REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2141/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8a/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/603, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/603, URBROJ: 338-01-06- 05-25-04 od 10. listopada 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Zagreb, Odjela za ozljede na radu i profesionalne bolesti, KLASA: UP/I-502-03/25-02/8716, URBROJ: 338-21-05-03-25-4 od 17. lipnja 2025., a kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda nastala 29. siječnja 2025. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji M75 ne priznaje ozljedom na radu te s tim u vezi se ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, na temelju odredbe č l. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju) jer je u postupku utvrđeno da ozljeda tužitelja ne predstavlja akutnu ozljedu već degenerativnu bolest.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže kako je do ozljede došlo u tijeku obavljanja radnih zadataka (praćenje učenika na Obrtnički sajam u Zagrebu po nalogu poslodavca) uslijed naglog ubrzanja autobusa u kojem se nalazio s učenicima, a koje nije mogao predvidjeti ni spriječiti, kada je došlo do rupture tetive rotatorne manžete desnog ramena koja nije ranije postojala niti je ičim drugim uzrokovana. Osporava zaključke tuženika da bi se radilo o degenerativnoj promjeni. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i sam riješiti upravnu stvar.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje pri razlozima navedenima u osporavanom rješenju. Poziva se na zakonske i podzakonske odredbe temeljem kojih je doneseno osporavano rješenje. Obzirom da su tijela stručnog vještačenja prvog i drugog stupnja suglasna da kod tužitelja dijagnoza opisuje degenerativnu bolest ne akutnu ozljedu, nema osnove za priznanje prava iz zdravstvenog osiguranja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u raspravnom rješenju i nastavku obrazloženja ove odluke, te se ovdje ukazuje i da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (čl. 49. st. 1. i 4. ZUS-a).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema čl. 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

8. Prema čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kond icijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. toga Zakona.

9. Ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra ozljeda do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju).

10. Dalje, prema čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te osiguranoj osobi iz čl. 16. istoga Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona. Prema čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

11. Među strankama nije sporno, a navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj na dan 29. siječnja 2025. bio zaposlenik Srednje škole Jastrebarsko na radnom mjestu strukovnog nastavnika, odnosno da je s te osnove ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Nije sporno ni da je tužitelj navedenog dana, između 8,00 i 8,59 sati, u autobusu na liniji Remetinec-Zagrebački velesajam, prilikom pratnje učenika na Zagrebački velesajam na kojem se održavao Obrtnički sajam, pretrpio trzajnu ozljedu desne ruke uslijed naglog ubrzanja autobusa.

12. Međutim, sporno je može li se tužitelju nastala ozljeda, unatoč činjenici da je nastala u radno vrijeme pri obavljanju radnih zadataka, priznati kao ozljeda na radu.

13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut Prijavom o ozljedi na radu poslodavca tužitelja od 25. ožujka 2025. radi priznavanja ozljede na radu tužitelja. U postupku je pribavljen Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Ispostava Jastrebarsko, od 6. lipnja 2025. Istim se dijagnoza tužitelja MKB-10 šifre M75, navedena u Izvješću izabranog doktora tužitelja od 18. ožujka 2025., ne može uzročno-posljedično povezati s ozljeđivanjem tužitelja od 29. siječnja 2025. jer iz medicinske i ostale dokumentacije tužitelja proizlazi da je u zdravstvenom stanju tužitelja postojala predispozicija za nastanak ozljede desnog ramena, tj. rupture tetive rotatorne manžete desnog ramena, kronične degenerativne promjene ramenog zgloba i tetive. Tijekom žalbenog postupka, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine br. 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/18., 63/22.), zatraženo je stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na kojem je, u bitnome, utemeljeno i osporeno rješenje tuženika, a koje tijelo u Nalazu, mišljenju i ocjeni Klasa: UP/II-502-03/25-01/603, Urbroj: 338-01-10-04-25- 03 od 20. kolovoza 2025., utvrđuje kako se uvidom u priloženu dokumentaciju ne može utvrditi uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja i dijagnoza M75 i S46.0. Liječničko povjerenstvo Direkcije mišljenja je kako dijagnoza M75 Oštećenje ramena ne označava akutnu ozljedu već bolest te stoga nije posljedica jednokratnog događaja, nego predstavlja akutizaciju kronične degenerativne bolesti. Zadobivena traumatska ruptura rotatorne manžete desnog ramena (S46.0) da se , obzirom na kronične promjene opisane u MR nalazu i opisani mehanizam nastanka ozljede u izjavi osiguranika (tužitelja), ne može također uzročno-posljedično povezati s događajem jer se radi o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koje je za posljedicu imalo bolest. Dodatno se ukazuje kako je tužitelj prethodno predmetnom događaju dana 4. siječnja 2025. zadobio ozljedu u drugoj prometnoj nesreći u kojoj je zadobio ozljede iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata drugih i nespecificiranih dijelova vrata (S13.6).

14. Razmotrivši cjelokupno stanje spisa te uzevši u obzir ocjene vještačenja dana temeljem medicinske dokumentacije tužitelja, sud smatra da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 20. kolovoza 2025. stručan, uvjerljiv i pravilan te predstavlja valjanu osnovu za donošenje osporavanog rješenja. Obrazloženja dane ocjene su prihvatljiva i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja (Narodne novine 96/23.) te iz istih proizlazi jasna ocjena da između ozljede tužitelja i događaja od 29. siječnja 2025. nema uzročno-posljedične veze budući se radi o predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja potvrđeno medicinskom dokumentacijom.

15. Tužitelj, osim paušalnog osporavanja, nije ničim dokazao suprotno. Tužitelj nije iskoristio procesna ovlaštenja iz odredbe čl. 49. st. 4. ZUS-a te nije predložio provođenje sudskog vještačenja radi osporavanja nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika, već je, nasuprot tome, predložio održavanje rasprave u svojoj odsutnosti i saslušanje stranke kao dokazno sredstvo. Na održanom ročištu sud je, u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, ukazao da se medicinski relevantne činjenice ustaljenom praksom dokazuju medicinskim vještačenjem. Budući da se predloženim dokaznim sredstvom (saslušanjem stranke) ne bi mogle utvrđivati medicinski sporne činjenice, sud isti nije izvodio.

16. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, kao i da tužitelj u sporu nije doveo u sumnju nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja koja su suglasna u ocjeni da kod tužitelja ne postoji uzročno-posljedične veza ozljede i predmetnoga događaja, već da je do ozljede došlo zbog kroničnih degenerativnih promjena potvrđenih nalazima iz dijagnostičke obrade tužitelja (ortopedski nalaz, nalaz MR-a), a što predstavlja okolnost iz citirane odredbe čl. 67. t. 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koja isključuje mogućnost priznavanja iste ozljedom na radu, sud smatra odluku tuženika pravilnom.

17. Slijedom svega navedenoga, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora sud je odlučio primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije usp io u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).