Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-426/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Palić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, kojega zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1687/2024-12 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1687/2024-12 od 19. svibnja 2025. te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice CR iz [adresa], za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane i to za period od kolovoza 2020. do studenoga 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 6.053,19 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da mu prizna troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U donošenju prvostupanjske presude i postupku koji je prethodio donošenju iste nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pobijana presuda nema niti nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ukazuje žalitelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženiku radi utvrđenja da joj pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane, te posljedično da se naloži tuženiku da joj s tog osnova za utuženo razdoblje isplati iznos od ukupno 6.053,19 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu rukovoditeljice Odsjeka – Laboratorij za bakteriologiju u Centru, te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno čl. 3. toč. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Nar. nov. br. 5/84);

- da je Ugovorom o radu sklopljenim između tužiteljice i tuženika 10. srpnja 2020., u čl. 5. ugovoreno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije i Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije;

- da je odredbom čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima iz 2020. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je čl. 27. st. 1. navedenog Pravilnika iz 2020. propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika iz 2020. (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika iz 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama;

- da je raniji Pravilnik, od 23. ožujka 2010., priznavao radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika);

- da je odredbom čl. 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. br. 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20, dalje: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom te je isto propisano i u čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. br. 56/22, 127/22 i 58/23, dalje: TKU/22);

- da iz odredbe čl. 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (Nar. nov. br. 141/23, dalje: KU/23) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće;

zaključio da je tužiteljici priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, koji propisuje da se plaća radniku isplaćuje sukladno propisima o radu, odredbama akata poslodavca i kolektivnog ugovora, tako i Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22, te odredbom čl. 94. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR). Nadalje, imajući u vidu da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika) i da visina tog dodatka u utuženom periodu nije bila definirana ni jednim drugim aktom, zaključuje da u tom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZR. Obrazlaže da to, u konkretnom slučaju, znači da se i za utuženo razdoblje tužiteljici predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je KU/23, sklopljen 15. studenog 2023., koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće. Stoga je tuženiku naložio da tužiteljici isplati utuženi iznos (koji matematički izračun u žalbenoj fazi nije sporan) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane u točki II. izreke pobijane presude.

8. Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti žalitelj svojim žalbenim navodima.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih činjenica pravilno zaključio da tužiteljica, koja je u utuženom razdoblju radila na poslovima s posebnim uvjetima rada, ima pravo na dodatak na plaću za te posebne uvjete rada, iako visina tog dodatka nije bila propisana.

9.1. Prvostupanjski sud se pritom pravilno pozvao na odredbu iz čl. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., te na čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i naposljetku, na odredbu čl. 94. ZR.

10. I po stajalištu ovoga suda činjenica da u utuženom vremenskom periodu nije bio zaključen kolektivni ugovor, te činjenica kako poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodataka za posebne uvjete rada, nakon što je svoju raniju odluku ukinuo stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., ne isključuje pravo tužiteljice na dodatak za posebne uvjete rada. Stoga, jer je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva to je istu prvostupanjski sud pravilno utvrdio u visini od 10% plaće, s obzirom na nesporno utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju (prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.). Pri tome je sud pravilno primijenio odredbu čl. 9. st. 3. ZR, jer u konkretnoj pravnoj situaciji povoljnije pravo za tužiteljicu predstavlja primjena Pravilnika iz 2010., kojim je bio priznat dodatak za posebne uvjete rada u visini od 10%.

10.1. Odnosno, činjenicu da u utuženom razdoblju granskim ugovorom nije ugovorena ili da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljičino pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

11. Nesporno je pri tome da je tuženik imao ovlaštenje da temeljem novog Pravilnika stavi van snage svoje ranije Odluke o visini spornog dodatka. Međutim propust tuženika da novom Odlukom ili Pravilnikom odredi novu visinu tog dodataka, a i činjenica da taj dodatak nije uređen granskim kolektivnim ugovorom, uz činjenicu da istovremeno postoji pravo tužiteljice na taj dodatak ne može ići na štetu tužiteljice.

12. Nisu prihvatljivi ovome sudu, u smislu osnovanosti tužbenog zahtjeva, niti žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem stiče da je on državna agencija, te da se plaće zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je pored ostalog određena podzakonskim aktom. Ta činjenica ne otklanja obvezu tuženika da odredi visinu dodataka za posebne uvjete rada, kada je to pravo kao takvo tužiteljici priznato.

13. Žalitelju također valja odgovoriti da uvodno citirana ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o radu ne precizira izrijekom pristanak tužiteljice na primjenu Pravilnika od 23. lipnja 2020., slijedom čega je na sudu da protumači je li isti primjenjiv u konkretnom slučaju ili ne, odnosno postoje li uvjeti za primjenu povoljnijeg prava (čl. 9. st. 3. Zakona o radu, Nar. nov. br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23).

14. Zbog svega rečenog, jer tuženik nije osporio sam izračun visine tužbenog zahtjeva, pravilnom se ukazuje i odluka suda prvog stupnja sadržana u točki II. izreke presude.

15. Na temelju navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Odluka o troškovima potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

17. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio, a trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer nije bio potreban za donošenje odluke u žalbenoj fazi postupka (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević