Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-195/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ČFI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. tužiteljice IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Palić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, kojega zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1655/2024-13 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1655/2024-13 od 22. prosinca 2025. u dijelu pod točkama I. do VIII. i točkom X. izreke te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da svim tužiteljima pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljima za redovni rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane i to za period od kolovoza 2020. do studenoga 2023. (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti 1. tužiteljici 6.977,95 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti 2. tužiteljici 5.428,72 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka III. izreke), naloženo je tuženiku platiti 3. tužiteljici 6.004,89 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku platiti 4. tužitelju 5.948,55 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude (točka V. izreke), naloženo je tuženiku platiti 5. tužitelju 8.197,77 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude (točka VI. izreke), naloženo je tuženiku platiti 6. tužitelju 3.930,29 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude (točka VII. izreke), naloženo je tuženiku platiti 7. tužiteljici 3.856,46 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je to pobliže određeno izrekom pobijane presude (točka VIII. izreke), odbijen je zahtjev 1. do 7. tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim iznosima glavnice (točka IX. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate (točka X. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama I. do VIII. i točkom X. izreke, žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da mu prizna troškove parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U donošenju prvostupanjske presude i postupku koje je prethodio donošenju iste nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ali je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a o čemu će kasnije biti riječi.

5. Predmet spora je zahtjev 1. do 7. tužitelja, usmjeren prema tuženiku, radi utvrđenja da im pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljima za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane, te posljedično da se naloži tuženiku da im s tog osnova za utuženo razdoblje isplati iznose o kojima je odlučeno pod točkama II. do VIII. izreke pobijane presude, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Prvostupanjski sud obrazlaže, ne pozivajući se na odredbe materijalnog prava, da su u utuženom periodu tužitelji bili zaposlenici tuženika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, za što su, osim u utuženom razdoblju, primali posebni dodatak na plaću, iako je i u utuženom periodu to pravo tužitelja postojalo na temelju „zasebnih Odluka (str. 268. dr.)“, koje su priznavale pravo na dodatak za posebne uvjete rada, neovisno od činjenice da je „raniji granski Kolektivni ugovor“ prestao važiti, slijedom čega da nisu osnovane tvrdnje tuženika da u spornom periodu ne postoji osnov za isplatu tog dodatka. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, obrazlažući glede visine da ista nije bila sporna, a kako se poziva na pravo koje je u tom dijelu pripadalo po ranijim odlukama, da se zaključiti da se radi o dodatku od 10% plaće prema osnovici koja je određena na način navedenom pod točkom I. izreke pobijane presude.

7. Kako u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelji u utuženom periodu radili na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, za što su, osim u utuženom periodu, primali dodatak od 10% plaće prema osnovici koja je određena na način navedenom pod točkom I. izreke pobijane presude i da taj dodataka ponovno primaju nakon utuženog perioda, ali u visini od 5% te kako u žalbenoj fazi postupka nije sporna visina tužbenog zahtjeva, već samo osnovanost istog, to ovaj sud neosnovanim ocjenjuje isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 1. i čl. 8. toga Zakona.

8. Nedostatak jasnih razloga (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a) o osnovu zahtjeva, imajući na umu šturo obrazloženje prvostupanjske odluke, na što se pravilno ukazuje navodima žalbe, ovaj sud će otkloniti kroz primjenu čl. 373. st. 1. alineja točka 1. ZPP- a, što nije od utjecaja na činjenicu da je sud prvoga stupnja zakonito odlučio, iako se nije izrijekom pozvao na materijalno pravne odredbe.

9. Slijedom toga valja ponoviti da u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su svi tužitelji u utuženom periodu bili zaposlenici tuženika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, da im u tom periodu nije isplaćivan dodatak za posebne uvjete rada jer njegova visina nije bila određena, a tuženik smatra da su potpisivanjem novih ugovora o radu (čl. 5.) tužitelji pristali da se u utuženom periodu na njih primjenjuje Pravilnik o plaćama i naknadama agencije od 23. lipnja 2020., prema kojem nije bilo mjesta isplati tog dodataka jer nije bila određena visini istog.

10. U vezi s tim valja odgovoriti da je čl. 5. Ugovora o radu ugovoreno da se u odnosu na visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Pravilnika o radu Agencije i Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije.

10.1 Dakle ta ugovorna odredba ne precizira izrijekom pristanak tuženih na primjenu isključivo Pravilnika od 23. lipnja 2020., slijedom čega je na sudu da protumači je li isti primjenjiv u konkretnom slučaju i postoje li uvjeti za primjenu povoljnijeg prava (čl. 9. st. 3. Zakona o radu, Nar. nov. br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR).

11. Valja stoga odgovoriti da je čl. 5. Pravilnika o plaćama i naknadama Agencije od 23. ožujka 2010. propisano je da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 10% od osnovne plaće. Poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom.

12. Dana 23. lipnja 2020. donesen je novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u čl. 3. propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku. Poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom. Navedeni Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, stupio je na snagu 1. kolovoza 2020. sukladno čl. 27. tog Pravilnika, kojim je propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama.

13. Člankom 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. br. 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20, dalje: TKU/17) propisano je da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima. Identičnu odredbu sadrži i članak 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

14. Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, što znači i u utuženom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023. , takav ugovor nije bio sklopljen, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. odnosno 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 7. prosinca 2017. i 6. svibnja 2022.

15. Iz navedenog proizlazi da je u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije bila propisana visina tog dodatka.

16. Nadalje, u utuženom razdoblju bio je na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku.

17. S obzirom da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i člankom 3. Pravilnika od 23. lipnja 2020. propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, sud je pravilno zaključio da tužitelji imaju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

18. U takvoj situaciji, i prema shvaćanju ovoga suda, okolnost što u utuženom razdoblju nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na pravo tužitelja na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz članka 3. Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. i članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022., kao i iz 94. ZR-a, kojim je propisano da radnik ima pravo na povećanu plaću, između ostalog, za otežane uvjete rada.

19. Pri tome činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a raniju odluku je ukinuo Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020., prema mišljenju ovog suda ne može isključiti pravo tužitelja na dodatak za posebne uvjete rada. Iako u utuženom razdoblju nije postojao granski kolektivni ugovor kojim bi bila propisana visina dodatka za posebne uvjete rada, ovaj sud je stava da je visina tog dodatka odrediva te da ona iznosi 10% plaće, jer je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

20. Dakle, kada je propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, što znači da u utuženom razdoblju to pravo nije bilo ukinuto, ali nije propisana visina tog dodatka to ta činjenica ne isključuje pravo zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, jer to pravo proizlazi iz članka 94. ZR-a, iz članka 53. odnosno 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020.

21. Pri tome jer je dodatak od 5% za posebne uvjete rada na snazi od donošenje Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenoga 2023., ovaj sud je stava da se u utuženom periodu, dakle prije studenoga 2023. ima primijeniti visina od dodatka od 10% kao pravo povoljnije za tužitelje (čl. 9. st. 3. ZR-a).

22. Posljedično navedenom, jer tuženik nije osporio sam izračun visine tužbenog zahtjeva, pravilnim se ukazuju i odluke suda prvog stupnja sadržana u točka II. do VIII. izreke presude.

23. Na temelju navedenog je, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a), odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a.

25. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević