Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-196/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja KV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog zk. upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Bože Vrkića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice MV, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužene za 5446/5782 dijela pogrešan pa se nalaže brisanje toga prava sa imena tužene i upis prava vlasništva na ime tužitelja KV, za cijelo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 1.915,59 EUR (tisućudevetstopetnaest eura i pedesetdevet centi) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko visine dosuđenog, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 28. siječnja 2025. navodi da je vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 5782 m[2,] za cijelo, da je vlasništvo navedene nekretnine stekao nasljeđivanjem svojeg pok. oca LV te usmenim darovanjem od svog brata CV. Pokojni LV da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog pok. oca SV pok. K, a ovaj od svog pokojnog oca K, tako da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja od pamtivijeka. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužitelja sa pripadajućim gospodarskim objektima i sa svih strana ograđenim dvorištem. Nitko nikada tužitelja osobno kao ni njegove prednike prije njega u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine nije ometao na bilo koji način. Neposredni susjedi odnosno međaši predmetne nekretnine su upravo djeljenici tužitelja odnosno prednika tužitelja koji su u postupku obnove zemljišne knjige svoje nekretnine, koje dijele istu pravnu sudbinu kao i predmetna nekretnina upisali na svoje ime. Zaključno, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, a ujedno podnosi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 17. veljače 2025. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj uz tužbu nije dostavio nikakve dokaze kojima bi potkrijepio navode iz tužbe, a osobito odlučne činjenice o dugogodišnjem posjedovanju predmetne nekretnine. U odnosu na dostavljenu dokumentaciju uz tužbu se navodi kako iz iste ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je sud pravilno postupio kada je Republiku Hrvatsku upisao kao vlasnicom predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige. Zaključno, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s rasprave održane povodom prigovora 14. siječnja 2025., broj: Z-40334/2024 (Z-22659/2019) (list spisa 4-6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, posl. br. O-1202/18, UPP/OS-129/18 od 4. rujna 2018. (list spisa 8-10), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 13-14), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 15-16), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 33-36), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 30-32), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka:

CV (list spisa 47), VV (list spisa 47-48), ŠV (list spisa 48) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 50-51). Izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj Z-40334/2024 (Z-22659/19).

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao suvlasništvo Republike Hrvatske za 5446/5782 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine za navedeni suvlasnički udio odnosno za cijelo upiše tužitelj, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za suvlasnički udio od 5446/5782 dijela, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom Z-10211/2015/1373 od 14. rujna 2017.

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja ŽV podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-22659/2019 (list spisa 4-6) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

9. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1373 od 14. rujna 2017. razvidno je da nekretnina oznake 2066, u naravi dvorište, izgrađeno zemljište, vinograd ukupne površine 5782 m2 odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 508502 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo. Iz citiranog zapisnika proizlazi da iz izvoda iz popisnog lista broj 786 k. o. [katastarska općina] proizlazi da tlocrtna površina zemljišta izgrađenih na predmetnoj nekretnini iznosi 336 m[2] . Nazočni povjerenik FV je u tom postupku naveo da mu je predmetna nekretnina osobno poznata, da se ista nalazi u isključivom posjedu BV koji je sagradio kuću i objekte na predmetnoj nekretnini, a kojoj gradnji se prema njegovim saznanjima nitko nije protivio.

10. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, posl. br. O-1202/18, UPP/OS-129/18 od 4. rujna 2018. (list spisa 8-10) proizlazi da je iza pok. LV, rođenog 1939., a umrlog 2018., kao ostavinsku imovinu činila i kat. čest. [katastarska čestica], [adresa], u naravi prizemna kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo te da je njegovim nasljednikom na predmetnoj nekretnini proglašen tužitelj za cijelo.

11. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambeni objekt i sklop pomoćnih objekata sa pripadajućim dvorištem, vrtom i maslinikom u sjevernom dijelu. Predmetna nekretnina je sa svih strana ograđena i to u južnom dijelu betonskim dijelovima, a u sjevernim dijelovima žičanom ogradom.

11.1. Vještak mjerničke struke je sačinio skicu sudskog očevida (list spisa 35) na kojoj je žutom bojom označio predmetnu nekretninu, označio je položaj zatečenih objekata kao i položaj zatečenog maslinika. Sačinjenoj skici vještak je ujedno priložio fotografije lica mjesta.

11.2. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izrađenu skicu lica mjesta jer je izrađena stručno i objektivno na temelju podataka prikupljenih tijekom uviđaja, a pritom uvažavajući činjenicu da nijedna od stranaka nije imala primjedbe na skicu izmjere.

12. Svjedok SV je u iskazu (list spisa 47) naveo da se na ovom terenu nalazi obiteljska kuća u kojoj živi u prizemlju živi njegov brat KV, dok on živi na katu. Istaknuo je da je u cijelosti suglasan i tvrdi da je ova nekretnina za cijelo u vlasništvu njegova brata. Stekao ju je nasljeđivanjem pokojnog oca BV koji je na ovom terenu oko 1971. sagradio kuću, a ranije od kada pamti da se nalazi ostava, šupa, vatrenica i konoba. U dijelu gdje se nalaze masline da se nalazi i štala gdje je pokojni otac držao blago. Pokojni otac da je blago držao negdje zadnjih godina pred smrt. Na terenu se nalaze masline koje je zasadio brat KV. Navodi da je cijeli teren ograđen dijelom betonskim zidom i to u dijelu gdje se nalazi konoba, šupa, ostava i vatrenica, a u gornjem dijelu gdje su maslinici teren je ograđen žicom visokom dva metra. Ranije pamti da je teren bio ograđen plotom, dračom, a negdje kad je otac gradio kuću da su tada sagrađeni i betonski zidovi. Nadalje je naveo da po priči oca zna da su na ovo područje došli od davnina, da je njegov teren stekao od svog oca, da po priči zna da su postojala trojica braće kad su došli u ovo [adresa] i oni su se među sobom podijelili. Istaknuo je da je ovo područje od davnina u posjedu SV, tako da su svi susjedi M, nikada nije čuo za sporove i da nitko nikada KV nije osporavao vlasništvo.

13. Svjedok VV je u iskazu (list spisa 47-48) naveo da se na ovom terenu nalazi kuća koju je gradio njegov pokojni brat BV, da je s gradnjom započeo oko 1968. Nadalje je naveo da je BV ovaj teren naslijedio od oca, odnosno podjelom nakon očeve smrti 1962. godine. Naveo je da je BV sagradio kuću , a prije toga da je terene koristio kao pašnjak, da je bilo stabala bajama, da je BV čuvao ovce, odnosni svi oni dok su bili u zajednici. Ovce da je čuvao još njih pokojni otac CV. Istaknuo je da od kada pamti sebe da pamti da je ovo teren od oca CV. Naveo je da nikada spora nije bilo i da se mirno podijelio s pokojnim bratom, da je njegov dio pripao njegovoj djeci, a danas Luzariju, da je ograđen uvijek na isti način.

14. Svjedok ŠV je u iskazu (list spisa 48) naveo da od kada zna za sebe zna da je ovo Luzarijev teren. Naveo je da se još sjeća njegovog pokojnoga djeda ZV, koji je na ovom terenu čuvao ovce. Naveo je da se točno znalo što je Petrovo, taj teren je bio ograđen smrekom i dračom. ZV je imao dvojicu sinova VV i pok. BV, te dvije kćeri L i C. Ovaj teren gdje je danas kuća da je pripao pokojnom BV koji je prije kuće na ovom terenu držao ovce, kao i ZV. Kuću je gradio BV davno prije pedeset godina i više, on je sagradio i štalu i šupu. Danas da je teren ograđen dijelom žicom, a dijelom betonskim zidom. Zna da se na terenu nalaze masline koje je sadio još pokojni BV. Zaključno je naveo da je prvi susjed s KV, da u svojoj kući živi pedeset godina i da nikad nije čuo za sporove.

15. Tužitelj KV je u stranačkom iskazu (list spisa 50-51) naveo da predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca pok. LV, a on od svoga oca, pok. CV. Da se danas na ovom terenu nalazu kuća katnica koju je gradio pokojni otac, s gradnjom da je započeo 1971. godine. Prije kuće ovaj teren u istim gabaritima je predstavljao pašnjak, ograđen sa svih strana ranije smrekom, kamenim zidom i slično. Naveo je da se njegov otac bavio stočarstvom, tako da se na ovom terenu nalazila i sjenica (zaklon za ovce), te da su on i brat zajedno s ocem na ovoj nekretnini čuvali ovce. Naveo je da se na nekretnini nalazi kuća, u donjem dijelu nekretnine da se nalazi nekoliko prostorija: pečenjara, konoba, te jedna prostorija koja mu služi za ostavu. Iznad kuće da je maslinik, a na tom dijelu da se također nalazi pet prostorija u kojima drži kokoši, piliće, tuke, dok je jedna prostorija ostava za hranu za životinje. Nadalje, masline koje se nalaze na terenu je sadio pokojni otac BV, a stabla bajama još pokojni djed SV. Zaključno je naveo da je u podjeli s braćom njemu pripao ovaj teren za cijelo i da mu nitko nikada nije osporavao vlasništvo kao ranije njegovom ocu.

16. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.

17. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. Nadalje, u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano su vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine, a očito je da su predmetne nekretnine održavana te nisu zapuštene i neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

23. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: CV (rođen 1978), VV ( rođen 1946.) i ŠV ( rođen 1953.) koji su o svim odlučnim činjenicama iskazivali u bitnom identično i suglasno. Analizom iskaza, po ocjeni ovog suda svjedoci VV i ŠV imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su mještani Raštana ( gdje su rođeni i žive cijeli život) male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično,slijedom čega je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim. Jednako tako, sud je cijenio vjerodostojnim i iskaz saslušanog svjedoka CV, iako u srodstvu s tužiteljem, navedeni svjedok je gotovo identično iskazivao na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine od strane njihovog zajedničkog pravnog prednika pok. oca LV te konačno na okolnost podjele nekretnina iza njegove smrti potvrđujući navode tužitelja da ne polaže nikakva prava na utuženoj nekretnini. Posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu.

23.1. Pa su tako saslušani svjedoci iskazali da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao od oca pok. LV koji je na utuženoj nekretnini sagradio kuću ( krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća), da se ranije predmetna nekretnina koristila kao pašnjak, ovce da je čuvao tužiteljev pok. otac LV, a ranije još pok. SV, djed tužitelja. Suglasno su naveli da nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom i pripadajućim objektima ( konobom, ostavom, šupom i štalom), danas na terenu se nalazi i maslinik koje je zasadio pok. LV. Suglasno su naveli da nikad unutar same obitelji LV nije bilo spora u pogledu predmetne nekretnine niti bi ih netko treći ometao u posjedovanju utužene nekretnine sa svih strana ograđene oduvijek koliko pamte, danas žicom i betonskim zidom.

24. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, posebno cijeneći iskaze saslušanih svjedoka VV i ŠV koji su u vrijeme iskazivanja imali 73 i 79 godina, pa je logično i očekivano da unatrag 60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su ga koristile, a potom i samog tužitelja, pa je sud utvrdio da je nekretnina u cijelosti uživana po predniku tužitelja. Nekretninu je koristio još djed tužitelja pok. ZV koju je predmetnu nekretninu koristio za ispašu ovaca, a potom njegov sin, tužiteljev otac pok. LV, pok. CV (koji je rođen 1939., a umro 2018. kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, posl.br. O-1202/18, UPP/OS-129/18 od 4. rujna 2018.) koji je na utuženoj nekretnini sagradio kuću sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zajedno s drugim pomoćnim objektima ( štalom, konobom, ostavom), potom je utužena nekretnina pripala upravo tužitelju podjelom s bratom CV. Dakle, predmetna nekretnina danas predstavlja obiteljsku kuću tužitelja, s dvorištem i gospodarskim objektima koji predstavljaju jedinstvenu cjelinu ograđenu betonskim zidom i žicom, koje stanje je zatekao i sud prilikom uviđaja na licu mjesta. Iz izvedenih personalnih dokaza proizlazi da tužitelja nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine jasno ograđene od susjednih nekretnina. Iako iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iz pok. LV proizlazi da je njegovo knjižno vlasništvo činila i predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po kulturi označena kao „ prizemna kuća“, iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja stambeni objekt ( kuću katnicu), s pripadajućom okućnicom i objektima te maslinikom koju je posjedovao upravo tužiteljev otac pok. LV u cijelosti.

24.1. Po stavu ovog suda tužitelj je stekao pravo vlasništva dosjelošću u smislu odredbe članka 159. ZVDSP-a jer se tužitelj osobno i posredstvom svojih pravnih prednika nalazi u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine preko četrdeset godina, cijeneći personalne i materijalne dokaze koje prileže spisu, predmetna nekretnina je najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća uživana po prednicima tužitelja, najranije od tužiteljevog djeda pok. CV, potom oca LV, rođenog 1939., te se iste dalje prenosila unutar obitelji sve do tužitelja. Ovaj rok je protekao prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj mogao dosjedati i u vremenu kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

27. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

27.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7. točka1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 16. lipnja 2025., 26. studenog 2025. (uviđaj na licu mjesta), 9. ožujka 2026. i 27. travnja 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife). Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8. svibnja 2025. budući da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje tužitelju je za sastav podneska od 28. studenog 2025. priznato 25 bodova (Tbr. 8. točka 4. Tarife) umjesto traženih 100 bodova jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o ostalom podnesku kojim navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

27.2. Dakle tužitelju je ukupno priznato 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.050,00 EUR, uvećano za vrijednost PDV 25 % (262,50 EUR) što iznosi 1.312,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što iznosi 1.915,59 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz stanja spisa proizlazi da nije platio sudsku pristojbu na tužbu niti da ga je sud pozvao na plaćanje iste. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 1.915,59 EUR, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel ( na broj P-DO-20/2025).