REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2937/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15 a, Zagreb, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćniku Zoranu Tomiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tomić & partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Dolores Čopec, odvjetnice iz Odvjetničkog društva Tomić & partneri iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-119616/2022 od 4. listopada 2023., kojim je naloženo tuženiku UP isplatiti tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. iznos od 73,76 EUR (slovima: sedamdeset tri eura i sedamdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 18,44 EUR od 24. lipnja 2022.,

- na iznos od 18,44 EUR od 23. srpnja 2022.,

- na iznos od 18,44 EUR od 25. kolovoza 2022.,

- na iznos od 18,44 EUR od 23. rujna 2022.,

i to do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UP naknaditi tužitelju HEP-toplinarstvo d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 158,17 (slovima: stopedeset osam eura i sedamnaest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ivica Vuković iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-119616/2022 od 4. listopada 2023. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 30. studenoga 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73,76 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-2937/2023-2 od 30. listopada 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru u bitnome prigovara osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da s tužiteljem nije ni u kakvom ugovornom odnosu te da nije uživatelj stana na adresi [adresa]. Također, ističe prigovor zastare i predlaže ukinuti platni nalog uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je prethodni Ugovor o isporuci toplinske energije potpisan od strane GP **.**.1996., a da je iz sadržaja istog razvidno da se ugovor o potrošnji toplinske energije zaključuje za poslovni prostor na adresi [adresa]. Tužitelj nadalje navodi da iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je GP bio vlasnik utužene nekretnine u trenutku potpisivanja Ugovora o isporuci toplinske energije, a da je vlasništvo na temelju ugovora o darovanju od 5. rujna 2014. prešlo na tuženika, stoga da je tuženik osnovano evidentiran kao obveznik plaćanja računa na utuženoj adresi. Tužitelj nadalje pojašnjava da su računi ispostavljeni na ime stalnih troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije, koji troškovi predstavljaju fiksne troškove koje su krajnji kupci dužni podmirivati bez obzira na potrošnju toplinske energije. Ističe da naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom naplaćuje se svakom krajnjem kupcu u fiksnom iznosu mjesečno po izdanom računu koja obuhvaća troškove obavljanja djelatnosti opskrbe toplinskom energijom u centralnom toplinskom sustavu i iznosi 7,02 kn po izdanom računu. Naknada za djelatnost kupca toplinske energije iznosi 0,50 kn/m2/mj. Slijedom navedenog, kako tužitelj raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu s važećim propisima, predlaže u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je pročitao izvadak iz poslovnih knjiga na dan 30.11.2022. (list 9 spisa), ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije br. 6703 (list 36-40 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 41-43 spisa), ugovor o potrošnji toplinske energije br. 144050201602 (list 44-51 spisa), Odluku suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije (list 52-57 spisa), cjenik – centralni toplinski sustav (list 58 spisa), presliku računa (list 86-93 spisa), potvrdo o ne korištenju tople vode zgrade i instalacija za grijanje (list 132 spisa), odgovor na reklamaciju (list 133 spisa), dopis tuženika od 4.04.2022. (lis 134-135 spisa), zahtjev ili zamolbu od 22.11.2018. (list 136- 137 spisa), dopis odvjetnice Maje Gorupić s povratnicom (list 130-140 spisa), e-mail poruku (list 141 i 148-149 spisa), popis krajnjih kupaca (list 142-145 spisa), rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo od 3.08.1999. (list 146 spisa), podaci o obrtu (list 147 spisa) te je pročitana sudska praksa dostavljena u spis.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi nepodmirenih računa ispostavljenih na ime stalnih troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca 2443336, za razdoblje dospijeća od mjeseca lipnja do mjeseca rujna 2022. u ukupnom iznosu od 73,76 eura.

8. Nesporno je da je tužitelj ovlašten na pružanje usluga isporuke toplinske energije, da je tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja na predmetnoj adresi te da nije platio dug tužitelju prema ispostavljenim računima. Nije sporno niti da se tuženik kao krajnji kupac za svoj poslovni prostor pravilno isključio iz toplinskog sustava prije utuženog razdoblja, a sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18. i 86/19. u nastavku: ZTTE), a kako to proizlazi i iz potvrde o nekorištenju tople vode i instalacija za grijanje (list 132 spisa) i Odgovora na reklamaciju od 27. travnja 2007. (list 133 spisa).

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija te je li nastupila zastara utuženog iznosa. Također je sporno je li tuženik unatoč tome što je isključen iz toplinskog sustava u obvezi platiti tužitelju fiksne troškove, a temeljem odredbe članka 45. stavak 3. ZTTE-a.

10. Čitanjem izvatka iz izvadak iz poslovnih knjiga od 30. studenoga 202. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za poslovni prostor na adresi u [adresa], da se utuženo potraživanje odnosi na obračun fiksne naknade, da je svaki račun ispostavljen na iznos od po 138,94 kn (18,44 eura) te da je utuženo razdoblje dospijeća od mjeseca lipnja 2022. do mjeseca rujna 2022. u ukupnom iznosu od 73,76 eura.

11. Da se radi o poslovnom prostoru kroz postupak stranke nisu osporavale, a sud je dodatno utvrdio čitanjem računa u kojem je pod "kategorija potrošnje" navedeno "industrija i poslovni prostori na cts-u, vrelovod".

12. Čitanjem ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 144050201602 utvrđeno je da je tužitelj s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika, zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije na adresi u [adresa].

13. Uvidom u odluku suvlasnika zgrade/građevine utvrđeno je da je TP naveden kao krajnji kupac toplinske energije pod brojem 2443310, za nekretninu veličine 46,75 m2 koja kvadratura je identična onoj navedenoj na utuženim računima i u izvatku iz zemljišnih knjiga.

14. Nadalje, čitanjem izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina [katastarska općina], zk. uložak broj [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] sud je utvrdio da je tužitelj na temelju ugovora o darovanju od 5. rujna 2014. stekao od GP predmetnu nekretninu površine 46,75 m2, slijedom čega je utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na adresi [adresa].

15. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik osnovano zaveden u evidencijama tuženika kao vlasnik i korisnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a time i da je obveznik plaćanja usluge tužitelja.

16. Uvidom u prijepise računa sud je utvrdio da su iznosi i datumi dospijeća na računima identični onima iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, a na koji način je utvrđena visina tužbenog zahtjeva kao i početak i tijek zateznih kamata koje kamate teku od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate.

17. Tuženik kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora dužan je jamčiti tužitelju za ispunjenje obveze kako to proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV).

18. Nadalje, sukladno članku 2. stavku 2. točki 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj: 35/14 i 129/15, dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

19. S obzirom da je sud utvrdio da je tuženik vlasnik utužene nekretnine isti je i krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, stoga je kao takav dužan podmiriti troškove nastale pružanjem usluge isporuka toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO) te odredbe čl. 84. st. 3. ZV. 20. Pitanje plaćanja naknade za toplinsku energiju u slučaju kakav je ovdje, kod izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, u ovdje spornom razdoblju uređeno je ZTTE-om i to odredbama čl. 45., prema kojima: „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava...“, te prema st. 9. „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu“. Nadalje, odredbom čl. 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14., 27/15. i 124/15.), kojom je dano značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ i rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

21. U odredbama iz prethodnog stavka 9., i to prvenstveno u odredbi čl. 45. stavak 9. ZTTE-a, koja je jasna - pa je u svezi sa ostalim navedenim odredbama (glede značenja pojedinih izraza) za primjenu ne treba posebno još i tumačiti, propisano je da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.

22. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

23. Valja pritom primijetiti da tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi; u svakome slučaju grijanjem tih zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline, a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzrokovanih troškova. Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-784/2021-2 od 17. siječnja 2023.

24. Iz računa koje je tužitelj dostavio u spis, jasno je vidljivo koje troškove, po kojoj osnovi i u kojem iznosu potražuje tužitelj. Nadalje iz ispostavljenih računa, razvidno je i da tužitelj nije tražio isplatu tarifnog elementa energije, nego je za razdoblje od svibnja do kolovoza 2022. potraživao isplatu tarifnog elementa snage i naknade, pa mu isti pripadaju sukladno navedenoj odredbi članka 45. stavak 3. ZTTE-a.

25. Stoga, bez obzira što se tuženik izdvojio iz toplinskog sustava njegova obveza za plaćanjem ostalih troškova osim troška potrošnje toplinske energije tužitelju nije prestala jer ista proizlazi iz zakonskih odredbi ZTTE-a.

26. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istakao i prigovor zastare. Predmetna tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina ( odredba članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO)). U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 232. stavak 1. točka 1. ZOO- a, jer usluga za isporučenu toplinsku energiju nije obavljena za potrebe kućanstva, nego je usluga izvršena u poslovnom prostoru tuženika. Stoga je i prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Međutim, ukazuje se tuženiku da čak i kad bi se primjenjivao jednogodišnji zastarni rok, zastara ne bi nastupila jer je prijedlog za ovrhu podnesen 6. prosinca 2022., dok je dospijeće najstarijeg utuženih računa 23. lipnja 2022.

27. S obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16 – dalje OZ) uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ničime nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene usluge za isporučenu toplinsku energiju u iznosu od 73,76 eura.

28. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni dio glavnice od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan u cijelosti na snazi na isplatu iznosa od 73,76 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke presude.

30. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a pa su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 50 bodova (Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 eura. Tužitelju je priznat i predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 9,95 eura, i ostatak naknade javnog bilježnika u iznos od 9,95 eura čl. 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21), kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 158,17 eura.

32. Nije osnovan zatraženi trošak javnobilježničke dostave s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovu. Nije osnovan zatraženi trošak tužitelja na ime sastava ovršnog prijedloga jer tužitelju pripada jednokratna nagrada za cjelokupni postupak uzimajući u obzir da je rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se radi o jedinstvenom postupku u kojem se o troškovima postupka odlučuje odlukom kojom se završava postupak pred sudom u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. Pun. tuženika