REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-638/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko – upravni odjel u Splitu, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. PU iz [adresa] (supruga), radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 9. svibnja 2025. poslovni broj: Povrv-203/2025, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Splitu od 9. svibnja 2025. poslovni broj: Povrv-203/2025 preinačava i sudi:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, posl. br. Ovrv-11127/2024, UPP/OS-Ovrv-449/2024 od 01. srpnja 2024. godine. kojim se nalaže tuženiku TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, Trg svetog Marka 2, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 1.147,52 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 111,57 EUR od 02.03.2023.,

- na iznos od 71,11 EUR od 31.03.2023.,

- na iznos od 143,61 EUR od 18.05.2023.,

- na iznos od 101,91 EUR od 02.06.2023.,

- na iznos od 95,27 EUR od 08.07.2023.,

- na iznos od 88,52 EUR od 04.08.2023.,

- na iznos od 96,25 EUR od 31.08.2023.,

- na iznos od 64,47 EUR od 18.09.2023.,

- na iznos od 87,36 EUR od 19.10.2023.,

- na iznos od 90,13 EUR od 20.11.2023.,

- na iznos od 93,59 EUR od 25.12.2023.,

- na iznos od 103,73 EUR od 21.01.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, s pozivom na broj 7196-174-0562629, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 412,50 EUR, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, s pozivom na broj 7129- 4884-3- 58824, u roku od osam dana od dana dostave presude.“

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ana Zavorović iz Splita, Domovinskog rata 27B, posl. br. Ovrv-11127/2024, UPP/OS- Ovrv-449/2024 od 01. srpnja 2024. godine.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, Trg svetog Marka 2, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 1.147,52 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 111,57 EUR od 02.03.2023.,

- na iznos od 71,11 EUR od 31.03.2023.,

- na iznos od 143,61 EUR od 18.05.2023.,

- na iznos od 101,91 EUR od 02.06.2023.,

- na iznos od 95,27 EUR od 08.07.2023.,

- na iznos od 88,52 EUR od 04.08.2023.,

- na iznos od 96,25 EUR od 31.08.2023.,

- na iznos od 64,47 EUR od 18.09.2023.,

- na iznos od 87,36 EUR od 19.10.2023.,

- na iznos od 90,13 EUR od 20.11.2023.,

- na iznos od 93,59 EUR od 25.12.2023.,

- na iznos od 103,73 EUR od 21.01.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, s pozivom na broj 7196-174-0562629, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 412,50 EUR, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, s pozivom na broj 7129-4884-3- 58824, u roku od osam dana od dana dostave presude.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.i 2. Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja, tim više što je pravno shvaćanje na koje se temelji pobijana prvostupanjska presuda suprotna stavu istog suda, ali i stavu Županijskog suda u Splitu u predmetima istog činjeničnog i pravnog osnova, budući su se protiv istog tuženika vodili postupci u više predmeta, temeljem istog pravnog osnova, ali za različiti vremenski period i postupci su pravomoćno okončani na način da su tužbeni zahtjevi usvojeni u cijelosti.

2.2. U privitku žalbe dostavlja presude Županijskog suda u Splitu br. 14 Gž-1886/18- 2 od 19. rujna 2018., presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžp-304/15 od 20. lipnja 2016., pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu br. Povrv-1031/17 od 26. listopada 2017., presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2816/2017-2 od 22. ožujka 2018. te presuda Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-568/2023-2 od 30.listopada 2024., na temelju kojih je razvidno da su tužbeni zahtjevi tužitelja okončani na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen, a temelji se na istom činjeničnom i pravnom osnovu.

2.3. Ističe da je dostavio svu dokumentaciju na kojoj temelji svoja potraživanja te je iz iste razvidno da je tuženik u obvezi prema tužitelju u odnosu na potraživanja na ime troškova smještaja i troškova električne energije, vode i grijanja, a nesporno je da tuženik prebiva u nekretnini u vlasništvu tužitelja, međutim, ne podmiruje troškove svoga smještaja, dakle, navodi da je riječ o stvarnim troškovima koji su nastali korištenjem objekta u vlasništvu tužitelja, bez obzira je li za takvo korištenje postojao valjani pravni osnov, slijedom čega je jasno da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe čl. 1111., čl. 1115., 1119. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima.

2.4. Predlaže sudu drugog stupnja pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno istu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik žalbene navode smatra neosnovanima dajući svoja viđenja činjeničnog stanja sadržajno predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.147,52 EUR s osnova naknade za korištenje smještaja u apartmanu apartman N12C u sklopu turističkog [adresa]- Split, kao djelatniku Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane, i režijskih troškova i to prema računima koji su taksativno navedeni.

6. U postupku je nesporno da je tuženiku odobren privremeni smještaj u smještajnoj jedinici apartman N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo- Split, kao djelatniku Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane, a temeljem priložene Odluke o ostvarivanju prava na privremeni smještaj djelatnika OS RH i Ministarstva obrane, Ministarstva obrane Kl. 023-03/08-03/1, Ur. br. 512-01-08- 169 od 18. ožujka 2008. god., i Odluke o izmjeni Odluke o ostvarivanju prava na privremeni smještaj djelatnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane, Ministarstva obrane RH Kl. 023-03/11-03/1, Ur. br.- 512-01-11-252 od 04. kolovoza 2011. godine.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je iz Odluke Ministarstva obrane RH, Služba za gospodarenje nekretninama Kl. 370-01/03-01/1, Ur. br. 512M301-03-342 od 20. ožujka 2003. god., donijete temeljem točke XV. podtočke 2. Odluke o ostvarivanju prava na privremeni smještaj u objektima Ministarstva obrane Kl. 023-03/02-02/01, Ur. br. 512-01-02-739 od 23. prosinca 2002. god., (Nastavno – Odluke ministrice obrane), utvrđeno da tuženiku i članovima obitelji, zbog neispunjavanja uvjeta iz točke IV i VI Odluke ministrice obrane, prestaje pravo na privremeni smještaj u objektu naselja "Duilovo" Split, apartman broj: N 12 C, s nadnevkom 31. ožujka 2003. godine,

- da je iz Odluke Ministarstva obrane RH, Služba za gospodarenje nekretninama Kl. 371-12/10-01/01, Ur. br. 512M3-0101-10-18 od 21. lipnja 2010. god., donijete temeljem točke IX, Odluke ministra obrane Kl. 023-03/08- 03/1, Ur. br. 512-01-08-169 od 18. ožujka 2008. godine, utvrđeno da tuženiku smještenom u smještajnoj jedinici apartman N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo- Split, prestaje pravo na privremeni smještaj u navedenom objektu, a obzirom da više nije djelatnik Ministarstva obrane,

- da je apartman dužan isprazniti od vlastitih sredstava i napustiti najkasnije do 31. srpnja 2010. godine., i da će se u slučaju neizvršenja odluke, pokrenut postupak deložacije,

- da je tuženik u dokazne svrhe priložio Obavijest Ministarstva obrane RH Kl. 371- 01/11-01/7, Ur. br. 512-01-11-17 od 14. ožujka 2011. god., a koja obavijest se odnosi na Hrvatske ratne vojne invalide smještene u apartmanima i bungalovima hotela "[adresa] u [adresa], a u kojoj obavijesti se zaključno navodi da će istima Ministarstvo obrane u skladu sa svojim mogućnostima osigurati dostojan privremen smještaj u bungalovima i apartmanima hotela "Zagreb" u turističkom [adresa] u [adresa], do njihovog konačnog stambenog zbrinjavanja, te da nitko neće biti deložiran iz stambenih jedinica koje trenutno koriste, a tužitelj tijekom postupka nije osporio činjenicu da se priložena Obavijest Ministarstva obrane RH Kl. 371-01/11-01/7, Ur. br. 512-01-11-17 od 14. ožujka 2011. god, između ostaloga odnosi i na korištenje predmetnog apartmana N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, od strane tuženika sa članovima obitelji, kao bivšeg djelatnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane i ratnog vojnog invalida.

8. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi kako ocjenjuje da iz sadržaja Obavijest Ministarstva obrane RH Kl. 371-01/11-01/7, Ur. br. 512-01-11-17 od 14. ožujka 2011. god, nedvojbeno proizlazi da je Ministarstvo obrane RH naknadno stavilo van snage, između ostaloga i priloženu odluku svoje Službe za gospodarenje nekretninama Kl. 370-01/03-01/1, Ur. br. 512M301-03-342 od 20. ožujka 2003. god., i Kl. 371-12/10-01/01, Ur. br. 512M3-0101- 10-18 od 21. lipnja 2010. god., a kojom se utvrđuje da tuženiku smještenom u smještajnoj jedinici apartman N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, prestaje pravo na privremeni smještaj u navedenom objektu, a obzirom da više nije djelatnik Ministarstva obrane, te se obvezuje isprazniti ga od vlastitih sredstava i napustiti najkasnije do 31. srpnja 2010. god., pod prijetnjom pokretanja postupka deložacije, te da stoga ne stoje tvrdnje tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz osnova stečenog bez osnova za korištenje smještaja u predmetnom apartmanu N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, a za koje potraživanje da je zakonski propisan zastarni rok od 5 god., budući da tuženik ne koristi predmetni apartman N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, bez valjanog pravnog osnova, već ga koristi temeljem priložene Odluke o ostvarivanju prava na privremeni smještaj djelatnika OS RH i Ministarstva obrane, Ministarstva obrane RH Kl. 023- 03/08-03/1, Ur. br. 512-01-08-169 od 18. ožujka 2008. god., i Odluke o izmjeni Odluke o ostvarivanju prava na privremeni smještaj djelatnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva obrane, Ministarstva obrane RH Kl. 023-03/11-03/1, Ur. br.- 512-01-11-252 od 04. kolovoza 2011. godine.

8.1. Navodi da Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 232 st. 1, da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga, obavljena za potrebe kućanstva ,a da osim toga, i to neovisno o sadržaju priložene Obavijesti Ministarstva obrane RH Kl. 371-01/11-01/7, Ur. br. 512-01-11-17 od 14. ožujka 2011. god, primjećuje da se računi na kojima tužitelj temelji predmetno potraživanje ne odnose se na smještajne usluge prema priloženom Cjeniku smještajnih usluga u objektima Ministarstva obrane, Ministarstva obrane RH, Služba za gospodarenje nekretninama Kl. 307-01/04-01/3, Ur. br. 512 N 301-04-1 od 16. studenog 2004. god., već se odnose na troškove električne energije, komunalne naknade, najma djelatniku MORH-a, održavanje objekta, odvoz smeća, vode i vodoslivne naknade, pa se dakle, u dijelu koji se odnosi na troškove električne energije, odvoz smeća, utrošak vode i vodoslivnu naknadu, i da se u konkretnom slučaju može raditi isključivo o regresnom zahtjevu plaćenih troškova uz predočenje dokaza o prethodnom podmirenju ovih troškova od strane tužitelja, pružateljima ovih usluga, HEP Elektra d.o.o., Čistoća d.o.o. i Vodovod i kanalizacija d.o.o., a koji zahtjev zastarijeva za jednu godinu, sukladno citiranoj odredbi čl. 232 st. 1 ZOO-a, pa je osnovan prigovor zastare u dijelu koji se odnosi na potraživanje ovih troškova za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2023. godine.

8.2. Također da osim toga, tužitelj u dokazne svrhe niti ne prilaže dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je prethodno za sporno razdoblje (2023. god.), snosio troškove električne energije, odvoza smeća, utroška vode i vodoslivne naknade, navedenim pružateljima ovih usluga za predmetni apartman N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, koji koristi tuženik sa članovima obitelji, niti je priložio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je Gradu Splitu platio komunalnu naknadu za 2023. god., za predmetni apartman, a niti je priložio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je tijekom spornog razdoblja snosio bilo kakve troškove održavanja predmetnog apartmana.

8.3. Isto tako prvostupanjski sud smatra da tužitelj od tuženika neosnovano potražuje i troškove najma djelatniku MORH-a za korištenje predmetnog apartmana, obzirom da je iz sadržaja priložene dokumentacije razvidno da se tužitelj i tuženik ne nalaze u obvezno-pravnom odnosu najmodavca i najmoprimca predmetnog apartmana N12C u sklopu turističkog naselja Duilovo-Split, a da pored navedenog, prihvaća i pravno stajalište sadržano u presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. god., prema kojem do primjene odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu ZV), ne može doći u konkretnom slučaju budući da tužitelj uz postojeći tužbeni zahtjev, nije postavio i zahtjev za predaju nekretnine u posjed, pa mu zbog toga ne pripada niti pravo tražiti naknadu koristi prema odredbama čl. 164. i 165. ZV-a (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika), a koje pravno stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019. godine., pa je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan,

9. Kako tužitelj žalbu podnosi i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka no ne konkretizira koju bi bitnu povredu prvostupanjski sud počinio to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio donošenju iste po službenoj dužnosti te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti i pazi.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tužitelj. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

11. Osnovano međutim tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. S pravom žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost iznesenih pravnih zaključaka prvostupanjskog suda ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

12.1. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine pa je o sporu valjalo odlučiti primjenom odredaba članka 1119. ZPP-a, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, tuženik, temeljem odredbe članka 1118. ZOO/05, bio dužan tužitelju naknaditi korist koju je u predmetnom razdoblju imao od uporabe tuđe stvari, i tužitelj ovlašten zahtjev za naknadu postaviti sukladno ispostavljenim računima kroz utuženo razdoblje, a prema izvatku otvorenim stavkama dugovanja na ime tuženika, tim više što između stranaka nije postojao sporazum o besplatnom korištenju smještajnih jedinica.

13. Neosnovano prvostupanjski sud smatra da okolnost, što tužitelj unatoč donesenoj odluci o prestanku važenja prava tuženika na korištenje predmetnih smještajnih jedinica, nije ustao s prijedlogom za njeno prisilno izvršenje te zahtijevao iseljenje tuženika i članova njegove obitelji može biti od značaja za ocjenu osnovanosti osnove tužiteljeve tražbine i navedeni prijepor može biti od utjecaja tek za pitanje savjesnosti na strani tuženika kao neprijepornog posjednika za isplatu stečenog bez osnove, ali savjesnost odnosno nesavjesnost stjecatelja ne utječe na pitanje postojanja obveze vraćanja stečene koristi bez valjane pravne osnove već pitanje dospijeća vlasnikove tražbine s ovog osnova.

14. Ovaj drugostupanjski sud suprotno stajalištu prvostupanjskog suda utvrđuje da je u utuženom razdoblju tuženik sa obitelji koristio smještaj u vlasništvu tužitelja, da je tužitelj u utuženom razdoblju ispostavio tuženiku račune u utuženom iznosu, s time da je dospijeće najstarijeg računa 10. veljače 2012.

15. Stav je ovog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), pa cijeneći vrijeme podnošenja tužbe i dospijeće najstarijeg računa, proizlazi da tražbina tužitelja nije u zastari, pa je neosnovan prigovor zastare.

16. Valjalo je stoga s obzirom na utvrđenja ovog suda te neosnovanost prigovora zastare, pozivom na odredbu čl. 1111., čl. 1120. i čl. 1115. ZOO-a -a prihvatiti tužbeni zahtjev i na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, dakle, prihvatiti žalbu tužitelja pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 373. točka 2. ZPP-a preinačiti i odlučiti kao u izreci.

17.Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, pa je tako tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 163. ZPP-a valjalo priznati zatraženi trošak pristupa na ročištima od 27. listopada 2011., 21. veljače 2012., 12. travnja 2012., 31. svibnja 2012. i 4. prosinca 2014.g. temeljem Tbr. 9.1, te sastav žalbe temeljem Tbr. 10 od po zatraženih 100 bodova uz trošak sastava podneska od 30.

18. Slijedom naprijed izloženog, uvažavanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu je temeljem odredbe čl. 373. točka 2. ZPP-a valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci.

19. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, pa je tako tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 163. ZPP-a valjalo priznati zatraženi trošak pristupa na ročištima od 27. listopada 2011., 21. veljače 2012., 12. travnja 2012., 31. svibnja 2012. i 4. prosinca 2014.g. temeljem Tbr. 9.1, te sastav žalbe temeljem Tbr. 10 od po zatraženih 100 bodova uz trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2011.g. temeljem Tbr. 8.3 od 25 boda što sveukupno zbrojeno pomnoženo s vrijednošću boda daje iznos od 6.250,00 kuna koliko je istom i dosuđeno.

U Slavonskom Brodu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić