REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2082/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3441/2025-2 od 9. prosinca 2025. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-111/2022-35 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3441/2025-2 od 9. prosinca 2025. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-111/2022-35 od 7. travnja 2025.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio pravno pitanje za koje nije naznačio razlog važnosti te je istaknuo da mu je odlukom o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
4.1. Predlagatelj je naznačio sljedeće pitanje:
„Odakle drugostupanjskom sudu podatak da bi tužitelj u tužbi naznačio iznos od 1.459,95 eura kao vrijednost predmeta spora?
4.2. Ovako naznačeno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, osim toga predlagatelj nije naznačio niti razloge važnosti.
5. Predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojima bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, zbog čega se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Treba naglasiti da okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u sporu i o pitanjima koja je tužitelj problematizirao tijekom postupka, a tužitelj ne dostavlja različite odluke viših sudova u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP.
7. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije jer naznačeno pitanje nije pitanje koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP i predlagatelj nije naznačio niti razloge važnosti pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo i da mu je, u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
9. Predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, to što je omaškom sud u pobijanoj presudi naveo da je vrijednost predmeta spora 1.458,95 eura, dok je vrijednost predmeta spora 8.316,04 eura (tužitelj je postavio zahtjev za isplatu 8.316,04 eura), ne utječe na odluku o troškovima postupka jer je drugostupanjski sud priznao nagradu u visini za 100 bodova za radnju odvjetnika, a koja odvjetniku pripada ako je vrijednost spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura (znači i da je pravilno naznačio vps od 8.316,04 eura, odvjetniku pripada nagrada od 100 bodova po poduzetoj radnji kako je sud u pobijanoj presudi i odredio).
10. Treba istaknuti da odlukom o troškovima postupka tužitelju nije onemogućen pristup sudu niti je došlo do povrede prava na pravično suđenje. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da je narušena ravnoteža među strankama.
11. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
