Poslovni broj: Us I-487/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/677, URBROJ: 443-02-03-18-26-5 od 4. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 3. ožujka 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/677, URBROJ: 443-02-03-18-26-5 od 4. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada donijela rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/15-01/2838, Urbroj:

403-02-4-2/0270-17-20 od 6. srpnja 2017. kojim se ozakonjuje završena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada, stambene namjene (povremeno stanovanje), vanjske tlocrtne dužine i širine 4,90 x 3,38 m, visine 2,12 m, ukupne visine 3,00 m, građevinske bruto površine 16,56 m2, jednostrešnog krova, broj etaža: jedna – prizemlje, u zgradi se nalazi jedan stan, izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Šibensko-kninske županije, Odsjeka za obrtništvo i turizam Klasa: UP/I- 320-02/17-01/1864, Urbroj: 2182-09-01/5-22-7 od 21. veljače 2022. tužitelju je određena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko i to u iznosu od 7,299,49 kn. Dakle, u pogledu navedenog, sukladno odredbama čl. 21. i 23. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, provedena je promjena namjene zemljišta te je tužitelj podmirio naknadu za isto te je sukladno zakonskim odredbama došlo do prenamjene kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u građevinsko zemljište, odnosno čestice na kojoj se nalaze aneksi, nadstrešnica i roštilj čije se rušenje traži. Pogrešno tuženik zaključuje kako s obzirom da investitor nije proveo formiranje građevinske čestice nakon ishođene legalizacije se ne može primijeniti Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima u odnosu na objekte čije se uklanjanje nalaže. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 20379/2023 upisana je zabilježba da je na temeljem obavijesti područnog ureda za katastar Šibenik zabilježeno da je za zgradu za privremeni boravak priloženo rješenje o izvedenom stanju od 6. srpnja 2017. iz čega proizlazi da se radi o građevinsko čestici, odnosno prenamijenjenom zemljištu, čiju je prenamjenu u konačnici i tužitelj platio te samo formiranje čestice na način da se ishodi potvrda nadležnog tijela da se radi o građevinskoj čestici nije od utjecaja na primjenu zakona, osobito jer tužitelj nije dogradio pomoćne objekte na poljoprivrednom već na građevinskom zemljištu. U prethodnom postupku tuženik je provodio inspekcijski nadzor prilikom kojega nije pravilno utvrdio činjenično stanje mjerodavno za donošenje zakonite odluke. U odnosu na pomoćni objekt, navodi se da se prema Pravilniku pomoćnim objektom smatraju, između ostalog, garaža, drvarnica, spremište i slični objekti koji čine funkcionalnu cjelinu s glavnom zgradom. Dakle, pomoćni objekt za alat te poljoprivrednu djelatnost spada u kategoriju pomoćnih zgrada koje se mogu graditi bez građevinske dozvole ako su u skladu s glavnim projektom i nalaze se na građevnoj čestici postojeće zgrade ili zgrade za koju postoji akt o građenju. Navedeno se odnosi i na objekt koji u naravi predstavlja roštilj, te se ne može prihvatiti navod tuženika da se Pravilnik ne primjenjuje u konkretnom slučaju. O svim navedenim odlučnim činjenicama tuženik ne daje obrazložene razloge, uslijed čega je donesena odluka nezakonita i nepravilna. Uz sve navedeno, navodi se da je nezakonito određeno uklanjanje aneksa tloc. dim. 4,90 m x 3,30 m te nadstrešnice drvene konstrukcije sa zapadne strane, jer isto služi za potporu stabilnosti centralnog objekta. Tuženik u cijelosti zanemaruje odredbu članka 113. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu koju tužitelj citira, u vezi s kojom navodi kako bi se upravo provođenjem naložene mjere od strane tuženika ugrozio život ljudi te stabilnost objekata, s čim u vezi tužitelj ukazuje i na sudsku praksu, odnosno presudu Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-4723/2020-2 od 6. svibnja 2022. U konačnici je nezakonit dio rješenja kojim je primjenom ZDI tužitelju naloženo uklanjanje izgrađenoga u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja. Odredbom članka 114. ZDI-a propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana te se utvrđenim rokom od 15 ogleda nezakonitost rješenja. Također, tijekom prethodnog postupka, tuženik je povrijedio načelo pomoći stranci koje je uređeno odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da iako je tuženik znao da je tužitelj laik te da nema stručnog znanja, postupio je protivno zakonu te je spriječio tužitelja u poduzimanju radnji koje bi, evidentno, otklonile vođenje predmetnog postupka i naloženo uklanjanje objekta, čime je osporeno rješenje nezakonito. Tužitelj je nesumnjivo ukazao da se osporeno rješenje zasniva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te na gruboj povredi materijalnog prava. Iz takve pogreške nesporno je da ne može proizaći zakonita odluka. Propust upravnih tijela tim je veći i značajniji jer se radi o pitanju opstojnosti ili uklanjanja objekata u prostoru. Dotični objekti su nužni za svakodnevne potrebe tužitelja, kao i pristupni elementi. Polazeći od nesporne činjenice da su pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva od vitalne ustavnopravne važnosti kao i od činjenice da se u konkretnom slučaju ne može tvrditi da se javni interes može zadovoljiti donošenjem upravnih akata utemeljenih na najgrubljim povredama navedenih prava, već upravo suprotno da se javnom interesu šteti postupajući na takav način, a da bi nastavak postupka prouzročio tužitelju štetu koja bi se teško ili nikako mogla popraviti pri čemu se istodobno niti jednom drugom pravnom subjektu ne bi odgodom ovrhe nanosila ili mogla nanijeti bilo kakva šteta, to tužitelj predlaže sudu donošenje rješenja, sukladno članku 42. Zakona o upravnim sporovima, o odgodnom učinku tužbe do pravomoćnog okončanja postupka. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženik naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 13. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica zamjenika opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se u ovom sporu provede geodetsko vještačenje uz očevid na licu mjesta, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25- 02/677, URBROJ: 443-02-03-18-26-5 od 4. veljače 2026. točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni dogradnju postojeće prizemne građevine tloc. dim. 4,90 x 3,30 m i to: - sa istočne strane aneks. tloc. dim. 4,90 x 1,00 m s kosom pokrovnom betonskom pločom;

- sa zapadne strane nadstrešnicu drvene konstrukcije tloc. dim. 2,90 x 2,60 m, s pokrovom od crijepa; - sa južne strane suterensku građevinu tloc. dim. 2,00 x 1,70 m, jednostrešnog krovišta prekrivenog crijepom; - sa južne strane suterensku građevinu max. tloc. dim. 7,40 x 4,90 m, s ravnom armirano betonskom stropnom pločom te nad njom započetog konstruktivnog zida II etaže od blok opeke u visini 0,60 m, te na južnoj strani roštilj tloc. dim. 2,80 x 1,30 m, konstrukcije od kamena, što je sve izgrađeno izvan granica građevinskog područja unutar zaštićenog obalnog pojasa (ZOP) na k. č. [katastarska čestica] Murter Betina na Modravama bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 7. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako je osporeno rješenje nezakonito jer je predmetne građevine bilo moguće izvesti bez pravomoćne građevinske dozvole, a na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, slijedom čega po njegovom mišljenju nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim mu se naređuje inspekcijska mjera uklanjanja, u svezi s čim se poziva na rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada Klasa:

UP/I-361-03/15-01/2838, Urbroj: 403-02-4-2/0270-17-20 od 6. srpnja 2017., kao i na rješenje Šibensko-kninske županije, Odsjeka za obrtništvo i turizam Klasa: UP/I-320- 02/17-01/1864, Urbroj: 2182-09-01/5-22-7 od 21. veljače 2022., za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako sud primjećuje da tužitelj uopće ne navodi sukladno kojim to konkretnim odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23) bi bilo propisano da se bez građevinske dozvole mogu izgraditi građevine koje je on izgradio, a u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, već samo paušalno navodi kako je to moguće sukladno citiranom Pravilniku.

16.Nadalje, pozivanje tužitelja na rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada Klasa: UP/I-361-03/15-01/2838, Urbroj:

403-02-4-2/0270-17-20 od 6. srpnja 2017., u cijelosti je bespredmetno s obzirom da se istim ozakonjuje završena, slobodnostojeća, jednostavna zgrada stambene namjene tloc.dim. 4,90m x 3,30m izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no istim nisu ozakonjene građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, to pak stoga što je upravo tužitelj u svojstvu investitora nakon ishođenog rješenja o izvedenom stanju započeo rekonstrukciju prizemne građevine izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju prethodno nije ishodio građevinsku dozvolu, a što proizlazi i iz samog iskaza kojeg je tužitelj dao u Uredu građevinsku inspekcije dana 20. siječnja 2026. kada ja saslušan u svojstvu stranke, kada je između ostalog izjavio da za predmetne građevine nije ishodio građevinsku dozvolu, kao i da je mišljenja da je samo predmetni roštilj legalan, o čemu je sastavljen zapisnik koji prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu i kojeg je tužitelj vlastoručno i bez primjedbi potpisao.

17.Pored toga, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 1. st. 2. istog Pravilnika propisano da u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka investitor, projektant i izvođač dužni su pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, pa kako se prema Prostornom planu uređenja općine Tisno ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 1/07 i 14/09 ("Službeni glasnik Opdine Tisno" broj: 2/14, 8/15, 4/16, 6/18, 4/19, 120, 121, 5/22 i 10/22, 2/23/13/23) predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Modavama nalazi izvan granica građevinskog područja i to u prostoru zaštićenog obalnog pojasa (ZOP), to pak samo dodatno ukazuje da se radovi kakve je tužitelj izveo ni u kojem slučaju ne mogu izvoditi na temelju Pravilnika jer su protivni prostornom planu.

18.Također, neosnovano tužitelj navodi kako je predmetni roštilj, kao i druge građevine koje su predmet inspekcijske mjere uklanjanja bilo moguće izgraditi bez akta za građenje, a u sladu s citiranim Pravilnikom, to pak iz razloga koje je sud već obrazložio u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako je odredbom čl. 4. st. 1.a Pravilnika propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine, što znači da je i takvu građevinu moguće izgraditi isključivo u skladu s glavnim projektom, kojeg tužitelj nije ishodio, i to na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, o čemu ovdje nije riječ s obzirom da je odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano da građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje se sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju, što pak nedvojbeno znači da se donošenjem rješenja o izvedenom stanju ne oformljuje građevna čestica, već je istu potrebno oformiti u zasebnom upravnom postupku sukladno posebnom zakonu.

19.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je osporeno rješenje nezakonito iz razloga što mu je istim određen rok za uklanjanje od 15 dana, iako da mu rok za uklanjanje nije mogao biti određen u trajanju kraćem od 90 dana, za kazati je kako su ovakvi navodi neutemeljeni, to pak stoga što je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, kod nedvojbenog stanja stvari i to da se prema Prostornom planu uređenja općine Tisno ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 1/07 i 14/09 ("Službeni glasnik Opdine Tisno" broj: 2/14, 8/15, 4/16, 6/18, 4/19, 120, 121, 5/22 i 10/22, 2/23/13/23) predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Modavama nalazi izvan granica građevinskog područja i to u prostoru zaštićenog obalnog pojasa (ZOP), to je nedvojbeno da je rok od 15 dana za uklanjanje predmetne rekonstrukcije građevine iz točke 1. izreke osporenog rješenja sukladan odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu s obzirom da se ovdje radi o izvedbi rekonstrukcije građevine izvan granica građevinskog područja.

20.Potom, u cijelosti je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 113. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu s čim u vezi i na presudu Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-4723/2020-2 od 6. svibnja 2022., to pak stoga što je tom odredbom propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, nosivi dijelovi konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te će građevinu označiti opasnom, pa kako u konkretnom slučaju tužitelju nije naređeno uklanjanje bilo koje od građevina kakve u vidu ima citirana odredba zbog čega bi nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, to je pak jasno da nema mjesta primjeni ove odredbe u konkretnoj upravnoj stvari, s tim da je pozivanje tužitelja na citiranu presudu Visokog upravnog suda RH u cijelosti bespredmetno s obzirom da ista nije primjenjiva na predmetnu upravnu stvar budući se ista odnosi na potpuno drugačiju situaciju u odnosu na ovu u konkretnom slučaju.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s tim da u provedenom upravnom postupku nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima mjerodavni Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) pa tako niti onih koje tužitelj neutemeljeno problematizira u tužbi, u kojim smislu ovaj sud takve navode cijeni paušalnim i ničim argumentiranim, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Nadalje, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji i to izvan granica građevinskog područja, kojom se devastira prostor koji bi trebao biti jednako dostupan svima, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 19. svibnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ĆURKOVIĆ I ŠANJUG d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 13. svibnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.