesto "voditelja Odjela za rizična postrojenja i štete u okolišu, Služba za okolišnu dozvolu, rizična postrojenja i štete u okolišu, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš u Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom s pripadajućom plaćom i ranijim koeficijentom od 1,746,

-da je navedeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske od 12. lipnja 2019. po žalbi tužitelja poništeno 3. listopada 2019.,

- da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske rješenjem od 20. listopada 2019. tužitelja ponovno rasporedilo na mjesto "voditelja Odjela za rizična postrojenja i štete u okolišu, Služba za okolišnu dozvolu, rizična postrojenja i štete u okolišu, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš u Upravi za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom s pripadajućom plaćom i ranijim koeficijentom od 1,746,

- da je protiv navedenog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske od 20. listopada 2019. tužitelj podnio žalbu, o kojoj Odbor za državnu službu Republike Hrvatske nije odlučio do zaključenja prvostupanjskog postupka.

10. Među strankama je bilo prijeporno i u prvostupanjskom postupku i sada u žalbenom postupku ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće između bruto plaće koje je tužitelj primio prije smanjenja koeficijenta i bruto plaća koje je primio nakon smanjenja, a prijeporna je i visina tužbenog zahtjeva.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 127. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 49/12, 37/13, 38/13, 61/17, 70/19 i 98/19) propisano je :

(1) Kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

(2) Državnog službenika se kod rasporeda iz stavka 1. ovoga članka ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegova stanovanja ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

(3) Ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

(4) Ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

(5) Rješenje o rasporedu na radno mjesto, odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje Vladi, sukladno odredbama stavka 1. – 4. ovoga članka, donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu. (6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka žalbu može izjaviti državni službenik za kojeg se rješenje donosi. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(7) Do donošenja rješenja iz stavka 5. ovoga članka, službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, odnosno druge poslove po nalogu čelnika tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

11.1. Dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi plaća tužitelja trebala se isplaćivati na temelju posljednjeg pravomoćnog Rješenja o rasporedu, a posljednje pravomoćno rješenje jest Rješenje prirode [broj], [broj], od dana 9. travnja 2015. godine.

11.2. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava, pa istaknuti žalbeni razlozi tuženice nisu osnovani.

12. Kako tužena nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke (podnesak od 26. svibnja 2022.) to je sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke.

12.1. Žalbeni navodi tužene u kojem navodi da tužitelj nema pravo na isplatu iznosa „od 47.458,26 kuna“ u žalbi ne može isticati, imajući na umu odredbu čl. 352. st. 1. ZPP-a. Tek je za istaknuti da tužitelj potražuje iznos od 47.011,95 kuna bruto, sada 6.239,56 eura.

13. Prvostupanjski je sud nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je tužitelju dosudio ukupan iznos od 6.239,56 eur/47.011,95 kn bruto , koji iznos je usklađen s izračunom vještaka financijske struke.

14. Sud je pravilno odlučio o tijeku zateznih kamata na dosuđene iznose razlike plaće sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) pa je pravilno dosuđena zatezna kamata na dosuđene iznose razlike plaće na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

15. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

16. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

17. Zbog svega izloženog žalba tužene je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin