Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-642/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NŽ, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva Šibeniku, broj:

KO-DO-204/2023 od 17. srpnja 2025., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: K-98/2024 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-98/2024 od 8. srpnja 2025., na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni NŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisanog i kažnjivog po članku 235. stavku 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude te je na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom NŽ je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunat dan uhićenja 30. lipnja 2022. Na temelju članka 69. stavka 1. 2 i 3. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenicima i to TD "Interigre" d.o.o. u iznosu 1.558,75 eura, a TD "Automatic Servis" d.o.o. u iznosu 1.327,23 eura te je naloženo okrivljeniku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude dosuđene iznose imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenim trgovačkim društvima. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP okrivljeniku je naloženo plaćanje troška kaznenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura, kao i trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 392,94 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog povrede Kaznenog zakona i odluke o kazni. U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pogledu pravne kvalifikacije kaznenog djela i da okrivljeniku izrekne kaznu predloženu u optužnici.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je utvrdio da se ne radi o produljenom kaznenom djelu oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. u svezi članka 52. KZ/11. Naime, državni odvjetnik smatra da s obzirom na činjenicu da je okrivljenik u vremenskom razmaku od nekoliko minuta, na istom mjestu, počinio dvije odvojene radnje kojima je ostvario bića istog kaznenog djela čime da je počinio produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Međutim, člankom 52. stavkom 1. KZ/11 je određeno da je produljeno kazneno djelo počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je, prema činjeničnom opisu kaznenog djela, okrivljenik u kratkom periodu od svega pet minuta, u istoj prostoriji automat kluba, s ciljem da nanese štetu, bacao stolice po prostoru automat kluba i aparatima za sreću, rukama iščupao monitor registar kase te isti bacio na pod, a potom udario nogama u hladnjak za grickalice i napitke te isti bacio na pod i iščupao kabel hladnjaka, potom prevrnuo hladnjak i udario ga nogom, iz čega proizlazi da okrivljenik ne poduzima više odvojenih radnji nego je jednom radnjom ostvario obilježja jednog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Za pravnu konstrukciju produljenog kaznenog djela nije odlučno to što je kazneno djelo počinjeno na štetu više različitih oštećenika.

7. Osporavajući odluku o kazni državni odvjetnik smatra te da je okrivljenik preblago osuđen te da će se svrha kažnjavanja postići osudom okrivljenika na kaznu zatvora kako je to predloženo optužnicom (deset mjeseci). Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je, ispravno, na strani okrivljenika olakotnim cijenio da je kazneno djelo priznao čime je pokazao da je svjestan protupravnosti svog djela i ujedno pridonio bržem i efikasnijem utvrđenju činjeničnog stanja, izraženo iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela čime je pokazao svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i činjenicu da je spreman oštećenicima naknaditi štetu koja im je nastala kaznenim djelom, dok je otegotnim sud cijenio njegovu višekratnu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost. Sve navedene okolnosti pravilno su i dostatno vrednovane, pri čemu valja naglasiti da ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da do sada izrečene prijetnje kaznom nisu utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim normama ponašanja i odustane od činjenja kaznenih djela. Stoga, imajući na umu protek vremena od učina ovog kaznenog djela, činjenicu da je okrivljenik bio bitno smanjeno sposoban vladati svojom voljom i bitno smanjeno sposoban shvatiti značenje svog postupanja, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga žalba državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem nije osnovana.

8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Stoga je, primjenom članka 482. ZKP, trebalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik