Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-294/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irini Daskal, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Barišić & Barišić d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska cesta 48, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-839/2024-22 od 26. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HS iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-839/2024-22 od 26. ožujka 2026. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HS koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju HS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se poništava Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09.05.2024.g., tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912.

2./ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao koji je obavljao prije nezakonitog prestanka radnog odnosa i prizna mu sva prava iz radnog odnosa od dana donošenja odluke o otkazu do dana vraćanja na rad, u roku od 8 dana.

3./ Nalaže se tuženiku platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj osobno i putem punomoćnika, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijanu prvostupanjsku presudu te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjeva tužitelja pozivom na čl. 116. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR). Obrazlaže da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je svojim postupanjem tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa u vidu zloupotrebe bolovanja, što je za posljedicu imalo gubitak povjerenja tuženika u tužitelja, radi čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovo jer da prevoženje ilegalnih migranata preko teritorija Republike Hrvatske na teritorij Republike Slovenije, čime je ujedno počinjeno i kazneno djelo, predstavlja zlouporabu bolovanja na kojem je tužitelj bio u trenutku kada je počinio navedeno kazneno djelu (neprekidno je bio na bolovanju od 1. do 31. srpnja 2023., dakle i u dane 15. i 16. srpnja 2023. kada je zatečen u počinjenju kaznenog djela) te da to ujedno predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, bez obzira je li postupanje bilo u dane vikenda ili ne. Smatra da, neovisno o tome na koji način se čini kazneno djelo, da svaka aktivnost koja je usmjerena na počinjenje kaznenog djela ne doprinosi bržem ozdravljenju i povratku na rad tužitelja, jer osim aspekta koji se odnosi na tehničko izvođenje radnje od koje se sastoji kazneno djelo, svako počinjenje kaznenog djela uključuje i drugi aspekt, a to je zabrinutost oko eventualnog razotkrivanja počinjenja kaznenog djela, a koji u svakom slučaju ne doprinosi ozdravljenju i bržem povratku na rad, bez obzira na to o kakvoj se bolesti ili ozljedi radi, odnosno o kakvom se kaznenom djelu radi.

6. Ispitujući zakonitost te odluke ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona te je ocijenio da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se ukazuje navodima žalbe.

7. Iako se poziva na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a u žalbenoj fazi odlučne činjenice (da je u periodu od 1. do 31. srpnja 2023. tužitelj bio na bolovanju i da je unutar tog period 15. i 16. srpnja 2023. zatečen u počinjenju kaznenog djela ilegalnog prijevoza migranata), nisu sporne. Slijedom toga ovaj sud na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a nije smatrao potrebnim posebno se očitovati.

8. Navodi žalbe u suštini se svode na osporavanje zaključka suda prvoga stupnja da opisano činjenje tužitelja predstavlja zlouporabu bolovanja zbog čega je odluka o otkazu ocijenjena dopuštenom, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odnosno, žalbom tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Ovaj sud slaže se sa zaključkom suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, slijedom čega pravilnom ocjenjuje i primjenu materijalnog prava.

10. Iz pobijane odluke o otkazu, kako to pravilno utvrđuje i sud prvoga stupnja i to nije sporno, proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, što se veže uz slijedeće:

- da je tuženik 30. travnja 2024. došao do saznanja da je tužitelj povrijedio obvezu iz radnog odnosa, jer je zloupotrijebio bolovanje koje je koristio do 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2023. i to jer je

- tužitelj tijekom bolovanja počinio kazneno djelo opisano čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (15./16. srpnja 2023. prevozio je veći broj ilegalnih migranata preko teritorija Republike Hrvatske, radi prelaska na teritorij Republike Slovenije, izvan legalnog graničnog prijelaza, za prethodno dogovoreni novčani iznos od 100,00 eura po osobi), zbog čega se protiv tužitelja vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem K-987/2023,

- da iz toga proizlazi da tužitelj nije bio sposoban za rad, a istodobno je bio sposoban počiniti kaznenog djelo koje mu se stavlja na teret te prevoziti ilegalne migrante cestovnim prometom, a da aktivno činjenje kaznenog djela ne doprinosi izlječenju i oporavku tužitelja, zbog čega je riječ o zlouporabi bolovanja,

- iz čega da se da zaključiti da je tužitelji bio sposoban za rad, jer u suprotnom ne bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret,

- slijedom čega da je narušen odnos povjerenja te nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Dakle tužitelju se stavlja na teret da je tijekom bolovanja (privremene spriječenosti za rad) obavljao radnje koje su nespojive sa svrhom bolovanja i da to predstavlja zlouporabu bolovanja, a time i osobito tešku povredu radne obveze koja za posljedicu ima odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

12. Prema shvaćanju ovoga suda, kao i suda prvoga stupnja, radnik koji se tijekom bolovanja, iako je po propisima za privremenu nesposobnost za rad izuzet od obavljanje svih radnih zadataka, upusti u kazneno djelo ilegalnog prijevoza migranata, svojom je radnjom prekoračio granice dopuštenog ponašanja za vrijeme bolovanja. Zlouporaba bolovanja nastaje ako radnik krši naloge liječnika tijekom trajanja bolovanja, odnosno ako za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obavlja druge poslove koji nisu u skladu s propisanim liječenjem. Takvo ponašanje predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, jer bolovanje ima svrhu omogućiti zaposleniku izlječenje i prestanak privremene nesposobnosti za rad. Dakle za vrijeme bolovanja radnik ne smije vršiti niti jednu radnju koja je nespojiva sa svrhom bolovanja. Kada radnik, kao u ovom slučaju, postupi suprotno, to osnovano dovodi do gubitka povjerenja u radnika i po shvaćanju ovoga suda, predstavlja opravdani razlog za otkaz kakav je i donesen.

13. Pri tome je neodlučno o kakvoj se bolesti radilo, koje je radne zadatke radnik kod poslodavca inače obavljao i je li kazneno djelo počinjeno u dane kada radnik i inače ne bi radio i drugi slični navodi kojima tužitelj nastoji banalizirati i dovesti do apsurda okolnosti ovog slučaja ne bi li sebe stavio u povoljniji položaj. Počinjenje kaznenog dijela bilo koje vrste tijekom bolovanja, a svakako kaznenog djela kakvo je počinio tužitelj, u vrijeme u koje bi radnik trebao poduzimati samo one radnje koje će rezultirati poboljšanjem zdravstvenog stanja i povratkom na rad, apsolutno prelazi granice dopuštenog ponašanja tijekom bolovanja i kao takvo izvan svake sumnje predstavlja zlouporabu bolovanja, a time i grubu povredu radne obveze koja opravdava donošenje odluke kakvu je tuženik u ovom slučaju donio.

14. Zbog navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Trošak žalbe tužitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio, a tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević