REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 16 P-1141/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika: 1. HOT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 70/A Seabrook Blvd. 3028 H [adresa], 2. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], osobno i kao pravni slijednik upisanog OO. Š, [adresa], tuženici ad. 1 i ad. 2 zastupani po pun. iz OD Gluić, Ninčević radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave 16. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika ad 1) i ad 2), po objavi 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekao valjani pravni osnov za stjecanjem prava vlasništva na nekretninama oznake čest. 895/4 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. 895/12 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj upiše na čest. 895/4 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. 895/12 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina] za ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih.

II. Prihvaća se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] vlasnik na nekretninama oznake čest. 895/4 u naravi put upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela i čest. 895/12 u naravi put upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj upiše uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih".

III. Nalaže se tuženicima ad 1 i ad 2 naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.863,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. 895/12 u naravi put u površini od 21 m2 kao vlasništvo OO pok. Š, dok je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica] u naravi put u površini od 33 m2, kao vlasništvo tuženice ad 1.

Naime, tužitelj HO vlasnik je i posjednik nekretnina oznake čest. 895/3 i čest. 895/11 obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću tužitelja. Tužitelj HO vlasnik je i posjednik nekretnina označenih kao čest. 895/4 i čest. 895/12 za ½ dijela, koje nekretnine u naravi predstavljaju jedini prilazni put do njegovih nekretnina. Naime, 1964. godine matična nekretnina oznake čest. 895 k. o. [katastarska općina] bila je upisana za Dundov Radu za cijelo. Prijavnim listom 48/75 iz 1975. godine čest. 895/4 u površini od 39 m2 upisana je kao posjed tužitelja HO i supruge OO, OO HOT, svakog za ½ dijela. Ovakvo stanje nalazi se i danas u PL3415 k. o. [katastarska općina]. Ovom upisu prethodilo je zaključenje Ugovora između SO rođ. O i MO, po kojem Ugovoru ugovorne strane utvrđuju da su suvlasnici matične nekretnine 895 k. o. [katastarska općina], a istim se uređuje upravo korištenje puta do izgrađenih obiteljskih kuća. Predmetnim Ugovorom ugovorne strane su suglasne da će put biti zajednički uz obvezu MO, ovdje tužitelja da predmetni put koji se nalazi uz nekretninu SO (danas čest. 895/8 u vlasništvu ovdje tužene ad. 1), a druge strane do nekretnine KO (danas čest. 895/2 u vlasništvu JO pok. S) sam o svom trošku napravi, odnosno betonira u odgovarajućoj širini, a što je HO i učinio. Predmetni ugovor je zaključen dana 18. veljače 1975. godine i ovjeren kod tadašnjeg Općinskog sekretarijata za Opću upravu pod brojem OV-718 od dana 20. veljače 1975. godine. Dakle, tužitelj je stekao nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju valjanog i ovjerenog Ugovora. Dakle, iako je tužitelj temeljem Ugovora stekao pravo vlasništva na obje utužene nekretnine i to čest. 895/4 i 895/12 obje k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju betonirani put u naravi put od cca 4 metra širine, koji put je sam i osobno napravio i betonirao, očito mimo njegovog znanja 1998. godine formira se nekretnina čest. 895/12 od 21 m2 na koju nekretninu se kao posjednik upisuje DO, kćer SO. DO Ugovorom o darovanju nekretnine, kao darovatelj, daruje svom bratu ŠO dvije nekretnine i to čest. 895/4 u naravi put u površini od 33 m2 i čest. 895/12 u površini od 21 m2 koji Ugovor je zaključen 22. srpnja 2009. godine. Naime, bitno je za istaknuti da AO u trenutku zaključenja Ugovora o darovanju nije niti vlasnik ni posjednik predmetnih nekretnina, a ŠO UO nema nikakav pravni interes za stjecanjem predmetnih nekretnina, te ista daruje tuđe nekretnine, a stjecatelj prima tuđe nekretnine. Međutim, ŠO se uspijeva upisati samo kao posjednik u Katastarskom operatu na čest. 895/12 k. o. [katastarska općina], jer isti nema pravni slijed stjecanja prava vlasništva na nekretnini od svog pok. oca, budući je ranije njegova majka i evidentirana posjednica SO zaključila ugovor sa tužiteljem MO, a koji je put prije parcelacije isti napravio i betonirao. Ukoliko Naslovni sud drži da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva nekretnine čest. 895/12 k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora, a budući sud u svom odlučivanju nije vezan pravnom osnovom koju tužitelj iznese, tužitelj kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva ističe dosjelost, odnosno posjedovanje određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme, uz napomenu da je tužitelj kvalificirani posjednik predmetne nekretnine od 1975. godine te da je isti u svom posjedovanju bio pošten, odnosno da nije znao niti je mogao znati da mu ne pripada pravo na predmetnu nekretninu. Iz svega naprijed slijedi da je tužitelj HO stekao nekretnine oznake čest. 895/4 i 895/12 obje k. o. [katastarska općina] na temelju Ugovora sa stvarnom vlasnicom i posjednicom u trenutku kada iste nisu bile parcelirane, da je temeljem Ugovora tužitelj HO ispunio u cijelosti svoj dio ugovorom preuzetu obvezu pravljenja puta i betoniranja istog, da obje nekretnine u naravi predstavljaju jedinstveni put u širini cca 4m, da obje nekretnine u naravi predstavljaju jedini put do nekretnina u vlasništvu tužitelja, da tužitelj koristi predmetne nekretnine neometano više od 40 godina. Tužitelj predlaže kao dokaze u ovom postupku ispitati svjedoke na okolnost stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina, saslušanje stranaka kao i provesti očevid na licu mjesta kako bi sud neposrednim opažanjem stekao pravi dojam o predmetu spora. Slijedom navedenog, a kako tužitelj ima pravni interes utvrditi se vlasnikom na nekretninama čest. 895/4 i čest. 895/12 obje k. o. [katastarska općina] za ½ dijela predlaže se Naslovnom sudu da isti donese Presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev odnosno ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev onda predlaže prihvatiti alternativni tužbeni zahtjev.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu (l.s. 22-23) se protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te alternativnom tužbenom zahtjevu kao neosnovanima te predlažu odbiti tužbeni zahtjev i alternativni tužbeni zahtjev uz obvezivanje Tužitelja da naknadi Tuženicima troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Tuženici u cijelosti osporavaju osnov tužbenog zahtjeva i alternativnog tužbenog zahtjeva. Naime, u odnosu na navode Tužitelja kako je isti stekao predmetne nekretnine temeljem Ugovora sklopljenog s SO rođ. O dana 18. veljače 1975. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor), odnosno prednicom Tuženika, ističe se kako SO rođ. O u trenutku sklapanja navedenog ugovora nije bila vlasnik istih pa da bi mogla raspolagati s predmetnim nekretninama. Također, ističe se kako je i sam sadržaj Ugovora svakako dvojben jer iz istog nije razvidno da bi SO izrijekom prenijela vlasništvo predmetnih nekretnina na Tužitelja već SO sklapanjem Ugovora daje svoju suglasnost Tužitelju za korištenje dijela predmetnih nekretnina, odnosno predmetna isprava ne može biti temelj stjecanja vlasništva obzirom da SO, sve da je i bila vlasnik ove nekretnine, izrijekom nije prenijela vlasništvo predmetnih nekretnina na Tužitelja. Dodatno, napominje se da samo vlasnik nekretnine može istom raspolagati kako to određuje odredba čl. 30. st. 1. i st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a nije sporno da SO BO rođ. O u vrijeme sklapanja Ugovora s Tužiteljem nije bila vlasnica predmetnih nekretnina. Slijedom svega navedenog, Tuženici osporavaju sve činjenične i pravne navode Tužitelja te će se do zaključenja prethodnog postupka detaljno očitovati na navode Tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze razgledavanjem i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: Ugovor od 18. veljače 1975. (l.s. 5-6), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], rješenje DGU od 7. rujna 2009. (l.s. 8), Ugovor o darovanju nekretnina (l.s. 9), zk izvadak (l.s. 10-11), posjedovni list 3415 (l.s. 12), izvod iz katastarskog plana (l.s. 13), posjedovni list 14645 (l.s. 14), povijest zk upisa za predmetne nekretnine (l.s. 30-40), Ugovor o doživotnom uzdržavanju između EO i AO (l.s. 41-43), Ugovor o darovanju nekretnine između EO i AO (l.s. 44- 46), Ugovor o darovanju između AO i ŠO (l.s. 51-53) i Ugovor o darovanju između ŠO, HOT (l.s. 47-50), rješenje o nasljeđivanju iza pok. EO poslovni broj: O-1272/06 (l.s. 54-55), održan je očevid na licu mjesta na kojem su saslušani svjedoci TO, ĆO, PO, GO i ČO (l.s. 67-73), te je izvršen uvid u skicu očevida s prilozima – fotografijama lica mjesta (l.s. 78-80).

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je alternativni tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

5. Iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu (l.s. 5-15) proizlazi da je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nekretnina oznake čest. 895/12 u naravi put u površini od 21 m2, upisana kao vlasništvo OO. Š, dok je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. 895/4 u naravi put u površini od 33 m2 upisan kao vlasništvo tuženika ad 1. (l.s. 10-11), dok iz povijesti posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 7) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji podaci su bili važeći do revizije i izmjere 1964. godine i upisan na samostan Sv. Marije Zadar. Potom je 1964. godine matična nekretnina oznake čest. 895 k. o. [katastarska općina] bila upisana na Dundov Radu, za cijelo. Prijavnim listom 48/75 iz 1975. godine čest. 895/4 u površini od 39 m2 upisana je kao posjed tužitelja ČO HO i supruge OO, OO HOT, svakog za ½ dijela. Ovakvo stanje nalazi se i danas u Posjedovnom listu PL 3415 k. o. [katastarska općina].

5.1. Ovom upisu prethodilo je zaključenje Ugovora između SO rođ. O i MO (l.s. 5-6), po kojem Ugovoru ugovorne strane utvrđuju da su suvlasnici matične nekretnine 895 k. o. [katastarska općina], a istim se uređuje upravo korištenje puta do izgrađenih obiteljskih kuća. Predmetnim Ugovorom ugovorne strane su suglasne da će put biti zajednički uz obvezu MO, ovdje tužitelja da predmetni put koji se nalazi uz nekretninu SO (danas čest. 895/8 u vlasništvu ovdje tužene ad. 1), a druge strane do nekretnine KO (danas čest. 895/2 u vlasništvu JO pok. S) sam o svom trošku napravi, odnosno betonira u odgovarajućoj širini, a što je HO i učinio. Predmetni ugovor je zaključen dana 18. veljače 1975. godine i ovjeren kod tadašnjeg Općinskog sekretarijata za Opću upravu pod brojem OV-718 od dana 20. veljače 1975. godine.

5.2. Iz dokumentacije koju su tuženici priložili na pripremnom ročištu 10. studenog 2025. godine (l.s. 30-55), proizlazi pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina 895/4 i 895/12 obje oznake put upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 30) kao društveno vlasništvo pravo korištenja OO. Š u C teretnom listu (l.s. 34) te je potom nizom Ugovora o doživotnom uzdržavanju ili darovanju (l.s. 41-53), a što je utvrđeno i rješenjem poslovni broj: O-1272/06 (l.s. 54-55) upisani korisnik EO pok. Š svu svoju imovinu kako pokretnu tako i nepokretnu još za života rasporedio Ugovorom o doživotnom uzdržavanju poslovni broj: R2-898/2000, OV-129/2000 (l.s. 41-43) u korist svoje kćerke AO kao darovateljice uzdržavanja i Ugovorom o darovanju nekretnina u odnosu na nama predmetnu 895/4 i (l.s. 44-46) a potom je AO nama predmetne 895/4 i 895/12 darovala tuženiku ad 2. ŠO (l.s. 51-53), a ŠO ugovorom od 1. travnja 2011. (l.s. 47-50) darovao je ovdje tuženici a svojoj kćeri HOT.

5.3. Iz naprijed navedene dokumentacije slijedi dakle da su tuženici dokazali pravni slijed stjecanja predmetnih nekretnina iz čega pak proizlazi da tužitelj nije mogao steći pravo suvlasništva temeljem Ugovora sklopljenog s SO rođenom O od 18. veljače 1975. godine (l.s. 5-6), jer SO u trenutku sklapanja citiranog ugovora nije bila vlasnica predmetnih nekretnina te s njima nije mogla raspolagati kao vlasnik.

5.4. Stoga nije osnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva temeljem Ugovora od 18. veljače 1975. godine, a koji Ugovor je i ovjeren dana 20. veljače 1975. broj Ov-718 (l.s. 5-6) nije osnovan jer ugovorna strana SO rođena O u trenutku sklapanja naprijed navedenog Ugovora nije bila vlasnica predmetnih nekretnina pa je sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

5.5. Međutim, alternativni tužbeni zahtjev koji kao pravnu osnovu ističe dosjelost tužitelja kroz kvalificirano posjedovanje predmetnih nekretnina od 1975. godine je po mišljenju ovog suda osnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom II. Izreke presude.

6. Dana 11.03.2026.g održan je očevid u k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje vještaka geodetske struke na kojem očevidu su saslušani svjedoci tužitelja. Punomoćnica tužitelja je pokazala stalnom sudskom vještaku predmet spora te je isti naveo da pokazani predmet spora predstavlja nekretnine oznaka 895/4 i 895/12 k. o. [katastarska općina] za cijelo. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jednu cjelinu i vidljivo je da se radi o betonskom putu koji je sa dvije strane ograđen betonskim zidovima.

6.1. Svjedok TO, sin pok. M, bratić tužitelja, iskazao je da su majka tužitelja i njegova majka dvije rođene sestre, a on da je i susjed tužitelju. Tužitelj je nakon što se oženio negdje oko 1965. god., možda i ranije, došao ovdje na ovu parcelu u kojoj sad živi i gdje mu je kuća. Svjedok je došao u Zadar 1961. iz Kule Atlagića. Tužitelj je došao u kućicu kojoj je , čini mu se, vlasnica bila njegova žena, to je ono koliko se sjeća da je prije ove kuće koju je izgradio tužitelj bila neka mala kuća od oca od njegove supruge K, a supruga tužitelja je sa otoka Rivnja. Tužitelj da je oduvijek dolazio s glavne ceste ovim putem koji je u početku bio makadamski, morao si paziti kako hodaš da ne izvrneš nogu. Čini mu se da je put u početku bio malo širi, bila je tu žičana ograda, zahrđala žica po zidu koji se nalazi na Markovoj parceli. Ovaj sad postojeći betonski zid između parcela stranaka gradili su zajedno tužitelj HO i tuženik UO, a poslije je HO sam stavio ove ukrasne kolone. Ovaj betonski zid je trebao ići u nastavku ovog donjeg ogradnog zida s glavnog puta, ali UO nije mogao ući u svoje dvorište pa se HO malo uvukao u svoju parcelu. Ustvari ne zna tko se uvukao u svoju parcelu, ili UO ili HO, samo zna da je ta žičana ograda išla od glavnog puta u jednoj liniji, nije čuo da bi ŠO priječio HO da prolazi ovim putem koji vodi od ulice FO [adresa], samo zna da je UO pomagao HO kad je radio svoju kuću. Na poseban upit pun. tužitelja odgovorio je da je SO oduvijek živjela u ovoj kući preko puta koja je postojala prije, ona je bila majka UO. OO ne poznaje, znam da je bio otac od UO, imao je suprugu BO, još jednu J i još jednu na Stanovima, ne zna joj ime. Ni BO nije radila probleme HO oko puta, oni su dali zajedničku izjavu da je ovo zajednički put. Možda je i vidio OO na parceli gdje je živjela BO, ali da ga nije poznavao pa nije znao da je to on. UO je otišao u Australiju prije nego je on došao živjeti u ovaj kvart, 1971. godine kad je kupio teren od RO, a ranije da je iskazao da je 1961. došao živjeti u [adresa] sa sela i to u Industrijsku školu. Na poseban upit zam.pun. tuženika odgovorio je da sve ovo što je iskazivao, npr. da su gradili zajedno zid UO i HO, znam jer sam ih osobno vidio. Nije čuo nikad da su se porječkali oko ovog puta, on sam oko jednom tjedno dolazio kod HO, a i sad dolazi kad mu je potrebno nešto od alata, a i s UO da je odlazio na kavu i nikad mu se nitko nije tužio oko ovog puta.

6.2. Svjedok ĆO, nesrodan sa strankama iskazao je da su on i sin tužitelja GO zajedno odrasli jer on da živi u neposrednoj blizini. On da su se igrali na mjestu gdje su današnje zgrade u [adresa] jer je tu bila jedna velika ledina. Od te ledine pa do Danijelove kuće uvijek su dolazili samo ovim predmetnim putem. Ova sadašnja [adresa] je bila bijeli makadamski put, a ovaj predmetni put je bio isto put od škalja, a poslije su oni to betonirali, međutim ne zna tko je betonirao put. Tuženika ŠO pozna samo onako, zna da je tu bila jedna mala kuća u kojoj je živjela jedna stara žena, on je osobno nije poznavao. Koliko mu je poznato nije nikad bilo problema oko ovog puta, može reći da se iznenadio kad je dobio poziv kao svjedok u ovom postupku jer oduvijek zna da su D dolazili u svoje dvorište i do svoje kuće ovim predmetnim putem. Na poseban upit zam. pun. tuženika odgovorio je da je čuo da je postojao neki OO, ali ga nije osobno poznavao, nikad nije s njim riči progovorio, ali zna po pričanju da je bio muž od starije žene koja je živjela u ovoj kući koja je živjela sama.

6.3. Svjedok PO, nesrodan sa strankama iskazao je da je on 1968. s roditeljima došao živjeti tamo gdje su sada zgrade Solidarnosti. Živjeli su u svojoj obiteljskoj kući. Sa sinom tužitelja GO je išao zajedno u školu, bili su prijatelji, bili su kao čerge, išlo ih je po 50 u kino, sve su zajedno radili. Tamo gdje su sada zgrade [adresa] bile su mocire, tu su se igrali, radili kućice, a do tužiteljeve kuće su dolazili ovim predmetnim putem koji je tada bio škalja. Nikad nitko im nije branio da prolaze tim putem. Poznaje ŠO, dolazio je kod obitelji GO, zajedno su jeli i pili. Nije znao da postoji spor oko puta dok ga nisu pozvali za svjedoka pa se iznenadio zbog čega je sada nastao problem, samo zna da je oduvijek prolazio putem nesmetano. Na poseban upit pun tužitelja odgovorio je da mu se čini da je put uvijek bio u istoj širini. Poslije je kupio auto i ulazio autom ovim putem u dvorište tužitelja kod GO, a ako je bila gužva u dvorištu tužitelja ili na ovom predmetnom putu, npr. rođendan ili sl. onda da bi se parkirali kod UO. Poznaje UO i suprugu mu, a i kćer HOT dok je bila manja. Nije mu poznato da je ikad itko HO smetao u prolazu ovim putem, nitko mu nije smetao niti prigovorio kad je prolazio. Na poseban upit. zam. pun. tuženika odgovorio je da ne poznaje čovjeka pod imenom OO. Ni danas nitko nikom ne brani prolaz.

6.4. Svjedok GO, sin tužitelja iskazao je da su njegovi roditelji izgradili ovu njihovu obiteljsku kuću na staroj kući njegova djeda NO s otoka Rivnja, a on da je došao tu živjeti 1966. godine kad su roditelji dobili kuću i parcelu od dida NO. Otkad zna za sebe prolazilo se ovim predmetnim putem, to je bio bili put i jedini put od glavne ulice do ulaza u njihovo dvorište. I sadašnja [adresa] i sve dolje do škole je bio makadamski put. Sjeća se tete Milke, bila je dobra žena. I UO je bio jako dobar čovjek do nedavno, došao je iz Australije i oni su ga pitali da riješimo put, tri puta su imali miting kod nas u kući, on je rekao da je njihov medijator jer da je on sve prepisao na kćer BO. Oni su ga pitali zašto je to učinio, a on je rekao da je to njegovo, a oni su odgovorili da imaju papir njihovog oca HO i njegove majke SO koji su potpisali da je ovaj predmetni put zajednički s time da će njihov otac taj put betonirati što je on i učinio. Međutim UO je tražio 50.000,00 EUR za put uz objašnjenje da on ne prodaje kvadrate već da on prodaje vrijednost. Čak im je ponudio da otkupimo i dio špica dvora, od ceste do njegovog zida sve skupa za 79.800,00 EUR. Oni na to nisu pristali i onda su krenuli u ovaj postupak, odnosno njegov otac, kao tužitelj . Put je uvijek bio zajednički, zajedno su ulazili, nikad nije bilo problema. Čak su i ovaj novi zid, ovaj uz masline, gdje je širina 4 m zajedno radili otac svjedoka i UO. Nikad se nisu svađali s UO, i prošle godine kad je bio u travnju 2025. pozdravili su se, ali se osjeti da odnosi više nisu tako dobri. Čini mu se da je bio iznenađen što smo pokrenuli ovaj postupak, nije to očekivao. Na poseban upit pun. tužitelja odgovorio je da je jednom UO nekom rekao da nam može prepriječiti put kad hoće, a to da su njima drugi prenijeli, odnosno čuli su da je tako pričao. Njegova žena je njima rekla prošle godine da im može na predmetni put staviti staro auto da nam prepriječi ulaz, kariolu ili kineski zid izgraditi, te im je rekla da su ovim postupkom jako UO naljutili i da povuku tužbu.

6.5. Svjedok ČO, sin tužitelja, iskazao je da živi u njihovoj obiteljskoj kući od rođenja, 1971. godine. Njegova prva sjećanja sežu od njihovih dječjih igara po okolnim mocirama i oduvijek je prolazio do njihove kuće i dvorišta upravo ovim predmetnim putem koji je bio makadam – bili put. Njegov otac HO ga je betonirao sredinom 80-ih. UO nije bio tu kad se betoniralo i misli da se nije ljutio i prigovarao kad mu je njegov otac betonirao put. Sve do proljeća 2025. nisu imali problema s UO dok nije tražio novce za ovaj predmetni put i to 50.000,00 EUR i da će im još jedan komad prodati za 30.000, 00 EUR. Bili su u dobrim odnosima sve dok nije dobio tužbu. Put je po njima, tužiteljima zajednički, tako su ga i koristili. Njihove kanalizacijske cijevi su stavljene prije betoniranja puta uz donji zid uz masline, a na putu je i njihov vodovodni šaht i vodomjer. Borisova septička jama je tamo dolje u njegovim maslinama, a sad kad je prošla aglomeracija oni, da su dobronamjerno zamolili izvođača da dovede priključak do njegove, Borisove parcele. Na poseban upit zam. pun. tuženika odgovorio je da ne zna na koji način bi tuženik ŠO dolazio do svoje kuće u slučaju da ostvari svoju namjeru da zapriječi prolaz predmetnim putem. Kad im je ponudio predmetni put za 50.000,00 EUR i još dodatni dio za još 30.000,00 EUR onda da je rekao da će sebi otvoriti ulaz s ulice FO.

6.6. Ovaj sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka tužitelja jer isti svjedoci iskazuju životno, logično, uvjerljivo, iskazuju ono što im je poznato od najranijeg djetinjstva (svjedoci ĆO i PO) odnosno svjedok TO ono što mu je poznato od trenutka kada je došao živjeti na predmetno područje, dakle svi imaju neposrednih saznanja o predmetu ovog postupka, i iz svih svjedočkih iskaza proizlazi ono što je bitno za prihvaćanje alternativnog tužbenog zahtjeva a to je činjenica da tuženici nikada nisu branili prolaz i provoz predmetnim nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovaj sud prihvaća i iskaze svjedoka GO i ČO, sinova tužitelja jer činjenica da im je tužitelj otac ne mora nužno značiti da su zainteresirani za ishod ovog postupka, već po mišljenju ovog suda, njihovi iskazi su u suglasnosti sa iskazima naprijed navedenih svjedoka te i ovi svjedoci iskazuju ono što im je poznato od najranijeg djetinjstva, a činjenica što su svjedoci tužitelja iskazali da ne poznaju osobu imena OO koji je primarno i stekao pravo vlasništva za cijelo na predmetnim nekretninama, nije relevantno za presuđenje jer svi tužiteljevi svjedoci suglasno iskazuju da su na predmetu spora odnosno na susjednoj nekretnini viđali samo SO koja je živjela preko puta kuće tužitelja, najprije u maloj kućici, a potom je tuženik izgradio kuću u sadašnjem obliku pa su ovi svjedoci držali da bi (teta) SO bila vlasnica predmetnih nekretnina.

6.7. Vještak geometar dostavio je skicu sudskog očevida (l.s. 78) s popratnim fotografijama (l.s. 79-80) iz koje skice proizlazi da je žutom bojom kao predmet spora označena čest. zem. [katastarska čestica] površine 33 m2 a svijetlo zelenom bojom čest. zem. [katastarska čestica] površine 21 m2, dok je iz fotografija na listu spisa 79 i 80 razvidan izgled predmetnih nekretnina u naravi betoniranog puta, na fotografijama je vidljivo da se na čestici 895/4 nalazi vodovodni šaht odnosno sat od vode u vlasništvu tužitelja što znači da se vodovodne cijevi i protežu dužinom predmetne nekretnine a na čestici 895/12 označeno svijetlo zelenom bojom, vidljiv je poklopac od kanalizacija odnosno da su na ovoj nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] položene kanalizacijske cijevi tužitelja.

6.8. Stranke nisu imale prigovora na skicu sudskog očevida niti na fotografije kao prilog skici očevida.

7. Iz izvedenih dokaza slijedi da je tužitelj HO vlasnik i kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina oznake čest. 895/4 i čest. 895/12 obje k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, koje nekretnine u naravi predstavljaju jedini prilazni put do njegovih nekretnina odnosno do njegove obiteljske kuće s dvorištem oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisanih u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.1. Ugovor od 18. veljače 1975. godine zaključen između tužitelja HO i SO rođene O pok. A sklopljen je u odnosu na dio matične nekretnine čest. 895 tada k. o. [katastarska općina], te po mišljenju ovog suda pravna osnova za stjecanje prava vlasništva je dosjelost jer je tužitelj HO u potpunosti kvalificirani posjednik (tužitelj ima valjani titulus, posjed je pošten, zakonit i istinit, a isti je u posjedu najmanje 50 godina, odnosno u posjedu je predmetnog puta od početka 1960. tih godina kada je sagradio svoju kuću i upravo predmetnim putem dolazio do svoje kuće i dvorišta. Tužitelj alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi za suvlasnikom na predmetnim nekretninama za ½ dijela, upravo kako je i ugovoreno predmetnim ugovorom (l.s. 5-6), što po mišljenju ovog suda, tužitelja u cijelosti čini poštenim posjednikom.

7.2. Tuženici ad. 1 i ad. 2 pokušavaju umanjiti odnosno pravno obezvrijediti naprijed citirani Ugovor koji je sklopila upravo majka tuženika ad. 2. – ŠO i baka tuženice ad. 1, međutim, ugovorne strane su u cijelosti ispunile svoje obveze iz ugovora iz 1975. godine jer je tužitelj HO preuzeo obvezu pravljenja puta i betoniranja istog što je isti i učinio, predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jedinstveni put do nekretnine u vlasništvu tužitelja kojim putem se tužitelj koristi neometano najmanje 50 godina, duž kojeg puta je tužitelj položio i kanalizacijske i vodovodne cijevi za potrebe svoje kuće , a SO je predmetnim ugovorom dala suglasnost da posjeduju zajednički prilazni put odnosno u ovom postupku nama predmetne nekretnine.

7.3. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka slijedi da tužitelj HO ni OO, a ni SO, kao ni njihovi pravni sljednici nikada nisu ometali tužitelja u vršenju njegovih stvarnopravnih ovlaštenja na prijeporu.

7.4. Dosjelost (lat. usucapio) predstavlja jedan od originarnih načina stjecanja oprava vlasništva, koje pretvara faktičnu vlast na stvari u pravnu, odnosno posjed u subjektivno pravo, pri čemu se polazi od činjenice da stari vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije vršio nego zato što je novi stjecatelj originarno stekao vlasništvo, a na istoj stvari ne mogu istodobno postojati dva isključiva vlasništva.

7.5. Odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 , 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Pri tome razlikujemo redovnu i izvanrednu dosjelost. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je takav posjed koji je zakonit, pošten i istinit. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno, ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (vi, clam, praecario). Međutim i posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zloupotrebom povjerenja postat će miran kad osobi od koje je pribavljen vi, clam ili praecario modo prestane pravo štititi posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed Budući da je pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću u samostalan (vlasnički) posjed, posjednik će biti pošten ako nije znao ili nije morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar. Za izvanrednu dosjelost traži se da je posjed barem pošten.

7.6. U odnosu na povijest zk. upisa za predmetne nekretnine koju je punomoćnik tuženika dostavio na pripremnom ročištu ukazuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, situaciju kada posjednik nije izvršio uvid u zemljišnu knjigu razriješio je Vrhovni sud u nizu svojih odluka (npr. i odluci Rev 2426/1990. od 15.veljače 1991.g.) "Ocijenjeno je da okolnost da su posjednici propustili izvršiti uvid u zemljišne knjige ne isključuje uvijek sama po sebi savjesnost posjeda kad ostale okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da je posjed bio savjestan.", nadalje "Kraj utvrđenih činjenica da su se prednici tužitelja oduvijek ponašali kao vlasnici spornih nekretnina, a da im prednici revidenta nikada nisu osporili pravo vlasništva, iako su oni svoja vlasničkopravna ovlaštenja manifestirali njima samo naočigled, sama okolnost što su prednici revidenta u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici ne čini posjed tužitelja nesavjesnim. Tužitelj je osnovano vjerovao da je vlasnik, pa mu se zato i propust da izvrši uvid u zemljišne knjige ne može stavljati na teret, u smislu da mu nije moglo ostati nepoznato da su zemljišno-knjižni vlasnici prednici revidenta."

7.7. Iz svega naprijed navedenog slijedi da se prigovori tuženika koji se odnose na zk. izvatke i upise u njima, kao i sva raspolaganja predmetnim nekretninama nakon što je iste stekao tuženik smatraju pravno irelevantnim.

8. Izvanknjižno vlasništvo nastaje u slučajevima stjecanja nekretnine u vlasništvo na temelju odluke suda ili druge vlasti, na temelju nasljeđivanja, kao i na temelju zakona, kada se na tim temeljima vlasništvo stječe bez upisa u zemljišne knjige. Pošto je izvanknjižno stečeno vlasništvo, može ga se upisati u zemljišne knjige, čime će postati knjižno, a ne upiše li ga se, postojat će i dalje kao izvanknjižno vlasništvo.

9. Ovome valja dodati i da po odredbama ZV-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. godine i Općeg građanskog zakonika do 1980. godine) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).

10. U konkretnom slučaju, iz izvedenih dokaza proizlazi da se tužitelj, osobno nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, jer ni OO, ni njegova supruga SO a ni njihovi pravni slijednici nikada nisu ometali tužitelja HO u posjedovanju predmetnih nekretnina, nisu mu onemogućavali prolaz i provoz preko predmetnih nekretnina te je isti s obzirom na protek vremena stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), u koji trošak je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika valjalo priznati trošak za: sastav tužbe – 100 bodova (Tbr.7. toč. 1), ročište 10. studenog 2025. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1), očevid 11. ožujka 2026. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7), ročište 16. travnja 2026. - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1) podnesak 12. studenog 2025. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) i podnesak 1. travnja 2026. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) što ukupno iznosi 600 bodova, a uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr.54) daje iznos od 1.200,00 eura, kojem iznosu valja pribrojiti plaćenu sudsku pristojbu na tužbu od 13,27 eura te predujam vještačenja prema uplatnici na l.s. 66 u iznosu od 650,00 eura, što čini ukupni parnični trošak tužitelja od 1.863,27 eura. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom, to se smatra da je u cijelosti uspio u sporu, stoga su mu priznati naprijed obračunati troškovi u cijelosti i odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Zadru 19. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranu, putem ovoga suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punom.

2. Tuženicima punom.