REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi
Trg Čazmanskog kaptola 20
43240 Čazma
Poslovni broj: P-337/2025-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Habijančić, odvjetnici u Čazmi, radi utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene usmene glavne rasprave dana 15. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je tužitelj ZI vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevine u površini 1 jutro i 1172 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] oranica Krčevine površine 1 jutro i 49 čhv, koje su upisane kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, Zemljišnoknjižni odjel Čazma, što je tuženik dužan priznati, jer će u protivnom provedbu prava vlasništva na ime tužitelja zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.
2. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju nekretnina broj Ou-232/2017 od 23. lipnja 2017. ništetan te je tuženik dužan vratiti nekretnine ležeće na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Čazma.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika i u istoj naveo da je na temelju ugovora o darovanju dana 13. srpnja 2006. stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] u naravi šuma Krčevine u površini 1 jutro i 1172 čhv. te čkbr. [katastarska čestica] u naravi oranica Krčevine površine 1 jutro i 49 čhv. Darovateljica je bila sada njegova pok. majka HI ranije ZI. Tužitelj tvrdi da je stupio u posjed nekretnina neposredno po ovjeri potpisa kod Javne bilježnice Nevenke Osmanović broj Ov-8069/06 od 13. srpnja 2006., ali je propustio izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i korist. Navodi da je kroz cijelo vrijeme ekonomski iskorištavao darovane nekretnine sve dok nije saznao da je na njima uknjižen kao vlasnik tuženik i to na temelju ugovora o darovanju Ou-232/17 od 23. lipnja 2017. Smatra da je taj ugovor ništetan, jer je sklopljen protivno zakonskim propisima i moralu iz čl. 322 ZOO-a te postavlja obveznopravni zahtjev za utvrđenje ništetnosti.
Tužitelj smatra da je zakonit, istinit i pošten posjednik citiranih nekretnina, da omaškom koja se zbog smrti darovateljice ne može dokazati na temelju kojih je okolnosti došlo do dvostrukog darovanja, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi da je vlasnik tih nekretnina, a da je ugovor o darovanju posl. broj Ou-232/17 od 23. lipnja 2017. ništetan.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu te ističe da je ugovorom o darovanju ovjerenim kod javnog bilježnika dana 23. lipnja 2017. stekao predmetne nekretnine od zk vlasnice. Navodi da su on i njegova pravna prednica bili zemljišnoknjižni vlasnici, katastarski posjednici te faktički posjednici istih te da u momentu stjecanja nije znao niti je mogao znati da bi tužitelj polagao pravo na te nekretnine, to pogotovo iz razloga, jer tužitelj nije nikada bio u posjedu istih. Tuženik smatra da tužitelj ni po kom osnovu nema pravo na predmetne nekretnine, jer nikada nije stupio u posjed istih niti može stupiti, jer su okružene nekretninama tuženika, a kako je tuženik iste stekao valjanim pravnim poslom, iste su mu predane u posjed, sada ih uživa i kao njihov vlasnik je upisan u zemljišne knjige pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u: Ugovor o darovanju broj Ou -232/2017 (list 16-22), Zk izvadak (list 23-25), Izvod iz katastarskog plana (list 26) i Rješenje o nasljeđivanju iza pok. CI posl. broj O-693/21 (list 39-40).
6. Proveden je dokaz saslušanjem stranaka, tužitelja ZI (list 41 -42), tuženika GI (list 42-43) te svjedoka EI (list 52-53), LI (list 53), JI (list 53-54) i KI (list 54).
7. Iz ugovora o darovanju od 13. srpnja 2006. proizlazi kako je istim HI kao darodavateljica darovala ZI kao obdareniku svoje čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovjeren po javnom bilježniku Nevenki Osmanović, pod brojem OV-8069/06, dana 13. srpnja 2006.
8. Uvidom u ugovor o darovanju sačinjen od javne bilježnice Marije Kustić iz [adresa] posl. broj Ou-232/2017 utvrđeno je da je HI kao darodavatelj darovala svom unuku GI kao daroprimcu između ostalih i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dana 23. lipnja 2017.
9. Uvidom u Izvadak baze zemljišno knjižnih podataka utvrđeno je da je vlasnik i posjednik citiranih nekretnina tuženik GI.
10. Iz iskaza tužitelja, kao stranke, proizlazi da mu je njegova majka ugovorom o darovanju 13.07.2006. darovala nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika 13.07.2006. Ugovor nije odnio u zk odjel, jer je mislio da će to vremenom riješiti, a u ostavinskoj raspravi iza svoje majke cijeli svoj dio je ustupio bratu JI jer je smatrao da je dobio ugovorom o darovanju iz 2006. spornu šumu. Ističe da je bio dogovor da šuma bude njegova i tvrdi da je to znao JI i Z i da mu je JI i pomagao kada je išao u šumu. Tvrdi da je nakon ugovora o darovanju uživao šumu, da zna međne oznake i susjede, ali na geo portalu nije mogao pokazati koje su to nekretnine. Posljednjih 9 godina šumu nije iskorištavao, ali je prošlu jesen u njoj brao vrganje.
11. Tuženik GI izjavio je da se brinuo o svojoj baki HI i da je ona iz tog razloga u 6. mj. 2017. ugovorom o darovanju prepisala na njega sve nekretnine koje su bilo njeno vlasništvo. O njoj se brinuo sve do njene smrti i tvrdi da nikada nije čuo da bi ona predmetne nekretnine darovala tužitelju. Tvrdi da te nekretnine čisti i održava, a nakon potpisivanja darovnog ugovora u posjed istih uveo ga je otac i pokazao mu međne linije, jer je prije ugovora te nekretnine uživao on.
12. Svjedok EI iskazao je da u spornoj šumi jednom vidio tužitelja u toj šumi kako cijepa drva dok je viđavao tuženika i njegovog oca koji su izrađivali drva.
13. Svjedok LI iskazao je da je viđao tuženika i njegovog oca JI kako voze drva iz te šume, ali je vidio i tužitelja prije 5 ili 10 godina kako je jednom prilikom vozio drva. Nije čuo da bi CI rekla da jedna šuma ide jednom sinu, a druga šuma drugom sinu.
14. Svjedok JI, brat tužitelja i otac tuženika iskazao je da je njegova majka CI svojom voljom prepisala nekretnine na tuženika, a za uzvrat da se on o njoj brine. Nije znao da bi ona nekim prijašnjim ugovorom tu šumu darovala tužitelju, a nikada nije bilo govora o tome kako će se rasporediti njena imovina nakon smrti. Tuženik je stupio u posjed te šume odmah nakon ugovora o darovanju i zajedno su ju čistili. Ističe da je tužitelj zadnji puta bio u toj šumi prije 15 -ak godina kada si je iz iste odvezao nešto drvne mase. Tužitelj je bio u Njemačkoj 5 godina, a prije ugovora o darovanju tuženika tu šumu uživao je on. Nije znao da bi ta šuma trebala pripasti tužitelju.
15. Svjedok KI sastavljao je ugovor između HI i tužitelja, jer je u to vrijeme radio kao odvjetnik pa zna da je HI rekla da želi podijeliti svoje nekretnine na tri sina i to na način da svatko od njih dobije nešto tako da poslije njene smrti ne bi bilo problema. Tom razgovoru bio je prisutan samo tužitelj sa svojom obitelji i on, a tužitelj mu je rekao da je tu šumu uživao i prije tog ugovora, a da je u posjed stupio odmah nakon zaključenja.
16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tuženika, jer je njegov iskaz bio životan, iskren, a kojeg su potvrdili i svjedoci LI, JI i EI te dokumentacija u spisu. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je nakon zaključenja ugovora o darovanju sa svojom majkom stupio u posjed nekretnina i da ih je posjedovao do 2017. godine. Iz kojeg razloga je majka tužitelja dvostruko darovala predmetne nekretnine ovaj sud ne može utvrditi. Sud smatra da je tuženik imao povjerenje u zemljišne knjige, kako nije mogao znati da tužitelj polaže određena prava na te nekretnine i kako je bio savjestan, te je odmah stupio u posjed istih sve vrijeme ih čistio i posjedovao, a i činjenica je da je prije ugovora o darovanju iz 2017. godine te nekretnine posjedovao otac tuženika JI.
17. Analizirajući sve provedene dokaze sud smatra utvrđenim da je sada pok. HI dvostruko otuđila predmetne nekretnine. Prvotno je nekretnine darovala svom sinu – tužitelju ZI ugovorom o darovanju od 13.7.2006., a koji nije se upisao u zemljišne knjige.
Tijekom postupka tužitelj nije iznosio činjenice niti dokazao da je bio u posjedu predmetnih nekretnina do 2017. godine. Tuženik je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina upisom u zemljišne knjige na temelju valjanog pravnog posla u smislu čl. 119 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17). Iz cit. članka proizlazi da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo pređe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drugačije. Člankom 120. ZV-a vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu. Tužitelj se nije upisao u zemljišne knjige nakon zaključenja ugovora o darovanju od 13. srpnja 2006. godine, nije dokazao da je stupio u posjed istih i nije dokazao da je vlasništvo stekao temeljem zakona.
18. Kako iz revizijske odluke Vrhovnog suda Rev-2429/10-2 od 23. studenog 2011. proizlazi da se vlasništvo nekretnine stečeno pravnim poslom stječe tek uknjižbom u zemljišne knjige, prednost ima stjecatelj koji se prvi uknjižio, a kako je sud nesporno utvrdio da je tuženik bio savjestan stjecatelj odnosno da nije znao za ranije raspolaganje, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. izreke.
19. Pravo vlasništva na nekretnini ne stječe se samim sklapanjem ugovora, nego tek upisom u zemljišne knjige, pa raniji pravni posao sam po sebi ne daje prednost stjecatelju koji nije ishodio upis, jer obveznopravni posao – darovni ugovor stvara obvezu prijenosa, ali stvarnopravni učinak nastaje tek uknjižbom te zemljišne knjige štite savjesnog stjecatelja koji se pouzdao u njihovo stanje.
20. Kako je sud utvrdio da tuženik kao kasniji stjecatelj nije znao ili morao znati za ranije raspolaganje tim nekretninama, po mišljenju ovoga suda uživa zaštitu povjerenja u zemljišne knjige.
21. Iz iskaza svjedoka KI koji je sačinio ugovor o darovanju između tužitelja i CI proizlazi da je kod sačinjavanja istog bio prisutan samo tužitelj sa svojom obitelji.
22. Kako je tuženik temeljem valjanog pravnog posla ugovorom o darovanju Ou - 232/2017 od 23. lipnja 2017. upisan u zemljišne knjige, neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja te je presuđeno kao pod točkom II. izreke.
23. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, u smislu čl.154 st.1 ZPP -a dužan je naknaditi troškove tuženiku i to u iznosu od 1.100,00 eura.
23.1. Dosuđeni parnični troškovi tuženika bili su potrebni za vođenje parnice i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu dana 23.10.2025., 22.1.2026. 26.2.2026. i 15.4.2026. svaki u iznosu od 200,00 eura i zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.100,00 eura, sve kako je navedeno u toč. II izreke presude.
24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Čazmi, 19. svibnja 2026.
Sutkinja
Alma Horvatinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, nadležnom Županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
Naredba:
I. DNA:
- tužitelju
-pun. tuženika
II. Kal 15 dana
Čazma, 19. svibnja 2026.
