REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-404/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u parničnom predmetu I-tužitelja PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; II-tužitelja HĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; III-tužiteljice TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužitelja RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, protiv I-tuženika JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Metiću, odvjetniku iz Požege; II-tuženika BĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege i III-tuženika ŽĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade štete, rješavajući žalbu I. tuženika JĐ i II. tuženika ŠĐ protiv presude Općinskog suda u Požegi od 7. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-36/2022-30, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe I. i II. tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 7. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-36/2022-30.

II Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova podnesenih žalbi.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženicima JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužiteljici ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate iznos od 1.800,00 eura tužitelju SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 07. rujna 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija za iznos od ukupno 800,00 eura.

VI. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.868,80 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija I. tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/1125/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. Navodi kako je nesporno da su tuženici osuđeni presudom Općinskog suda u Požegi, broj: K-135/2013-17 od 23. listopada 2015. godine i to za kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnja kao i da je tijekom spornog događaja došlo do materijalne štete u vidu razbijanja stakla na vratima u visini od 1.683,00 HRK, a što su tuženici namirili po završetku kaznenog postupka, no, da osporava utvrđenje suda da je tužiteljima počinio bilo kakav drugi oblik štete, a osobito da je tužiteljima povrijedio njihovo pravo osobnosti, ugled i čast te kod istih izazvao strah, smatrajući da tijekom postupka tužitelji nisu dokazali niti jednim dokazom da su pretrpjeli štetu u bilo kojem obliku niti da to proizlazi iz bilo kojeg dokaza, a najmanje iz nalaza i mišljenja vještaka

2.2 Ističe kako tužitelji svoje tvrdnje o eventualno pretrpljenom strahu u smislu posljedica kroz koje bi se taj strah očitovao ničime nisu potkrijepili, a najmanje medicinskom dokumentacijom, pa je stoga i nalaz i mišljenje vještaka manjkavo jer je isto provedeno na hipotetskim slučajevima bez iskaza tužitelja odnosno na temelju nekonfrontiranih iskaza tužitelja iz istražnog postupka koji je prethodio kaznenom postupku, da su se tijekom cijelog postupka ponašali indiferentno naspram postupka, bilo da se radi o njegovom tijeku ili o njegovom ishodu, a što se očitovalo u njihovom neodazivanju na ročišta zbog čega je nekoliko ročišta odgođeno, a što implicira kako isti nisu pretrpjeli nikakav strah i kako su u potpunosti nezainteresirani za ishod postupka.

2.3. Navodi da nije logično niti životno da tužitelji, da su doista pretrpjeli bilo kakav strah ili kakvu drugu povredu prava osobnosti, ne bi potražili stručnu medicinsku pomoć pa makar i u vidu psihološkog savjetovanja, a osporava i utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tužitelj SĐ pretrpio povredu prava na ugled svoje tvrtke iz razloga što navedeno tužitelj ničime nije dokazao, budući se štetni događaj odigrao nedjeljom u ranim jutarnjim satima kada niti u poslovnom prostoru niti ispred njega nije bilo kupaca niti drugih prolaznika, a niti je navedeni događaj bio javno eksponiran pa je nejasno kakvu je to povredu u smislu ugleda tvrtke tužitelj mogao pretrpjeti.

2.4. Osporava i visinu utvrđene štete jer kvantifikacija od strane tužitelja također nije ničime dokazana niti obrazložena, te da su I-tužitelj i III-tužitelj sudjelovanjem u štetnom događaju doprinijeli nastanku štete od najmanje 50% pa da je sud propustio navedeno uzeti u obzir prilikom donošenja prvostupanjske odluke.

2.5. Presudu također osporava jer smatra kako je ista, u pogledu osnova i visine tužbenog zahtjeva, utemeljena većim dijelom na manjkavom nalazu i mišljenju na što je već upućivao međutim da je sud propustio svoje odbijanje prigovora I-tuženika obrazložiti.

2.6. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev, a podredno da istu ukine i vrati predmet na ponovno postupanje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i II. tuženik zbog istovjetnih žalbenih razloga kao i I. tuženik, pobijajući i odluku o troškovima te posebno ističući bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3.1. Smatra da je sud uvažio tužbeni zahtjev tužitelja, a bez da je proveo sve dokaze za donošenje pravilne i zakonite odluke, poglavito stoga što prvostupanjski sud nije proveo dokaz provođenjem medicinskog vještačenja, stoga što tužitelji nisu izvršili uplatu predujma, a bez provedbe tog dokaza ne može donijeti valjanu presudu i zbog čega je činjenično stanje postupku ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, jer ne može sud, sam odlučivati o naknadi povrede prava osobnosti, a posebno ne može sud sam odrediti naknadu tužiteljima za pretrpljeni strah i povredu časti i ugleda tužitelja, bez da ne koristi mišljenje i nalaz med vještaka. Čak što više prvostupanjski sud nije niti saslušao tužitelje, pa sud ne može samo pretpostavljati koliki bi to bili adekvatni novčani iznosi za pretrpljenu štetu.

Tumačeći zakonske odredbe te pravnu teoriju smatra, da sud u postupku ne može stvarno odrediti tužiteljima naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, jer takvu naknadu koja se dosuđuje u vidu novčane satisfakcije, nisu samostalni vidovi štete, nego svi zajedno čine jednu cjelinu, te kategorički osporava da je tužitelj UĐ pretrpio povredu prava na ugled svoje tvrtke, što ničim nije dokazao.

3.3. Tvrdnji je da su I-tužitelj i III-tužitelj sudjelovanjem u štetnom događaju doprinijeli nastanku vlastite štete od najmanje 50%, pa predlaže sudu, da odbije žalbu tuženih kao neosnovanu i nezakonitu i odluči kao u dispozitivu njegove žalbe. Traži troškove podnesene žalbe

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmetom postupka je zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je proizišla iz počinjenja četiri kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje, označenih i kažnjivih po čl. 139. st. 2 KZ/11, a na štetu tužitelja, te zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, oštećenja tuđe stvari označeno i kažnjivo po čl. 235 st. 1. KZ/11., kao i tvrdnji da im je kao posljedica počinjenog kaznenog djela prijetnje od strane tuženika nastala neimovinska šteta zbog povrede prava njihove osobnosti, te da su tužitelji pretrpjeli strah za vlastiti život i tjelesni integritet, što je posljedica osobito obijesnog ponašanja tuženika, a što proizlazi i iz sadržaja izreke pravomoćne kaznene presude koja opisuje postupanje tuženika 9. siječnja 2013.

7. Provođenjem predloženih dokaza te njihovom ocjenom prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da su tužitelji pretrpjeli štetni događaj na način kako su iskazali svjedoci OĐ i DĐ te tužitelji VĐ i SĐ saslušani u svrhu dokazivanja, koji su u suglasni u bitnome i sud im poklanja vjeru i koji opis događaja odgovara izreci presude za kazneno djelo za koje su tuženici pravomoćno osuđeni krivima.

7.1. Nadalje prvostupanjski sud navodi da sud ne poklanja vjeru dijelu iskaza svjedoka FĐ da je I. tužitelj VĐ udario rukom II. tuženika KĐ, a također ne poklanja niti vjeru iskazima I. i III. tuženika da bi I. tužitelj udario II. tuženika pa da bi potom došlo do sukoba i smatra da su iskazi tuženika usmjereni na izbjegavanje građanske odgovornosti u postupku, a ne odgovaraju niti izreci kaznene presude kojom se opisuje inkriminirani događaj, a da su osim toga tuženici u kaznenom postupku priznali počinjenje kaznenog djela na način kako im je stavljeno na teret, da bi sada to sada obrazlagali tako da ih je tako savjetovao odvjetnik i stoga sud da ne nalazi doprinos tužitelja štetnom događaju.

8. Prvostupanjski sud je nadalje utvrđenja, a poklanjajući vjeru medicinskom vještaku dr. Dušanu Mamula te smatrajući njegov nalaz objektivnim sačinjenim u skladu pravila struke da su tužitelji pretrpjeli strah i povredu prava osobnosti pošto su bili izloženi tjelesnom napadu, prijetnjama i uvredama u prostoru svoje tvrtke i posjeda da je napad bio tijekom dijela dana (noć) kada nema prometa vozila niti prolaznika, a napadnuti nisu imali kuda pobjeći, da su tijekom napada svi tužitelji pretrpjeli strah kao i da je nakon što je napad prošao i došla policija strah umanjenog intenziteta pošto su se napadnuti bojali mogućih daljnjih napada i ostvarenja prijetnji ( bacanje bombe, paleža..) a koji je trajao oko tri sata., i nakon čega svi trpe strah slabog intenziteta zbog strepnje od mogućih ostvarivanja prijetnji od strane napadača, a također i zbog strepnji za zdravlje povrijeđenog IĐ.

Također da su tužitelji pretrpjeli duševne boli zbog povrede prava osobnosti na čast ugled i dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, odnosno nepovredivosti doma, a vlasnik pekarnice g. AĐ je pretrpio i povredu prava osobnosti na ugled svoje firme.

8.1. VĐ da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je sam napad trajao, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i slabog tri dana.

8.2. MĐ ZĐ je pretrpio primarni strah jakog intenziteta koliko je napad trajao, sekundarni još tri sata i blagog još tri tjedna (strah za svoje zdravlje obzirom da je imao bolove u trbuhu, prijašnje poteškoće sa jetrom i gušteračom i da mu je preporučena dijeta).

8.3. SĐ je pretrpio primarni strah za svoj život, za svoju imovinu, te život svog sina, zeta i drugih članova obitelji jakog intenziteta koliko dugo je trajao napad, a sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata i blagog tri dana.

8.4. TĐ je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koliko je trajao sam napad, sekundarni strah srednjeg intenziteta još tri sata, a Intenzitet straha je takvog karaktera jer se ista neposredno osim za svoj život uplašila i za život svoje djece, da je sekundarni strah slabog intenziteta trpjela još tri dana, a da su svi četvero su pretrpjeli povredu prava osobnosti na ugled, čast i ime, također su pretrpjeli povredu prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života, odnosno nepovredivost doma.

8.5. Nadalje da su povrede prava osobnosti su izazvale duševne boli u rangu slabih duševnih bolova, u trajanju tri mjeseca, da je SĐ pretrpio i povredu prava osobnosti i zbog povrede prava na ugled svoje tvrtke i smatra da je navedeno izazvalo duševne boli u rangu slabih duševnih bolova u trajanju od tri mjeseca.

9. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud je stajališta da je nesumnjivo kod I-IV tužitelja došlo do povrede prava osobnosti. Iz opisa štetnog događaja od 9. siječnja 2013. sadržanog u izreci kaznene presude, da su tužitelji pretrpjeli strah kao i povredu časti i ugleda ,a sve budući se u konkretnom slučaju od strane tuženika ostvarilo grubo nasrtanje na integritet I-IV tužitelja kako fizički tako i kada su tuženici prijetili da će baciti bombu i sve zapaliti, do nasrtaja je došlo unutar posjeda tužitelja, a koje je rezultiralo i oštećenjem stvari.

10. Stoga ocjenjuje da utvrđena težina povreda i okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, sukladno čl. 1100 stavak 1. ZOO., a da je odlučujući o visini pravične novčane naknade imao u vidu intenzitet i trajanje straha za svakog tužitelja, te okolnost da su svi četvero pretrpjeli povredu prava osobnosti na ugled, čast i ime, pa je uvažavajući sve okolnosti slučaja na temelju čl. 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljima pravičnu novčanu naknadu za obje povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu, u ukupnom iznosu od 7.200,00 eura odnosno svakom I do IV tužitelju iznos od 1.800,00 eura za obje povrede prava osobnosti i na koje iznose je na temelju članka 1103.ZOO-a dosudio zakonske zatezne kamate od 7. rujna 2016. godine pa do isplate kako tužitelji potražuju u uređenom tužbenom zahtjevu od 16.9.2024.

11. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. tuženik smatra da na koju žalbom ukazuje II. tuženik.

12.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

13. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbama također pozivaju I. i II: tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelji u žalbama ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

13.1. Žalitelji u žalbama analizirajući na svoj način daju svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda nisu prihvatljivi te ih ovaj sud ne prihvaća.

14. Nesporno je da su tuženici osuđeni presudom Općinskog suda u Požegi, broj: K- 135/2013-17 od 23. listopada 2015. godine i to za kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnja kao i da je tijekom spornog događaja došlo do materijalne štete u vidu razbijanja stakla na vratima u visini od 1.683,00 HRK, a što su tuženici namirili po završetku kaznenog postupka.

15. Neosnovano I. tuženik ističe u žalbi da tužitelji nisu dokazali da bi pretrpjeli štetu u bilo kojem drugom obliku budući iz utvrđenja prvostupanjskog suda a koje je utemeljeno i na objektivnom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka proizlazi da su svo četvero tužitelja pretrpjela strah za svoj život i tjelesni integritet što i po ocjeni ovog suda ostvaruje pretpostavke za primjenu instituta povrede prava osobnosti.

15.1. Također neosnovano zaključuje I. tuženik da je prvostupanjski sud utvrdio i povredu prava osobnosti pravne osobe-tvrtke tužitelja budući je iz obrazloženja prvostupanjskog suda razvidno da je tužitelju RĐ visina pravične novčane naknade dosuđena i s obzirom za strah za svoju imovinu.

16. Neosnovano i II. tuženik navodi da nije provedeno medicinsko vještačenje kao i da je neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti jedinstvena šteta koja se dosuđuje u vidu novčanesatisfakcije pri čemu pojedini kriteriji za određivanje novčane satisfakcije nisu samostalni vidovi štete, nego svi zajedno čine jednu cjelinu, te da je iz tužbe je vidljivo, da tužitelji potražuju štetu u vidu povrede prava osobnosti, dok pojedine vidove štete uopće ne ističu, niti potražuju štetu po njima, budući je i strah jedan od vidova povrede prava osobnosti što proizlazi iz odredbe članka 1100. ZOO- a.

17. Prema odredbi članka 1100. st. 1. ZOO-a, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

17.1.Prema odredbi članka 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

18. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje straha te neugodnosti kojima su tužitelji bili izloženi, ovaj sud kao primjeren iznos naknade štete za pretrpljeni strah ocjenjuje iznose koje je prvostupanjski sud i dosudio.

18.1. Kako se u žalbama drugi žalbeni razlozi ne ističu, a o iznesenim je prvostupanjski sud dao valjane razloge, žalbe I. i II. tuženika ukazuju se neosnovanima tako da ih je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnim zahtjevima tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni a žalbama se proizlazi, pobijaju ovisno o odluci povodom žalbe

19. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

20. Odluka o zatraženim troškovima podnesenih žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 19. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić