Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-117/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik po službenoj dužnosti Vlado Kartelo, odvjetnik u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 19. svibnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog odvjetnika te voditeljice odjela ISĆ, prim. dr. med. spec. psih., subspec. forenzičke psihijatrije, alkoholizma i drugih ovisnosti, temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj IS u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počevši od 20. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: K-602/2017-9 od 20. rujna 2017. utvrđeno je da je IS u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.) i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona, sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona te mu je temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Za potrebe kaznenog postupka provedeno je psihijatrijskog vještačenje te je osnovom istog utvrđeno da je IS osoba koja je u psihijatrijskom liječenju pod raznim dg. od 2009., a u medicinskoj dokumentaciji je redovito opisivana psihopatologija psihotične razine te naglašena sklonost heteroagresivnom ponašanju, impulzivnosti te izrazite poteškoće s uvidom iz čega proizlazi i slabija suradljivost u liječenju. Nakon počinjenja djela koje mu je stavljeno na teret dovezen je na Kliniku te je u psihičkom statutu registrirano akutno psihotično stanje karakterizirano izrazitom agitacijom, agresivnošću, nesistematiziranim sumanutim idejama te potpunim izostankom uvida u svoje stanje i realitet. Kod vještačenja registrirana je obilna psihopatologija iz shizofrenog kruta kao što su afektivni simptomi u smislu afektivne udaljenosti i slabije afektivne rezonancije, produktivni simptomi kao što su nesistematizirane ideje kao i ekspanzivne ideje , kognitivna disfunkcionalnost, korištenje nelogizama ili novokovanica, deficitarni simptomi u smislu avolicije te potpuni gubitak uvida u realitet i svoje stanje. U vrijeme počinjenja djela je bio u akutnom psihotičnom stanju u okviru kojeg nije mogao shvatiti značenje svoga djelovanja i upravljati svojim postupcima a utvrđeno je da i nadalje postoje okolnosti, tj. teški duševni poremećaj iz kojeg proizlazi opasnost po okolinu.

2. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R1-19/2017-2 od **.**.2017. IS upućen je na prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA na rok od 6 (šest) mjeseci, koji rok počinje teći od dana smješta ja u psihijatrijsku ustanovu 20. studenog 2017. Nastavno rješenjima ovog suda višekratno je produživan prisilni smještaj IS u NPB Popovača na rok do godine dana kao neubrojivoj osobi, a posljednjim rješenjem poslovni broj R1-348/2025-7 od 19. studenog 2025., produžen mu je prisilni smještaj u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počevši od 20. studenog 2025. i to primjenom članka članka 40. ZZODS u svezi članka 27. ZZODS jer je u međuvremenu proteklo najduže vrijeme za prisilni smještaj u smislu članka 56. stavak 1. ZZODS.

3. Temeljem članka 58. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14 dalje: ZZODS) NPB Dr. Ivan Barbot Popovača, a gdje je IS prisilno smješten predložila je dana 4. svibnja 2026. produženje prisilnog smještaja.

4. U pisanom mišljenju i prijedlogu voditeljica III-B odjela NPB Dr. Ivan Barbot Popovača ISĆ, prim. dr. med. spec. psih. subspec. forenzičke psihijatrije, navodi da se bolesnik prezentira klìničkom slikom paranoidne shizofrenije. U uvjetima zaštićene okoline bolesnik funkcionira unutar granica svojih mogućnosti, pasivno je suradljiv te primjeren u odnosu prema medicinskom osoblju i drugim bolesnicima na odjelu. Bolesnik uspijeva donekle bolje kontrolirati agresivne impulse te nije ulazio u fizičke sukobe s drugim pacijentima, ali kod istoga zaostaje paranoidna obrada realiteta uz prisustvo kronificiranih sumanutosti te sam mišljenja da je bolesnik bez uvida i kritičnosti u svoje stanje. Slijedom navedenoga možemo zaključiti da od posljednjeg pregleda i razgovora s bolesnikom nisu nastupile značajnije psihičke promjene u ponašanju i bolesti te nije postignuta zadovoljavajuća remisija. Bolesnik i dalje ugrožava vlastito zdravlje, bez uvida je u svoje stanje i bolest te potrebu za liječenjem, a time indirektno ugrožava i sigurnost drugih osoba te je prezentiran forenzičko-psihijatrijskom timu koji je suglasan ș prijedlogom produljenja prisilnog liječenja obzirom da opasnost koja proizlazi iz bolesti nije minorna. Temeljem osobnog pregleda i uvidom u dostupnu medicinsku dokumentaciju mišljenja je kako se radi o osobi s teškim duševnim smetnjama koja radi svega navedenoga nije u mogućnosti upravljati svojom voljom i shvatiti značenje i težinu svojih postupaka te je i dalje potrebno produžiti prisilno liječenje po čl. 27. ZZODS sa čim je suglasan forenzičko- psihijatrijski tim, stoga se preporuča produljenje prisilnog smještaja po čl. 27. ZZODS .

4.1. Obzirom na navedeno, mišljenje je tima odjela NPB Popovača, na kojem je prisilno smještena osoba smještena, kako se radi o osobi s teškim duševnim smetnjama koja radi svega navedenoga nije u mogućnosti upravljati svojom voljom i shvatiti značenje i težinu svojih postupaka te je i dalje potrebno produžiti prisilno liječenje.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti produženja prisilnog smještaja IS određeno je psihijatrijsko vještačenja po vještaku prim. mr. sc. Elvire Koić, dr. med., spec. psihijatrije, koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela da iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je pacijent na liječenju od 20. studenog 2017., nastavno po čl. 58 ZZODS temeljem rješenja Županijskog suda u Sisku, nakon dugotrajnog prisilnog liječenja, jer je u stanju neubrojivosti zbog teške duševne bolesti, shizoafektivne psihoze, počinio kazneno djelo koje opisuje kao prijetnju. Prethodno liječen u Bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu. Usprkos svim poduzetim mjerama liječenja, još nije došlo do zadovoljavajućeg poboljšanja na funkcionalnom planu. Izmjenjuju se faze parcijalne remisije s fazama egzacerbacije psihotičnih simptoma, kada je pod snažnim uplivom paranoidnih ideja i perceptivnih obmana, dezorganiziranog ponašanja, promjenjivog raspoloženja, hostilan i nepredvidiv. Kontinuirano je u otporu naspram uzimanja psihofarmakoterapije, jer misli da mu ne treba, naročito ne depot oblik aplikacije, te je nužan strogi nadzor. Nema dovoljan uvid u svoju bolest. Dugogodišnji je psihijatrijski pacijent. Ranije liječen u KBC Osijek, ali i u NPB u Popovači, 2009., 2015. i 2017.godine, uvijek zbog akutnog pogoršanja psihičkog stanja, koje se manifestiralo izrazitom psihomotornom uznemirenošću, pojavom paranoidnih sumanutosti i agresivnim ponašanjem, nepredvidivošću, nepovjerljivošću, npr. misli da su mu ordinirani krivi lijekovi ili injekcije. Nakon liječenja u bolnici, neko vrijeme odlazi na ambulantne kontrole ali neredovito uzima preporučenu farmakoterapiju te neminovno nastupaju egzacerbacije osnovne bolesti. Prebolio je posljedice dvije prometne nezgode u kojima je zadobio kontuzijske ozljede. Apendektomiran je, tonzilektomiran, ima problema s kroničnim pilonidalnim sinusom u sakralnoj regiji. Alergičan je na peniciline. U dobi je od 47 godina. Srednje je stručne spreme, prometni tehničar, vozač D kategorije i stolar. Nije oženjen, nema djece. Živio je s majkom JS i tetom u [adresa]. Otac je manifestirao psihičke teškoće, a preminuo je 1996.godine. Majka je operirala koljeno tri puta, otežano je pokretna i treba pomoć pa joj teta pomaže i gerontodomaćica. Ima polusestru po ocu, koja živi u [adresa] i u dobrom su odnosu.

5.1. Nastavno iz nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno je da kod osobnog pregleda pacijent dolazi bez otpora na razgovor u ambulantu odjela. Višeg je rasta, snažne osteomuskularne građe, adipozan. Urednog vanjskog izgleda, obrijanog lica, čiste odjeće. Samostalno je pokretan. Spontano uspostavlja komunikaciju. Pruža ruku na pozdrav, predstavlja se. Razumljivog je izgovora. Odgovara na postavljena osnovna pitanja. Orijentiran je u svim smjerovima. Zna gdje se nalazi, u bolnici i od kada. O razlozima dolaska uključuje racionalizacije i umanjuje ih, kao i sebe kao opasnu osobu. Smatra da to nije. “Nisam ja hajduk”. Na direktni upit negira suicidalnost kao i doživljavanje perceptivnih obmana. Ozbiljnog je izraza lica, blago disforičnog raspoloženja, aplaniranog afekta. Psihomotorno je miran, no osjeća se napetost, sumnjičavost i nepovjerenje. Kada ga neko pitanje uznemiri rečenice postaju nekoherentne, a objašnjenja koja nudi izlaze iz okvira stvarno mogućih, pa i na granici sumanutih, no više idejama veličine, u okviru rezidualne psihopatologije. Kognitivno mnestičke funkcije su reducirane u okviru početnog kroničnog psihoorganskog sindroma. Nije u dovoljnoj mjeri kritičan prema svome stanju i okolnostima. “Imam još za živjeti 40 godina, već mi se lijenost popela na leđa, nisam ni bašču poštijao...išao bi kući. Imam stolarsku radnju 160 metara kvadratnih...”. Ima i planove za budućnost. Želi ići kući, gdje bi živio s majkom i tetom, koja treba pomoć jer ima tumor. On bi im pomagao. Upitan o sredstvima za život počinje govoriti o novcu, karticama, nekoj zbrci oko toga. Smatra kako bi mogao živjeti sam. Ne zna točno što bi radio, ali zna da želi ići kući. Razmišlja i o tome da će tražiti povratak radne sposobnosti i kaže “ako ne i poslovne”. Uzet će i odvjetnika za odštetne zahtjeve koje ima u odnosu na neke ljude. “Javljat ću se liječniku i na injekcije..”. Misli da može sam i bez kontrole nekoga ni za lijekove. Nije moguće postići razumijevanje u odnosu na potrebu pristanka na suradnju u vidu produljenog liječenja, mada pasivno pristaje na isto. Također mu se ni malo ne sviđa ni sama ideja da bi se na primjer za majku i tetu pronašao adekvatni smještaj. Kaže: “Mama ne bi u dom, radije bi se objesila..”. Ni on ne bi na smještaj ni u organizirano stanovanje “Nema šanse za dom. Radije ću onda ostati ovdje.”. Nakon nekog vremena osjeća umor i kao da je razočaran jer je shvatio da nisam osoba koja će mu ispuniti želju da ide kući, pa prekida razgovor.

5.2. Vještakinja zaključuje da je pacijent sada u dobi od 47 godina, na liječenju je u NPB u Popovači kontinuirano od 2017. godine zbog shizoafektivnog poremećaja, teške duševne bolesti, označene prema MKB-10, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, šifrom F25.0, koja je sada u rezidualnoj fazi zahvaljujući redovitoj aplikaciji adekvatne farmakoterapije. Ni sada nije u potpunosti suradljiv u pogledu liječenja, tako da je potreban stalni nadzor i praćenje, uz podršku u svakodnevici. Aktualno negira suicidalnost, no zbog impulzivnosti se ista ne može sa sigurnošću isključiti, kao ni potencijalno agresivno ponašanje. On nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje, nije sposoban za rasuđivanje ni za samozbrinjavanje te je lišen poslovne sposobnosti. U tijeku je iznalaženje trajnog adekvatnog smještaja, u primjerenoj instituciji kako bi se omogućilo liječenje sa slobode u budućnosti, prema čemu je negativističan i za sada to ne može prihvatiti. S obzirom na težinu duševne bolesti i dalje postoji opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije te bi bez adekvatnog stalnog nadzora mogao izravno ugroziti svoj il i život, zdravlje i sigurnost drugih osoba. U ovom trenutku vještakinja predlaže određivanje daljnjeg prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno čl. 27. odnosno čl. 40. ZZODS u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači i to na vrijeme od šest mjeseci do godinu dana, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti.

6. Nalaz i mišljenje vještakinje prim. Mr. sc. Elvire Koić, dr. med. spec. psih. ovaj sud smatra danim točno, potpuno i u skladu s pravilima struke.

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je, osim provedenog psihijatrijskog vještačenja saslušan IS, izvršen je uvid u predmetni spis, medicinsku dokumentaciju, iskaz prisutne voditeljice odjela te uvid u eSpis Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: R1 Ob-103/2019-14.

8. Voditeljica odjela na ročištu održanom 19. svibnja 2026. u cijelosti je ostala kod mišljenja i navoda iz pisanog prijedloga te je dodala da pacijent boluje od paranoidne shizofrenije, trajne duševne bolesti sa jako izraženim pulzijama prema kojima je nekritičan. Iako do sada s njim nije bilo ekscesnih situacija na odjelu, on i nadalje nema uvid u svoju bolest niti potrebu liječenja te nije kritičan prema svome stanju, a potreba liječenja s obzirom na njegovu bolest je trajna. Navela je da opasnost koja proizlazi iz bolesti je visoka te dodaje da sve dok je komunikacija s pacijentom usuglašena s njegovim stavovima proizlazi da je sve u redu, no u protivnom dolazi do agresivnosti i agresivnog ponašanja.

10. IS na ročištu održanom u NPB Popovača dana 19. svibnja 2026. je iskazao da je imao prometnu nesreću i ozljedu glave te je tada imao potrebu odnosno mislio je da mora uzimati lijekove za smirenje i nije mogao spavati, a zbog čega je otišao kod liječnika opće prakse i dobrovoljno se liječio kod dr. I. Iskazao je da otkada je NPB Popovača i otkada je počeo piti terapiju da može spavati. Što se tiče djela zbog kojeg je na prisilnom smještaju iskazao je da je njemu jedan susjed bio dužan novce zbog čega on nije mogao kontrolirati svoje osjećaje niti ih kriti. Sada navodi da smatra da se ne može više dovesti u takvu poziciju i da neće više biti kafića niti društva, a sve da i se dese neke situacije, da će on samo okrenuti leđa. Iskazao je da nakon otpusta planira biti sa svojom majkom i sa sestričinom i djecom od sestričine. Dodaje da sestrična živi kilometar ili dva od njega, dok majka živi s njim u kući koja je majčina. Dodaje da njegova majka ima još jednu kuću koju dijeli sa sestrom, a on osobno nema vlastite imovine. Iskazao je da njegova majka ništa ne kaže o tome, samo šuti i puna je suza. Od terapije navodi da uzima Tegratol, Normabel a uzima još i zamjenu za Leponex te dobiva Haldol injekcije svakih 14 dana koju , iskazuje, da je primio prije ročišta. Iznosi da misli da mu svi ti lijekovi trebaju. Madačke iskazuje da njegova majka i sestra bi mu davale podršku u liječenju. Dodaje da mu je majka operirala koljeno zbog čega sada usporeno hoda. Navodi da je kritičan prema svojim postupcima te dodaje da do sada nije ostvario niti jedan privremeni izlazak, jer ga liječnica nije htjela pustiti. Dodaje da je djelomično lišen poslovne sposobnosti, te ima skrbnicu ali za kupoprodajne ugovore te ne može prodavati imovinu.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: R1 Ob-103/2019- 14. utvrđeno je da je rješenjem istog suda od 26. veljače 2020. poslovni broj: R1 Ob- 103/2019-14. IS djelomično se lišava poslovne sposobnosti i to vezano za odlučivanje: potpisivanje građansko pravnih Ugovora, te radnji iz kojih proizlaze obveze za osobno pravno zastupanje, raspolaganja pokretnom i nepokretnom imovinom, financijskim sredstvima iznad iznosa od 3.000,00 kn, odlučivanje za samostalnu brigu glede svog zdravstvenog liječenja i zdravstvenog stanja, odlučivati o promjeni prebivališta i boravišta, imena, bračnog statusa, ishodovanja osobnih dokumenata i slično, odlučivanje o zastupanjima te ishođenju potrebne dokumentacije pred javnih tijelima. Nastavno je rješenjem Centra za socijalnu skrb Valpovo od 28. travnja 2020. klasa: UP/I-552,02/20-05/6, urbroj: 2185/08-04/01-20-9 IS stavljen pod skrbništvo te mu je skrbnicom imenovana LS, djelatnica istog tijela.

12. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je IS osoba kod koje je dijagnosticiran shizoafektivni poremećaja, teška duševna bolesti, zbog koje je u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu i koja bolest je sada u rezidualnoj fazi zahvaljujući redovitoj aplikaciji adekvatne farmakoterapije. No, unatoč navedenom on ni sada nije u potpunosti suradljiv u pogledu liječenja (samo na verbalnoj razini, a u cilju prekida prisilnog smještaja i otpusta iz ustanove), tako da je potreban stalni nadzor i praćenje, uz podršku u svakodnevici. Iako aktualno negira auto i heteroagresivnost, zbog impulzivnosti se ista ne može sa sigurnošću isključiti. On nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje te nije sposoban za samozbrinjavanje te je lišen poslovne sposobnosti. Unatoč njegovim navodima o adekvatnoj socijalnoj podršci u okviru primarne obitelji, u dosadašnjem periodu nije ostvaren niti jedan privremeni izlazak, obzirom da za njega nisu ostvareni uvjeti pa time , aktualno, se ne može reći da je proces rehabilitacije i resocijalizacije dovršen, odnosno resocijalizacija još nije niti započela niti je adekvatna socijalna podrška uspostavljena (pogotovo ne unutar primarne obitelji), zbog čega je u tijeku je iznalaženje trajnog adekvatnog smještaja u primjerenoj instituciji kako bi se omogućilo liječenje sa slobode u budućnosti . On osobno takvu vrstu zbrinjavanja ne prihvaća, a u odnosu na izostanak socijalne podrške unutar obitelji uopće nije kritičan. Njegovi stavovi u odnosu na prihvaćanje odgovornosti i podrške u njegovom liječenju od strane članova njegove obitelji za sada su neutemeljeni kao i mogućnost njegovog funkcioniranja i liječenja na slobodi. Da njegovo liječenje na slobodi nije bilo uspješno u dosadašnjem dugogodišnjem liječenju (izvan prisilnog smještaja) te da je u više navrata, upravo zbog propusta u liječenju, dolazilo do psihopatologije psihotične razine te naglašene sklonost heteroagresivnom ponašanju, impulzivnosti te izrazite poteškoće s uvidom iz čega proizlazi i slabija suradljivost u liječenju, vidljivo je iz provedenih vještačenja provedenih kako za potrebe ovog postupka tako i kaznenog.

13. S obzirom na težinu duševne bolesti IS utvrđeno je da i dalje postoji opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije te bi bez adekvatnog stalnog nadzora mogao izravno ugroziti svoj ili život, zdravlje i sigurnost drugih osoba.

14. Slijedom iznesenog, kako je ovaj sud utvrdio da IS i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih i nadalje postoji velika opasnost da bi mogao, zbog impulzivnosti koja se ne može sa sigurnošću isključiti, biti agresivan prema osobama s kojima dolazi u interakciju, a da za otklanjanje koje opasnosti je i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, ovaj sud smatra da su se ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za u svezi članka 40. ZZODS za produženje njegova prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovi, slijedom čega je temeljem članka 40. stavka 5. ZZODS produžio prisilni smještaj na rok do 6 mjeseci, a u kojem roku će se nastaviti njegovo liječenje, pribaviti točni podaci od HZSR PU Vlapovo o njegovim socijalnim i obiteljskim prilikama i eventualnoj podršci unutar primarne obitelji te eventualno ostvariti privremeni izlazak u cilju njegove resocijalizacije i rehabilitacije.

13. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Sisku 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. IS, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III-B odjel

2. Vlado Kartelo, odvjetnik u Sisku

3. NPB DR. JSĆ, III-B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski sud u Osijeku na broj K-602/2017

6. Skrbnici MS djelatnica HZSR PU Valpovo

7. U spis