REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
posl.br. Pn-197/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupan punomoćnik Sandra Pleše, odvjetnik, protiv tuženika Groupama osiguranje, društvo za osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 56722567504, koga zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnica, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Groupama osiguranje, društvo za osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 56722567504, da isplati tužitelju MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime iznos od 6.247,39 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Groupama osiguranje, društvo za osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 56722567504, da isplati tužitelju MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška isplati iznos od 1.163,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. ožujka 2024. u Zagrebu došlo do prometne nezgode na način da je osiguranik tuženika KŠ upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udarila u vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj te je prouzrokovala prometnu nezgodu. Vozilo kojim je upravljao štetnik u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika. Vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] je službeno vozilo Odvjetničkog ureda tužitelja koje je znatno oštećeno u štetnom događaju i nije bilo u voznom stanju te je tužitelj bio primoran u razdoblju popravka od 29. ožujka 2024. do 13. kolovoza 2024. koristiti zamjensko vozilo a radi urednog obavljanja odvjetničke djelatnosti. U tom razdoblju zbog nekorištenja vozila radi popravka nastala je šteta na akumulatoru i bateriji vozila. Tužitelj slijedom toga na ime imovinske štete, u naprijed navedenom periodu radi najma drugog vozila, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.247,39 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. rujna 2024. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] u vlasništvu Erste&steiermärkische S-leasing d.o.o., dakle treće osobe te bi ta osoba bila dužna potraživati naknadu štete u slučaju ispunjenja zakonskih pretpostavki. Tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na zamjensko vozilo te da se korištenje tog vozila odnosi na dugo vremensko razdoblje jer očito tužitelj nije pravovremeno poduzeo korake za popravak vozila. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku izvršen je uvid i pročitano je potvrda I PPP Zagrebačke (list 6 spisa), račun (list 8 do 10 spisa), nalog za plaćanje (list 11 spisa), odštetni zahtjev (list 13 do 14 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 41 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je predmetno vozilo kojim se koristio tužitelj u vrijeme štetnog događaja bilo u vlasništvu Erste&steiermärkische S-leasing d.o.o. te da je vozilo koristio Odvjetnički ured tužitelja. Tužitelj u ovom predmetu ne zahtjeva naknadu štete na vozilu već troškove najma drugog vozila koje je u periodu kada je vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi bilo na popravku. Tužitelj je aktivno legitimiran u ovom predmetu te on prema odredbi čl. 1085 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) osnovano zahtjeva da mu tuženik naknadi štetu koju je imao radi toga što je morao unajmiti drugo vozilo za vrijeme dok je predmetno vozilo bilo na popravku.
6. Da bi utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Iz jasnog i životno logično iskaza tužitelja proizlazi da je odmah nakon prometne nezgode, obzirom je znao za osiguravatelja, vozilo odvezeno u servis jer nije bilo u voznom stanju i to na dan 28. ožujka 2024. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja koji navodi, a i opće je poznato da je odvjetnik, da je već slijedeći dan bio prinuđen iznajmiti vozilo koje mu je potrebno svakodnevno u svrhu obavljanja posla i to ne samo u Zagrebu već na području Republike Hrvatske. Isto tako navodi da je bio u kontaktu sa servisom gdje je vozilo bilo na popravku te tuženik nije htio isplatiti štetu dok se ne utvrdi krivnja osiguranika tuženika te je vozilo u ovlaštenom servisu popravljeno tek 13. kolovoza 2024. obzirom da se dugo čekalo na zamjenske dijelove te odobrenje tuženika. Popravak štete je plaćen prema računima a komunikacija se obavljala između servisa i tuženika. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja i u dijelu gdje navodi da je izabrao rent-a-car koji je bio povoljniji od ostalih ponuda i unajmio je vozilo dvije kategorije ispod vozila koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju.
7. Dakle, vozilo kojim je upravljao tužitelj je na dan štetnog događaja 28. ožujka 2024. godine obzirom nije bilo u voznom stanju otpremljeno u servis, a prema dokumentaciji koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tek 10. svibnja 2024. godine dostavio izvid štete ovlaštenom servisu za popravak vozila te je postupanjem tuženika, obzirom da je trebalo nabavljati originalne dijelove, bilo je vrijeme godišnjih odmora itd., prolongiralo popravak tog vozila a tome radnje tužitelja nisu doprinijele. Slijedom toga tužitelj osnovano prema odredbi čl. 1090 ZOO-a zahtjeva da se pri određivanju naknade uzmu u obzir i okolnosti nastale nakon tog štetnog događaja a to su svakako i otegotne okolnosti na štetu tužitelja. Tužitelju je predmetno zamjensko vozilo bilo neophodno potrebno za obavljanje djelatnosti. Tužitelj je odmah po izvršenim radovima od strane servisa na predmetnom vozilu vratio zamjensko vozilo, te mu je dana 19. rujna 2024. godine ispostavljen račun za zamjensko vozilo te je dana 27. rujna 2024. godine tužitelj platio iznos od 6.247,39 eura za najam zamjenskog vozila. Sud je tužitelju na taj iznos dosudio i zakonske zatezne kamate prema odredbi čl. 1086 ZOO-a koji propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod I.
8. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
9. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 19.1.2026. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 2.2.2026. i 14.4.2026. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura što ukupno iznosi 800,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 200,00 eura, pristojba na tužbu 54,47 i na presudu 109,00 eura pa je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.163,47 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu, 19. svibnja 2026. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
