REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž R-33/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Nova Moda d.o.o., Zagreb, Preobraženska 2, zastupanog po punomoćniku Nenadu Mušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 27. siječnja 2025. Poslovni broj : PR-5161/2018-40, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 27. siječnja 2025. Poslovni broj : PR-5161/2018-40.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene odgovora žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od dana 13. kolovoza 2018., kao i Odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja iz radnog odnosa od dana 17. rujna 2018.

II. Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto rukovoditelja prodaje, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 712,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III.Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 106,18 eur sa zatraženim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP)-a budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1.Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj . Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žalitelj u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim poslovno uvjetovanog otkaza od 13. kolovoza 2018. godine i odluke tužene od 17. rujna 2018. kojom je odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava, te zahtjev za vraćanje na rad na poslove rukovoditelja prodaje, odnosno druge odgovarajuće poslove.

8.Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na osnovi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8. siječnja 2007. godine, na poslovima rukovoditelja prodaje.

9.Nije sporna niti činjenica da je tužena 13. kolovoza 2018. godine donijela Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz), te da iz obrazloženja odluke proizlazi da je donesena zbog organizacijskih razloga, a da je zahtjev za zaštitu prava odbijen.

10. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je tužena nakon provedene analize poslovanja utvrdila da postoji višak radnika u pojedinim poslovnicama, kao i da je potrebno izvršiti reorganizaciju poslovanja i smanjiti broj radnika, te da je ustanovljeno da je radno mjesto rukovoditelj prodaje na kojem je tužitelj radio, nepotrebno.

11. Iz rezultata postupka, odnosno Odluke tužene od 27. srpnja 2018. godine, proizlazi da je usvojen novi Katalog poslova , a prema kojem je ukinuto radno mjesto rukovoditelj prodaje.

12. Tužitelj je bio zaposlen na tom radnom mjestu, a ono je ukinuto, tako da do primjene ne dolaze socijalni kriteriji pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

13.Prvostupanjki sud je utvrđenja:

- da je Odluku o otkazu na temelju Specijalne punomoći potpisao AM, odvjetnički vježbenik u Odvjetničkom društvu Gugić &Kovačić.

- da je 23. srpnja 2018. direktorom tuženika imenovan ZM.

- da je Specijalnu punomoć potpisao zakonski zastupnik tuženika ZM te je istom punomoći ovlastio odvjetnike i odvjetničke vježbenike, između ostalog, i odvjetničkog vježbenika AM da svaki od njih pojedinačno i samostalno u ime i za račun tuženika potpiše Odluku o otkazu.

- da je zakonski zastupnik i direktor tuženika u iskazu potvrdio da je potpisao Specijalnu punomoć AM i drugim odvjetnicima i odvjetničkim vježbenicima iz Odvjetničkog društva Gugić & Kovačić te ih ovlastio da potpišu i uruče Odluku o otkazu tužitelju,

- da je do smanjenja opsega poslova kod tužene došlo zbog raskida važnog ugovora za to poduzeće, te da je upravo to bio razlog zbog čega se poslodavac odlučio na reorganizaciju, nakon čega je zakonski zastupnik tužene ZM dao nalog odvjetnicima da pripreme otkaze za radna mjesta koja su ukinuta, a među njima i ono na kojem je radio tužitelj,

- da je tužitelj protiv navedene odluke podnio zahtjev za zaštitu prava koji zahtjev je tuženik odlukom od 17. rujna 2018. odbio;

- da je tuženik sa društvom Teddy s.p.a. (osnivačem) 2013. imao zaključen ugovor o pružanju usluga koji ugovor je raskinut 28. lipnja 2018.;

- da je 27. kolovoza 2018. direktor tuženika ZM donio odluku kojom se usvaja novi Katalog poslova, koji čini sastavni dio Pravilnika o radu od 19. lipnja 2015., prema kojoj je tuženik uslijed promjena na tržištu prisiljen poduzeti mjere potrebne za povećanje efikasnosti i smanjenja troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima tako da je novim Katalogom poslova ukinuo radna mjesta direktora, zamjenika direktora i rukovoditelja prodaje i skladišta;

- da je u obrazloženju pobijane odluke navedeno da tuženik istu donosi temeljem odredbe čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje ZR), dakle iz organizacijskih razloga radi poboljšanja poslovanja, a da je bio to prisiljen poduzeti radi povećanja efikasnosti poslovanja i smanjenje troškova te prilagoditi način poslovanja novim izazovima, da je nakon provedene analize poslovanja utvrdio da postoji višak radnika u pojedinim poslovnicama, pa je potrebno izvršiti reorganizaciju s ciljem optimizacije poslovanja, odnosno smanjenja broja radnika, kako bi se ostvarile nužne uštede, smanjio udjel poslovnih rashoda te posljedično povećala konkurentnost i učinkovitost uslijed izmijenjenih zahtjeva tržišta, stoga da je prisiljen provesti reorganizaciju odjela i jedinica, te ukinuti radna mjesta koja nisu nužna za daljnji nastavak poslovanja, a formirati nova i na taj način uspostaviti efikasnu organizaciju, a uslijed promijenjenih okolnosti da je organizacijski i financijski neopravdano radno mjesto direktora, jer da za istim više ne postoji objektivna potreba.

14. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva. Ovo iz razloga jer je tužena kao poslodavac dokazala da je imala opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u smislu čl. 115. st. 1. alineja 1. u vezi sa čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14. i 121/17., dalje ZR). Opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz postoji u situaciji kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede reorganizira rad tako da ukine određeno radno mjesto, s tim da je njegovo pravo odrediti sistematizaciju radnih mjesta i na taj način organizirati proces rada i organizaciju svog poslovanja u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, a u cilju postizanja što boljih poslovnih rezultata. Pravo poslodavca je organizirati proces rada na onaj način na koji smatra najboljim, a pri tome ima ovlast ocijeniti koje radno mjesto smatra da mu nije potrebno.

15.Žalitelj ističe i da je nejasno kome od opunomoćenih osoba iz Odvjetničkog društva pripada potpis na Odluci o otkazu ugovora o radu, odnosno je li ju potpisala ovlaštena osoba, te je li specijalna punomoć izdana Odvjetničkom društvu.

16. Prvostupanjski sud je utvrdio da je zakonski zastupnik tužene ZM, kao direktor društva, na temelju specijalne punomoći ovlastio tri odvjetnika i tri odvjetnička vježbenika da svaki od njih pojedinačno i samostalno za račun tužene potpiše odluku o poslovno uvjetovanom otkazu za po imenu navedene radnike, između ostalih i za tužitelja , a što je zakonski zastupnik potvrdio i u svom iskazu.

17. Stoga se navodima o punomoći za koju nije utvrđeno tko ju je potpisao pokušava dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, a što je u suprotnosti s rezultatima postupka.

18. Stoga protivno tvrdnjama tužitelja proizlazi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti iz čl. 115. st. 1. ZR-a za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

19. Kako sve navedene odlučne činjenice relevantne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu i ocjeni njegove osnovanosti, proizlaze utvrđenim iz sadržaja priložene dokumentacije i iskaza tužitelja, to je prema mišljenju ovoga suda pravilno sud prvog stupnja odbio provesti personalne dokaze, odnosno saslušanje kao svjedoka ostalih za koje je prema navodima tužitelja također donesena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

20.Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbio zaključivši da nisu ispunjeni niti uvjeti iz odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a.

21. S obzirom na ovakav ishod postupka, odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu odredbi Odvjetničke tarife, s ti da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno postupio primijenivši vrijednost boda Tarife u visini od 2,00 eura (ondašnjih 15,00 kuna). Ta vrijednost boda Tarife je propisana odredbom Tbr. 50. Izmjene Tarife ("Narodne novine" broj: 126/22, a te su Izmjene stupile na snagu 5. studenoga 2022. (članak 2. Izmjena) dakle, prije donošenja pobijane odluke. Odredbom Tbr. 48. stavak 3. Tarife je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Jednako takvo stajalište o navedenom zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluka toga suda broj: Revd-5052/2024-2 od 26. veljače 2025.).

22. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

23. Zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

22. Na osnovi izloženog, odlučeno je na temelju čl.368. st. 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić