Poslovni broj: Us I-94/2026-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Trogira, OIB: 84400309496, Trogir, Trg Ivana Pavla II broj I/II, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Splitsko-dalmatinska županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., OIB: 83462362655, Kaštel Štafilić, Cesta dr. Franje Tuđmana 1270, zastupane po opunomoćeniku ŽO, zaposleniku ZRAČNE LUKE SPLIT d.o.o., radi komunalne naknade, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Splitsko-dalmatinska županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/25-0002/0042, URBROJ: 2181/1-10/15- 25-0002 od 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 15. siječnja 2026. protiv rješenja tuženika Splitsko-dalmatinska županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/25-0002/0042, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 16. prosinca 2025., te na raspravi održanoj pred ovim sudom 6. svibnja 2026. na kojoj je konačno uređena tužba u pogledu oznake tužitelja u ovom sporu, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je to rješenje doneseno, u bitnome, kako to navodi drugostupanjsko tijelo, iz razloga što: a) bi postojala navodna dvojba je li upravo žalitelj obveznik plaćanja utvrđene obveze komunalne naknade i b) ne bi bila na ispravan način utvrđena površina predmetnog zemljišta za obračun obveze komunalne naknade. Oba navedena razloga su promašena. U odnosu na razlog pod a), u prvostupanjskom rješenju je navedeno kako je obveza plaćanja komunalne naknade određena sukladno odredbi čl. 92. i 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Odredbom članka 92. st. 3. navedenog Zakona je propisano: „Građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.“ Prema Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2025 – NKD 2025, točka 51. se odnosi na zračni prijevoz kao poslovnu djelatnost. Iz navedenog proizlazi da se na predmetnom zemljištu obavlja poslovna djelatnost, pa se tu nužno radi o građevinskom zemljištu na kojem se obavlja poslovna djelatnost, u smislu odredbe čl. 93. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Pritom valja istaknuti kako je tuženik u pobijanom drugostupanjskom rješenju naveo da „ne bi bilo jasno na koji se dio nekretnine odnosi pravo komunalne naknade koju žalitelj plaća Gradu Kaštelima, a na koji dio se odnosi pravo komunalne naknade koju bi žalitelj plaćao Gradu Trogiru“. Međutim, tu se naprosto radi o pogrešnom shvaćanju tuženika. Tužitelj je u očitovanju na žalbu naveo, pobijajući paušalne argumente obveznika, kako zračne luke u Hrvatskoj plaćaju komunalnu naknadu, pa tako i sam obveznik, primjerice, plaća komunalnu naknadu Gradu Kaštelima, za onaj dio zračne luke koji se nalazi na području Grada Kaštela, što je u ovom postupku nesporno. S druge strane, prvostupanjsko rješenje u ovom postupku je doneseno samo za nekretnine u k. o. [katastarska općina], odnosno, za onaj dio zračne luke koji spada u područje Grada Trogira, tako da je gore navedena nejasnoća u shvaćanju tuženika potpuno nepotrebna. Obveznik ne plaća Gradu Kaštelima naknadu za onaj dio zračne luke koji se nalazi u k. o. [katastarska općina] – za taj dio ga Grad Trogir tereti u prvostupanjskom rješenju u ovom postupku. Ponovno se napominje kako teret dokaza netočne tvrdnje da druge zračne luke eventualno ne plaćaju takvu naknadu je na strani obveznika, koji za potkrjepljivanje tog navoda nije ponudio niti jedan jedini dokaz. Sukladno tome, ovaj razlog je promašen. U odnosu na razlog pod b), Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine je, u svom mišljenju objavljenom na linku Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine - Komunalna naknada zauzelo sljedeći stav, tumačeći upravo propise kojima se regulira postupak utvrđenja komunalne naknade: „ZGK-om, a niti OPZ-om nije propisano da bi uz rješenje o komunalnoj naknadi trebao/morao biti priložen kakav podatak. Mogućnost, pak, primjene odredbe članka 87. OPZ-a u postupku donošenja rješenja o komunalnoj naknadi ovisi o podacima kojima upravno tijelo raspolaže, odnosno koji su mu poznati. Naime, prema odredbi tog članka porezno tijelo može riješiti stvar bez provedbe ispitnog postupka: 1. ako je porezni obveznik u poreznoj prijavi naveo činjenice ili podnio dokaze na podlozi kojih se utvrđuje stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na podlozi općepoznatih činjenica ili činjenica koje su poreznom tijelu poznate ili 2. ako se stanje stvari može utvrditi na temelju podataka iz službenih evidencija kojima porezno tijelo raspolaže ili ih je pribavilo od drugih nadležnih tijela, a nije potrebno posebno saslušanje stranke radi zaštite njezinih prava, odnosno pravnih interesa. Dakle, rješenje o komunalnoj naknadi može se donijeti bez provedbe ispitnog postupka ako upravno tijelo raspolaže, odnosno ako su mu poznati podaci potrebni za donošenje tog rješenja.“ S obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo raspolagalo svim relevantnim podacima (površinu je utvrdilo pregledom katastarskog operata, kojeg vodi drugo nadležno tijelo – Državna geodetska uprava), isto je bilo ovlašteno donijeti rješenje bez provedbe ispitnog postupka, baš prema gore citiranoj uputi Ministarstva. Opće poznato je, te je vidljivo iz pregleda katastarskog operata, da je cjelokupna nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi uzletno – sletna staza (u smislu čl. 2. st. 1. toč. 99. Pravilnika o aerodromima), dok je cjelokupna nekretnina kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi osnovna staza uzletno – sletne staze (u smislu čl. 2. st. 1. toč. 52. Pravilnika o aerodromima). Sukladno navedenom, i ovaj razlog drugostupanjskog tijela je promašen. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio svim tužbenim navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističe kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako u cijelosti ostaje kod navoda iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja, da se u cijelosti protivi tužbi kao neosnovanoj te je predložila sudu istu odbiti kao neosnovanu.

4.U sporu je održana rasprava 6. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik tužitelja u bitnom ostao kod navoda iz tužbe i pri tužbenom zahtjevu, te je konačno uredio tužbu u pogledu oznake tužitelja u ovom sporu na način kako je to precizirano u uvodu ove presude.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Trogira, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i investicije, KLASA: UP/I-363-03/25-01/467, URBROJ: 2181-13-56/28-25-1 od 6. listopada 2025., obvezniku plaćanja komunalne naknade zainteresiranoj osobi u ovom sporu, utvrđena je obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, koje se nalazi na području k. o. [katastarska općina], kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 0,45 EUR po četvornom metru (m2) godišnje, za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, površine 177.398,00 m2, što za 2022. iznosi 79.109,91 EUR, u smislu točke 1. izreke, dok je točkom 2. zainteresiranoj osobi u ovom sporu utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, koje se nalazi na području k. o. [katastarska općina], na području kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 0,45 EUR po četvornome metru (m2) godišnje, za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, površine 177.398,00 m2, što za 2023. iznosi 79.109,91 EUR, točkom 3. je obvezniku plaćanja komunalne naknade utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište, koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, koje se nalazi na području k. o. [katastarska općina], na području kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 0,45 EUR po četvornom metru (m2) godišnje, za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, površine 177.398,00 m2, što za 2024. iznosi 79.109,91 EUR, a točkom 4. zainteresiranoj osobi u ovom sporu utvrđena je obveza komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, koje se nalazi na području k. o. [katastarska općina], na području kat. čest. zem. [katastarska čestica] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u iznosu od 0,45 EUR po četvornom metru godišnje, za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti površine 177.398,00 m2, što za 2025. iznosi 79.109,91 EUR, na način da je ukupnu obvezu komunalne naknade za 2022., 2023. i 2024., u iznosu od 237.329,73 EUR, zainteresirana osoba u ovom sporu dužna uplatiti u korist Grada Trogira, u roku od trideset dana od zaprimanja rješenja, uz upozorenje plaćanja zakonskih zateznih kamata, u slučaju ne postupanja po navedenom, s tim da je obveznik komunalne naknade dužan istu za prvih deset mjeseci 2025., u ukupnom iznosu od 65.924,90 EUR, uplatiti u korist Grada Trogira, u roku od trideset dana od zaprimanja rješenja, uz upozorenje plaćanja zakonskih zateznih kamata u slučaju ne postupanja po navedenom, u smislu točke 6. rješenja, dok je točkom 7. utvrđeno da je obveznik plaćanja komunalne naknade, istu za mjesece studeni i prosinac 2025. dužan plaćati mjesečno, u iznosu od 6.592,49 EUR, počevši od 15. prosinca 2025. pa nadalje, u korist proračuna Grada Trogira, svakog mjeseca, najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec, s tim da obveza plaćanja mjesečnih iznosa za razdoblje do mjeseca izvršnosti rješenja, dospijeva petnaestog u mjesecu prvog kalendarskog mjeseca nakon mjeseca u kojem je nastupila izvršnost rješenja, uz upozorenje plaćanja zakonskih zateznih kamata, u slučaju ne postupanja po navedenom.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinska županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/25-0002/0042, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 16. prosinca 2025., postupajući po žalbi zainteresirane osobe u ovom sporu, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

11.Među strankama spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak tijelu prvog stupnja uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i zaključuje da je prvostupanjsko rješenje nezakonito, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom članka 91. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18, 32/20 i 145/24) propisano je da je komunalna naknada novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture. Komunalna naknada plaća se za: 1. stambeni prostor; 2. garažni prostor; 3. poslovni prostor; 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti; te; 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

U smislu članka 92. stavka 3. istog Zakona, građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost. Sukladno članku 93. stavku 1. istog Zakona, komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

Komunalna naknada obračunava se po četvornome metru (m2) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za: 1. stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine", broj: 40/97); 2. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište, po jedinici stvarne površine, u smislu članka 99. stavka 1. i 2. ZKG-a.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovog spora poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom poništio citirano prvostupanjsko rješenje, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Glede tužbenih navoda koji se odnose na sporna pitanja u ovom sporu, a koja tužitelj problematizira u tužbi, koja se pak odnose na razloge zbog kojih je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i to da bi postojala dvojba je li upravo zainteresirana osoba obveznik plaćanja utvrđene obveze komunalne naknade, kao i da ne bi na ispravan način bila utvrđena površina predmetnog zemljišta za obračun komunalne naknade, u kojem smislu tužitelj u tužbi osporava takve razloge na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt, uz razloge koje detaljno elaborira u tužbi, za kazati je kako sud ovakve navode tužitelja ne nalazi osnovanim.

15.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi nespornim da je zainteresirana osoba obveznik plaćanja komunalne naknade s obzirom da je vlasnik, odnosno korisnik predmetne nekretnine za koju joj je određena obveza plaćanja komunalne naknade, međutim među strankama se prijepornim ukazuje prije svega visina utvrđene naknade i to u pogledu površine predmetne nekretnine za koju je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade zainteresiranoj osobi, u kojem pravcu se spornom ukazuje korisna površina nekretnine koju zainteresirana osoba koristi.

16.U smislu prethodno izloženog, ovaj sud također primjećuje da prvostupanjsko tijelo predmetnu nekretninu u svom rješenju utvrđuje kao građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, dok se istovremeno, kod načina obračuna predmetne obveze, poziva i primjenjuje odredbe koje uopće nisu primjenjive u konkretnom slučaju, a to kod naprijed citiranih odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, koje je sud reproducirao u točki 12. obrazloženja ove presude, a koje pak odredbe su mjerodavne za konkretnu upravnu stvar, na koji način je i po shvaćanju ovog suda to rješenje nejasno i proturječno, pa ga je tuženik s pravom poništio i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak.

17.Dakle, sud nalazi potrebnim naglasiti kako se u materijalno pravnom smislu u predmetnoj upravnoj stvari Zakon o komunalnom gospodarstvu primjenjuje kao lex specialis kod utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, dok se u postupovnom smislu primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21) kao lex generalis. Stoga, primjenjujući odredbu članka 99. stavak 1. točku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, neophodno je utvrditi stvarnu površinu predmetne nekretnine, a za koju je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza komunalne naknade zainteresiranoj osobi, a koju pak površinu nije moguće utvrditi na temelju javnih isprava, odnosno, kako to prvostupanjsko tijelo navodi u svom rješenju na temelju katastarskih podataka, ovo tim prije što je to tijelo u svom očitovanju na navode iz žalbe zainteresirane osobe istaknulo da je zainteresirana osoba obveznik plaćanja komunalne naknade Gradu Kaštela, u kojem smislu opet nije jasno i nedvojbeno utvrđeno, a niti je obrazloženo na koji bi se to dio nekretnine odnosilo pravo naknade Gradu Kaštela, a na koji dio Gradu Trogiru. Ujedno, sud primjećuje i da je zainteresirana osoba postavila zahtjev za oslobođenjem od plaćanja utvrđene joj obveze komunalne naknade, jer da se u konkretnom slučaju radi o javnoj prometnoj infrastrukturi, o kojem zahtjevu prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, a niti posebnim rješenjem nije odlučilo, niti je obrazložilo i navelo razloge zbog čega zainteresirana osoba u konkretnom slučaju ne ostvaruje pravo na oslobođenje, pozivajući se pritom na mjerodavne materijalno pravne zakonske odredbe.

18.Nadalje, sud nalazi i da je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku povrijedilo i procesna prava zainteresirane osobe kao stranke u postupku, to pak stoga što iz podataka upravnog spisa proizlazi da je zainteresirana osoba prigovorila da u postupku ne bi bila saslušana, odnosno da joj je onemogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su bitno za zakonito i pravilno donošenje odluke, te da nije proveden poseban ispitni postupak, pa kako je odredbom članka 113. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21), koji se kako je to sud prethodno naveo u postupovnom smislu primjenjuje kao lex generalis, propisano da kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke, no imajući u vidu da prvostupanjsko tijelo na takav način nije postupilo, po shvaćanju ovog suda došlo je do povrede procesnih prava zainteresirane osobe, što se ukazuje kao dodatan razlog zbog kojeg prvostupanjsko rješenje nije bilo moguće ocijeniti pravilnim ni zakonitim.

19.Isto tako, protivno navodima tužitelja, za kazati je kako se visina predmetne obveze plaćanja komunalne naknade ne može temeljiti isključivo na katastarskim podacima, kako to neosnovano smatra tužitelj, a na što se neutemeljeno pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, to pak stoga što je bilo neophodno utvrditi korisnu površinu nekretnina za obračun obveze plaćanja komunalne naknade, koje utvrđenje je u provedenom upravnom postupku u cijelosti izostalo, a što je u suprotnosti sa dugogodišnjom upravno sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, sa kojom je suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

20.Naime, prema odredbi članka 99. stavka 1. ZKG-a, komunalna naknada obračunava se po četvornom metru (m2) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine", broj: 40/97); građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište po jedinici stvarne površine. Iznos komunalne naknade po četvornome metru (m2) površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B), u smislu stavka 2. navedenog članka, dok se rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje: 1. iznos komunalne naknade po četvornome metru (m2) nekretnine; 2. obračunska površina nekretnine; 3. godišnji iznos komunalne naknade; 4. mjesečni iznos komunalne naknade odnosno iznos obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno i 5. rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade odnosno iznosa obroka komunalne naknade ako se naknada ne plaća mjesečno te se godišnji iznos komunalne naknade utvrđuje množenjem površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade i iznosa komunalne naknade po četvornome metru (m2) površine nekretnine, u smislu stavka 1. i 2. članka 101. ZKG-a.

21.Kod izloženog stanja stvari, sud nalazi da komunalna naknada u konkretnoj upravnoj stvari nije utvrđena na način kako to propisuju naprijed citirane relevantne zakonske odredbe, slijedom čega i po shvaćanju ovog suda prvostupanjsko rješenje ne sadrži sve jasne i obrazložene razloge rješavanja predmetne upravne stvari, pa je kao takvo nerazumljivo i ne može se ispitati, s tim da prvostupanjsko tijelo nije na zakonit način utvrdilo pravo stanje stvari u odnosu na osporeno od strane zainteresirane osobe u podnesenoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, čime je došlo i do povrede odredbi članka 8., 47. i 98. ZUP-a, kod kojeg stanja stvari je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak uz razloge koji su prihvatljivo i ovom sudu.

22.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako osporenim rješenjem tuženika nije utvrđeno da tužitelj ne bi bio obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetnu nekretninu, već je istim poništeno prvostupanjsko rješenje od 6. listopada 2025. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti sukladno uputi tuženika iz osporenog rješenja, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

23. Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 19. svibnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva IVANČIĆ & ČULIĆ d.o.o., Split, Dražanac 3A, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, uz zapisnik od 6. svibnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi ZRAČNA LUKA SPLIT d.o.o., Kaštel Štafilić, Cesta dr. Franje Tuđmana 1270, uz zapisnik od 6. svibnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.