Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-743/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠB i dr., zbog kaznenog djela utaje iz članka 232. stavak 1. u vezi sa člankom 232. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi 1. i 2. optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-197/2023 od 8. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026., u nazočnosti branitelja 1. optuženika TB i branitelja 2. optuženika AB,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog ŠB i 2. optuženog ABC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-197/2023 od 8. rujna 2025., 1. optuženi ŠB i 2. optuženi ABC proglašeni su krivim da su počinili kaznena djela protiv imovine i to 1. optuženi ŠB kaznenim djelom pod točkom 1) kazneno djelo utaja, opisano po članku 232. stavak 1. u vezi sa člankom 232. stavak 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavak 3. KZ/11, a 2. optuženi ABC kaznenim djelom pod točkom 2) kazneno djelo utaja poticanjem, opisano u članku 232. stavak 1. u vezi s člankom 232. stavak 3. i člankom 37. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavak 3. KZ/11, te je 1. optuženi ŠB, na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a 2. optuženi ABC, na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 37. KZ/11 , osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, potom je, uz primjenu članka 56. stavak 1. 2. i 3. KZ/11, 2. optuženom ABC izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako 2. optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) 1. optuženi ŠB i 2. optuženi ABC su dužni oštećenom UniCredit leasing Croatia d.o.o., OIB:18736141210, na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti iznos 39.784,67 eura (tridesetdevet tisuća sedamstoosamdesetčetiri eura i šezdesetsedam centi) i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP- a, 1. optuženi ŠB dužan je platiti sudu na ime troškova branitelja po službenoj dužnosti iznos o kojem će sud donijeti posebno rješenje, iznos za nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o kojem će sud donijeti posebno rješenje i paušalni iznos 200,00 eura (dvjesto eura) i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP- a, 2. optuženi ABC dužan je platiti sudu iznos za nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o kojem će sud donijeti posebno rješenje i paušalni iznos 200,00 eura (dvjesto eura) i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio 2. optuženi Jerko Šimunović po branitelju AB, odvjetniku iz [adresa], zbog više povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o kaznenoj sankciji, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i utvrđivanje spornih činjenica.

2.1. Žalbu protiv navedene presude podnio je i 1. optuženi ŠB po branitelju Borisu Hlatkom, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, podredno preinači. Ujedno je zatražio da se pozove branitelja optuženika nazočnosti sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovor na žalbe 1. i 2. optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije iste kao neosnovane.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na javnu sjednicu vijeća pristupili su uredno pozvani branitelji 1. i 2. optuženika, dok nije pristupio uredno pozvani 2. optuženik ABC te državni odvjetnik. Branitelji 1. i 2. optuženika u cijelosti su ostali kod svih iznesenih žalbenih navoda dodatno elaborirajući pojedine dijelove žalbe.

6. Žalbe 1. i 2. optuženika nisu osnovane.

7. Prvenstveno je potrebno naglasiti da u svojim žalbama 1. i 2. optuženik ističu sve žalbene osnove, pri čemu povredu zakona o kaznenom postupku kao i povredu kaznenog zakona obrazlažu prvenstveno pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, te kroz tu žalbenu osnovu u dijelu svojih žalbi ističu dijelove prvostupanjske presude koje smatraju manjkavima. Međutim treba kao posebno istaknuti da nisu u pravu žalitelji kada u svojim žalbama, iako samo načelno - ističu da prvostupanjski sud nije uklonio nedostatke na koje mu je Županijski sud ukazao rješenjem kojom je ukinuo prvostupanjsku presudu jer nije sveobuhvatno analizirao provedene materijalne dokaze iz čega bi proizlazila bitna povreda kaznenog postupka. Suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve izvedene dokaze i za svoje zaključke iznio valjane argumente, a što podredno upućuje i na ispravan zaključak prvostupanjskog suda o pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Dakle, suprotno žalbenim navodima 1. optuženog ŠB, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio, te jasno i razumljivo obrazložio pod točkama 31., 31.1., 31.2. i 32. pisanog obrazloženja svoje presude, zašto smatra da je isti ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela koje mu je i bilo stavljeno na teret.

8.1. Posebice je tako obrazložio zašto smatra da je 1. optuženi ŠB imao aktivnu ulogu u vođenju TD Terra-kop d.o.o. nakon što je to trgovačko društvo preuzeo od 2. optuženog ABC. Naime, ispravno je utvrdio da iz svjedočkog iskaza BB proizlazi da mu je automobil BMW530XD-F31 predao 1. optuženi ŠB umjesto duga sa osnove odrađenog posla. Nadalje, tu je činjenicu potrebno dovesti u svezu sa činjenicom da je do prijenosa TD Terra-kop d.o.o. između 2. optuženog ABC i 1. optuženog ŠB došlo 9. kolovoza 2012., dok se cjelokupna dokumentacija za to trgovačko društvo prenosi 28. kolovoza 2012.. Osim toga, sa navedenim činjenicama potrebno je dovesti u svezu i Posebno izvješće III PP Zagreb od 18. ožujka 2014. (list 118 spisa) iz kojeg proizlazi da je vozilo BMW530XD-F31 u posjedu BB zatečeno na adresi u [adresa], kojom prilikom je od istog i oduzeto te vraćeno leasing kući – 11.4.2014. (list 151), a to ujedno i znači da je to vozilo u posjedu BB zatečeno gotovo pune dvije godine nakon što je trgovačko društvo promijenilo vlasnika (preneseno sa 2. optuženika na 1. optuženika). Nadalje, u svezi sa tim utvrđenjima potrebno je istaknuti i da je iz svjedočkog iskaza BB razvidan i dogovor upravo između 1. optuženika ŠB i BB o tome tko će zatvoriti dugovanje prema leasingu, a što ujedno nameće i zaključak da je 1. optuženi ŠB dobro znao da leasing nije otplaćen u cijelosti nakon što je preuzeo trgovačko društvo a svakako prije predaje navedenog vozila BB. Te okolnosti ukazuju na postojanje aktivne uloge 1. optuženog ŠB i na njegovu svijest o protupravnom postupanju.

8.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima 1. optuženog ŠB sud nije kaznenu odgovornost utemeljio „samo na iskazu svjedoka BB“, niti je u konkretnom slučaju tu odgovornost moguće poistovjetiti sa „građanskopravnom odgovornošću“ kako se to pokušava nametnuti žalbom, stoga je irelevantno je li spisu prileži ili ne pisani trag o tome je li 1. optuženi ŠB osobno primio i preuzeo ugovor o raskidu leasinga. Naime, svijest i namjera postupanja 1. optuženog ŠB logičnom se nameće iz prethodno analiziranih dokaza, a što je sud i u bitnim dijelovima obrazložio pod citiranim točkama pisanog obrazloženja svoje presude, pa je žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju kao i one o ne postajanju razloga o bitnim sastojcima krivnje, valjalo odbiti kao neosnovane.

9. Nije u pravu niti 2. optuženi ABC kada ističe da sud nije na pravilan način vrednovao izvedene dokaze o tome tko je ”faktični voditelj” TD Terra-kop d.o.o., pa shodno navedenom je i pogrešno utvrdio njegovu kaznenu odgovornost . Naime, iz svjedočkog iskaza GB proizlazi da je upravo 2. optuženi ZB od tvrtke iz [adresa] preuzeo obvezu o leasingu za vozilo Peugeot boxer pri čemu se radi o vozilu koje je već bilo u režimu leasinga i za kojeg se već nekoliko godina od tvrtke u Vinkovcima otplaćivao leasing. Nadalje, taj je svjedok iskazao i da je upravo 2. optuženi Jerko Šimunović uredno otplaćivao rate da bi ih nakon toga izvijestio da je tvrtku prepustio 1. optuženom ŠB kojem su potom upućivali rate za plaćanje. Nadalje, svjedok NB naveo je i da su 1. i 2. optuženici kao jamci u ime TD Terra-kop d.o.o. preuzeli traktor John Deere 6630 STD, u odnosu na kojeg su rate redovito plaćane do 2012., da bi ih potom 2. optuženi ABC izvijestio o šteti. Samu činjenicu preuzimanja navedenog traktora potvrđuje svjedočki iskaz MB sa kojim je upravo 2. optuženi ABC pregovarao oko prodaje, a potom prethodno navedeni traktor i prodao 19. rujna 2012.. U odnosu na vozilo BMW530XD-F31 svjedok NB iskazao je da je upravo 2. optuženi ABC vozilo preuzeo ispred TD Terra-kop d.o.o., a koje vozilo je pokušao kasnije preuzeti 1. optuženi ŠB sa svojim novoosnovanim trgovačkim društvom uz garanciju TD Terra-kop d.o.o., a na što nisu pristali.

9.1. Dovodeći u svezu te citirane dijelove svjedočkih iskaza GB i MB, sa prethodno analiziranim činjenicama u odnosu na 1. optuženog ŠB, kao što je to i obrazložio prvostupanjski sud pod točkama 30., - 30.8., razvidno je nesporno utvrđenje činjenica na temelju kojih je prvostupanjski sud i utvrdio ostvarenje subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela za kojeg je 2. optuženog ABC i oglasio krivim. Svijest o protupravnom postupanju na strani 2. optuženog ABC svakako potvrđuje i dio obrane 2. optuženog ABC iz kojeg proizlazi da je u trenutku ”predaje” TD Terra-kop d.o.o. 1. optuženom ŠB znao da to isto trgovačko društvo ”loše stoji” uslijed neplaćenih potraživanja, kao i da je znao da zbog neplaćenih leasing rata postoji obveza vračanja automobila BMW530XD-F31 kao i traktora John Deere 6630 STD, i vozila Peugeot boxer - leasing kući. Slijedom takvog utvrđenja, žalbene je navode pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako u pogledu objektivnih tako i u pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela u odnosu na 2. optuženika valjalo također odbiti kao neosnovane.

10. Nadalje, žalbama se od strane 1. optuženog ŠB i 2. optuženog ABC, iako samo paušalno, osporava visina postavljenog imovinskopravnog zahtjeva koji je od strane prvostupanjskog suda i dosuđen. U tim žalbenim navodima ponovno se ukazuje na nepostojanje pisanog traga o uručenju obavijesti o raskidu leasinga, a o čemu se sud već očitovao u dijelu svog obrazloženja kada se osvrtao na uloge i djelovanja; bilo 1., bilo 2. optuženika. Međutim, dodatno treba istaknuti da, iako 1. i 2. optuženici suglasno osporavaju primitak pisanih obavijesti isti ne osporavaju svoju svijest da se rate leasinga nisu plaćale, međusobno prebacujući odgovornost za ta neplaćanja. Osim toga, kao što je već prethodno i obrazloženo, 1. i 2. optuženici su imali u određenim vremenskim periodima, vlasništvo nad TD Terra-kop d.o.o., i obojica su u tim istim periodima jasno znali za dobiti i obveze tog trgovačkog društva, pa stoga nema niti prijepora da su znali i visinu svoga duga prema leasing kući. Stoga i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog nema razloga zbog kojih se ne bi prihvatila kao vjerodostojna visina dosuđene imovinsko pravnog zahtjeva koja je obrazložena od strane prvostupanjskog suda oslanjajući se na pisano obrazloženje same leasing kuće.

11. U odnosu na žalbene navode kojima se od strane 1. optuženog ŠB i 2. optuženog ABC osporava vrsta i visina izrečene kazneno pravne sankcije treba istaknuti slijedeće. Ispravno je od strane prvostupanjskog suda cijenjena činjenica da je 1. optuženi ŠB višestruko osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela, koju je okolnost posebice potrebno sagledati i kroz činjenicu njegove nedostupnosti hrvatskom pravosuđu tijekom više godina, a što je i dovelo do suđenja u njegovoj odsutnosti. Dakle, i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog navedene činjenice jasno ukazuju na nužnost da se tom optuženiku izrekne kazna zatvora neuvjetovana rokom kušnje u trajanju 1 (jedne) godine , bez obzira na protek vremena od vremena počinjenja kaznenog djela pa do njegova presuđenja. Nadalje, 2. optuženi ABC je neosuđivana osoba, kao što je to utvrdio prvostupanjski sud, otac troje djece sa redovitim primanjima. Te osobne okolnosti na njegovoj strani ukazuju i da se ovo kazneno djelo, posebice uvažavajući odmak vremena počinjenja pa do vremena presuđenja koje se ne može pripisati u krivnju optuženika, može promatrati i kao incident u njegovom ponašanju koje je očito usklađeno sa pozitivnim društvenim normama. Stoga je i prema mišljenju ovoga suda, kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je 2. optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu uz rok kušnje u trajanju 2 (dvije) godine, u cijelosti primjerena i razmjerna težini djela. Naime, kazna u svojoj ukupnosti mora biti razmjerna težini djela, koje se između ostalog očituje i osobi pojedinog optuženika.

12. Trošak kaznenog postupka koji je određen za svakog od pojedinih optuženika posebno, u paušalnom iznosu od po 200,00 eura, primjeren je utvrđenim materijalnim prilikama pojedinog optuženika, te radnjama provedenima u kaznenom postupku upravo kao što je to sud i obrazložio pod točkom 37. i 38. pisanog obrazloženja svoje presude.

13. Slijedom navedenog, a budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP- a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac