Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-578/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆČ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe oštećenog kao tužitelja TČ, podnesene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: K-97/2022-27 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja TČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda Požegi, poslovni broj: K-97/2022-27 od 8. svibnja 2025., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni ĆČ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. i 2. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP naloženo je oštećenom kao tužitelju TČ da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP u paušalnom iznosu 100,00 (sto) eura koji je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske te naknaditi nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja o visini kojih troškova će sud donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećeni kao tužitelj TČ po opunomoćeniku Željku Damjancu, odvjetniku iz Požege, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Kaznenog zakona, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da pobijanu presudu preinači na način da se okrivljenik proglasi krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni ĆČ po branitelju Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, predlažući da se žalba oštećenog kao tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba oštećenog kao tužitelja TČ nije osnovana.
5. Oštećenik kao tužitelj u žalbi uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka zbog čega da se prvostupanjska presuda ne da ispitati, ali sadržajno on jedino osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, pri čemu ne navodi niti jednu procesnu povredu tako da žalbeni navodi okrivljenika čine žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja oštećenik kao tužitelj navodi da sud nije pravilno utvrdio broj i iznos pozajmica koje je od njega primio okrivljenik te nije pravilno utvrđeno koje pozajmice su vraćene. U konkretnom slučaju pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da nije sporno da je oštećeni kao tužitelj TČ okrivljeniku tijekom 2016. u tri navrata na njegov račun u Zagrebačkoj banci d.d. uplatio ukupno iznos od 50.000,00 GBP. Oštećeni kao tužitelj TČ vlastoručno je potpisao rukom pisanu priznanicu okrivljenika od 9. rujna 2019. (list 42-4) kojom okrivljenik potvrđuje da je vratio sav posuđeni novac za koji je sačinio izjavu od prije tri godine koju je ovjerio kod notara u Novoj Gradišci (list 43-5). Oštećeni kao tužitelj TČ je 5. listopada 2019. uputio okrivljeniku poruku elektroničke pošte (list 188 K) u kojoj opisuje tijek novca između njih i navodi da je „ uz početnih 25.000,00 GBP (okrivljenik) uzeo još dodatnih 5.000,00 GBP, bez njegove suglasnosti i 5.000,00 GBP sa njegovim odobrenjem, što čini 35.000,00 GBP na koje je dužan 5.000,00 eura kamate, a u odnosu na koju je okrivljenik potpisao dokument da će oštećeniku to isplatiti do kraja septembra 2019“. Iz takvog sadržaja poruke elektroničke pošte, proizlazi da oštećenik kao tužitelj utvrđuje iznos pozajmice u visini od 35.000,00 GBP, a u odnosu na koju pozajmicu oštećenik kao tužitelj tvrdi okrivljeniku da mu je dužan još 5.000,00 eura na ime kamata. Pravilno stoga utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik doista oštećeniku kao tužitelju vratio svu posuđenu glavnicu, a naknadno mu je vratio i kamatu jer je oštećenik kao tužitelj u spisu Općinskog suda u Požegi broj P-229/2020 povukao tužbu radi isplate kamate u visini od 5.000,00 eura koji iznos i veže uz ovaj dug od 35.000,00 GBP prema sadržaju poruke elektroničke pošte od 5. listopada 2019. Niti u žalbi oštećenik kao tužitelj nije učinio vjerojatnim da je okrivljeniku isplatio daljnji iznos od 30.000,00 eura u 2017., a različiti izričaj o visine kamate iz izjave o primitku novca (list 43-5) i iz poruke elektroničke pošte oštećenika kao tužitelja od 5. listopada 2019. nije dokaz postojanja pozajmice iz 2017. u visini 30.000,00 eura na što se, prema iskazu oštećenika kao tužitelja, odnosi potpisana priznanica od 9. rujna 2019. kojom okrivljenik potvrđuje da je vratio pozajmicu od 25.000,00 GBP.
6.1. Za postojanje kaznenog djela prevare nije dovoljno da počinitelj kaznenog djela nije ispunio svoju obvezu (npr. vratio pozajmicu u roku) koju je preuzeo stupajući u imovinske odnose s drugim osobama, već je potrebno dokazati da je postojala specijalna namjera za dovođenje drugoga u zabludu i održavanje u zabludi s ciljem pribavljanja imovinske koristi i istodobni nastanak imovinske štete drugome. Dakle, da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 potrebno je da je počinitelj već pri uspostavljanju imovinskopravnog odnosa s drugom osobom imao namjeru ne ispuniti obvezu ili je ne ispuniti u ugovorenom roku. Na osnovu svih provedenih dokaza iz ovog kaznenog postupka koje je prvostupanjski sud analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenik oštećeniku kao tužitelju lažno prikazivao činjenice i time ga doveo u zabludu i održavao ga u zabludi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist čime je naveo oštećenog kao tužitelja TČ da na štetu svoje imovine nešto učini. Iz sadržaja dokumentacije koja je analizirana u ovoj odluci, posebno imajući na umu iznos duga iz poruke elektroničke pošte oštećenika kao tužitelja, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da nije dokazano niti da bi i iznos od 15.000,00 GBP koji je nedvojbeno uplaćen na račun okrivljenika 2016. bio pretvoren u pozajmicu okrivljeniku, jer oštećenik kao tužitelj navodi da je na račun okrivljenika uplaćivao novac za njegove potrebe jer u Hrvatskoj 2016. nije imao otvoren bankovni račun. O svim odlučnim činjenicama i svojim utvrđenjima prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je pravilno okrivljeni ĆČ oslobođen od optužbe zbog inkriminiranog mu kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11. Pravilno ističe oštećenik kao tužitelj u žalbi da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom djela iz optužnice već činjeničnim opisom, pa kako u činjeničnom opisu optužnice nije navedeno da je okrivljeniku povjeren novac oštećenika kao tužitelja niti su mu ti novci povjereni na radu, stoga prvostupanjski sud nije mogao okrivljenika proglasiti krivim za kazneno djelo utaje iz članka 232. KZ/11, odnosno pronevjere iz članka 233. KZ/11, odnosno „drugog kaznenog djela“, kako to predlaže oštećenik kao tužitelj u žalbi. Stoga je žalbu oštećenog kao tužitelja TČ trebalo odbiti kao neosnovanu.
7. Kako žalbenim razlozima oštećenog kao tužitelja TČ nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
