REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-999/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, mr.sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VS, (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Stanić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 17. srpnja 2024. poslovni broj: P-3885/2020-29, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 17. srpnja 2024. poslovni broj: P-3885/2020-29, u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 17. srpnja 2024. Poslovni broj: P-3885/2020-29. u pobijanoj točki I. izreke rješenja.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku VS (OIB [osobni identifikacijski broj]) platiti tužitelju ZS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iznos od 5.059,40 eur/38.120,00 kn sa zateznim kamatama od 28. studenoga 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Zahtjev za zatezne kamate na iznos od 5.059,40 eur/38.120,00 kn od 21. siječnja 2019. do 27. studenoga 2020., odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.992,85 eur sa zateznim kamatama od 17. srpnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svak polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 79.607,14 eur / 599.800,00 kn.

II. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 26,54 eur /200,00 kn sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2019. do isplate.

III. Prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere odbija se kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke, te rješenje u točki I. izreke pobija, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

2.1. Navodi kako je prvostupanjski su sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka navedenu u članku 354. stavku 1. Zakona o parničnom postupku obzirom da u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

2.2. Smatra kako je sud već na pripremnom ročištu morao donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje, a sukladno odredbi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku kojom odredbom je propisano da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

2.3. Ističe da je tuženik na pripremnom ročištu održanom dana 29. lipnja 2021. naveo kako tužitelj raspolaže ovršnim ispravama upravo za tražbine koje su predmetom ovog postupka, a što je kasnije tužitelj i potvrdio, a sud je nastavio vođenje predmetnog postupka bez da je već na pripremnom ročištu donio rješenje kojim se tužba odbacuje.

2.3. Tvrdnji je da sud pogrešno tumači i primjenu odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući u obrazloženju presude u odlomku 17. prvostupanjski sud navodi kako je prigovor nedostatka pravnog interesa tuženik istaknuo tek u podnesku od 9. travnja 2024. god., nakon što je tužitelj namirio svoju tražbinu i u odnosu na taj dio zajma povukao tužbu čemu se tuženik nije protivio pa slijedom toga nije bilo moguće tužbu odbaciti osim u dijelu za iznos od 200,00 kn/26,54 EUR-a kao u izreci rješenja., a da osim što sud pogrešno navodi kako tuženik tek u podnesku od dana 9. travnja 2024. ističe prigovor nedostatka pravnog interesa sud također pogrešno tumači primjenu odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku tim više što odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisano do koje faze postupka je sud ovlašten utvrđivati postojanje pravnog interesa, a iz čega proizlazi da je sud ovlašten do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, a ne samo u trenutku pokretanja postupka, pa proizlazi da se rješenje kojim se tužba odbacuje zbog nepostojanja pravnog interesa sud može donijeti u bilo kojoj fazi postupka.

2.4. Navodi da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječna razlozima presude, u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

2.5. Osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući prvostupanjski sud u odlomku13. pobijane presude navodi kako je u konkretnom slučaju tužitelj za utuženu tražbinu raspolagao zadužnicama odnosno ovršnom ispravom te se u odlomku 14. poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-623/2021 od 17. svibnja 2023. god. prema kojem zadužnica predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za podnošenje kondemnatorne tužbe, pa ukoliko je sud utvrdio da tužitelj raspolaže zadužnicama za utuženu tražbinu, postavlja pitanje zbog čega nije već na pripremnom ročištu, a kada je tuženik sudu priložio dokaz o navedenom, donio rješenje kojim se odbacuje tužba.

2.6. Tvrdnji je da je nesporno da je i za predmetnu tražbinu postojala zadužnica te kako je po predmetnoj zadužnici tužitelj naplatio dana 1. lipnja 2021. god. utuženu tražbinu sud pogrešno utvrđuje kako se radi o nekoj drugoj pozajmici iz ranijeg perioda, a ne o pozajmici iz travnja 2018. god., pa pogrešno zaključuje kako se radi o nekoj drugoj pozajmici.

2.7. Navodi kako u spisu postoji materijalna dokumentacija iz koje proizlazi da je u ovršnom postupku tužitelj naplatio svoju tražbinu u iznosu od 649.800,00 kn, dakle više od cjelokupne tražbine koja je predmet ovog postupka, ali da sud pogrešno zaključuje kako je tužitelj u ovršnom postupku naplatio samo iznos od 599.800,00 kn s obzirom da i iz potvrda o prijenosu novčanih sredstava proizlazi kako je tužitelju na njegov račun sa računa tuženika uplaćen iznos od ukupno 649.800,00 kn, dakle iznos koji premašuje iznos cjelokupne tražbine te nije jasno na koji način je sud utvrdio da je uplaćen samo iznos od 599.800,00 kn, to tuženiku nije jasno obzirom iz dokaza koji priležu spisu proizlazi suprotno, ali isto tako pitanje je na koji način je sud utvrdio da iznos 38.120,00 kn/5.059,40 EUR nije naplaćen odnosno da za taj iznos nije izdana zadužnica kada iz Očevidnika FINA-e jasno proizlazi kako je zadužnica predana na FINA-u u travnju 2018. god. odnosno u periodu kada je tužitelj navodno pozajmio tuženiku iznos od 50.000,00 kn, a za koji iznos ne postoji Ugovor o zajmu u pisanom obliku.

2.8. Osporava i odluku o parničnim troškovima te ističe kako je ista u potpunosti neosnovana obzirom da je na nepostojanje pravnog interesa prvostupanjski sud morao donijeti rješenje kojim se tužba odbacuje, a što je sud propustio učiniti.

2.8. Predlaže nadležnom županijskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijane odluke na način da donese rješenje kojim odbacuje tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženika ili podredno vratiti predmet na ponovno odlučivanje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovori na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanim točkama presude te rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za vraćanje dospjelog a nevraćenog zajma u preostalom iznosu od 5.085,94 eur/38.320,00 kn sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2019. do isplate, nakon što je u postupku ovrhe pred FINA-om na temelju zadužnice tužitelj namirio svoju tražbinu od tuženika s osnove zajma u iznosu od 599.800,00 kn, koji je prema navodima tužbe tužitelj dao tuženiku u ukupnom iznosu od 638.120,00 kn/84.693,08 eur.

7. Nesporno je da su između stranaka sklopljeni ugovori o zajmu 3. listopada 2018. i 22. listopada 2018., te Ugovor o zastupanju – posredovanju od 22. listopada 2018.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da su stranke bile u poslovnom odnosu u vezi karijere tuženika kao profesionalnog nogometaša, te u odnosu zajmodavca i zajmoprimca,

- da je tužitelj predavao tuženiku veće iznose zajma koje mu tuženik nije vraćao, kao i iznos od 7.000,00 eur koji je tužiteljev brat predao na ruke tuženiku bez pisanog ugovora, da je tuženik u više navrata uzimao zajmove od tužitelja,

- da tuženik potvrđuje da je od tužiteljevog brata uzeo 7.000,00 eur kako su se dogovorili te da sada duguje ukupno 86.000,00 eur i da će tužitelju sve vratiti čim mu se transfer realizira,

- da su tuženikove tvrdnje o tome da je dugovao tužitelju najviše 70.000,00 kuna , d su ugovori o zajmu zelenaški s nerealnim svotama zajma neosnovane paušalne i nedokazane a kojm a utvrđenja i stav temelji na odredbi članka 219. i čl. 221.a ZPP, 8.1. Pozivajući se na odredbu članka 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), članka 65. stavak 1. ZOO-a , zaključuje da je tužitelj osim iznosa na temelju dva ugovora o zajmu, tuženiku dao i zajam u iznosu od 7.000,00 eur/52.741,50 kn 21. siječnja 2019., od kojeg iznosa je tuženik vratio tužitelju iznos od 14.000,00 kn kupnjom tehničke opreme, pa da tužitelj osnovano traži vraćanje zajma u ostalom iznosu od 5.059,40 eur/ 38.120,00 kn.

9. Također tuženikovu tvrdnju da je prema izvodima tuženikova računa u korist tužitelja isplaćen iznos 649.800,00 kn, dakle, veći od onog koji traži ovom tužbom, prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanom budući prihvaća tvrdnju tužitelja 50.000,00 kn preneseno na račun tužitelja 1. lipnja 2021. putem ovrhe u FINI na temelju zadužnice koja je za isplatu predana 27.travnja 2018, a prihvaća tužiteljevu tvrdnju da navedeni vraćeni zajam u iznosu od 50.000,00 kn nije predmet spora, jer je tužiteljevo obrazloženje razloga podudarno s podacima očevidnika na listu 120 spisa, iz kojeg je razvidno da je za taj iznos riječ o zadužnici predanoj FINI 27. travnja 2018., te se ne temelji na predmetnim Ugovorima o zajmu, niti je predmet ovog spora kao pozajmica za koju nije sastavljen ugovor o zajmu ugovora, niti tužitelj navodi do kada je taj zajam tuženik mu trebao vratiti.

10. Isto tako prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 504. ZOO-a, a kako tužitelj nije dokazao kada je tuženiku uputio zahtjev za vraćanje tog zajma, smatra da sukladno citiranoj odredbi rok vraćanja zajma uzetog 21. siječnja 2019. počinje teći dva mjeseca nakon što je tuženik primio ovu tužbu koja se ima smatrati zajmodavčevim zahtjevom za vraćanje zajma, pa s obzirom da je tuženik tužbu primio 28. rujna 2020., rok za vraćanje zajma počeo je teći 28. studenoga 2020. od kada je tuženik u kašnjenju i tužitelju pripada pravo na zatezne kamate, slijedom čega je tužiteljev zahtjev za zatezne kamate na iznos od 5.059,40 eur / 38.120,00 kn osnovan od 28. studenoga 2020., a zahtjev za zatezne kamate na taj iznos za razdoblje od 21. siječnja 2019. do 27. studenoga 2020. prvostupanjski sud odbija kao neosnovan kao neosnovan.

11. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Suprotno tome i po ocjeni ovog suda činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe kao i za osnovanost visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što žalitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

14. Osnovni prijepor je u postupku bio taj da li je predmetno potraživanje obuhvaćeno izdanim zadužnicama pa da bi se moglo govoriti o litispendenciji te da li je utuženo potraživanje isplaćeno kako to tvrdi tuženik i na koje je prvostupanjski sud dao negativne po tuženika odgovore, a žalbenim navodima takvi odgovori se ne dovode u sumnju.

15. Prvostupanjski sud se stoga osnovano poziva na odredbe članaka 499. stavak 1.,članka 65.stavak 1., te članak 504. ZOO-a kada obrazlaže pobijanu presudu, uslijed čega je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i III. izreke presude kao i u pobijanoj točki I. izreke rješenja budući nije sporno da je tužba povučena za iznos od 79.. 607,14 Eura, a isto tako i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke presude) koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni, a žalbom se pobijaju posljedično, ovisno o odluci o glavnim zahtjevima.

16. U nepobijanoj točki II. izreke presude, kao i o točkama II. i III. izreke rješenja odluke ostaju neizmijenjene.

17. Na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je, a na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a riješeno je kao u izrekama presude i rješenja.

18. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji s na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Šimić