Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: Povrv-15/2026-63

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja REDOX d.o.o., Zagreb, Grad Zagreb, Lanište 24, OIB: 36138701442, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Saša Poldan, ŠN, ZN, CN, EN i ŠNT iz [adresa], protiv tuženika Grada Paga, Pag, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, radi isplate , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 16. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice zamjenice punomoćnika tužitelja ZNT i punomoćnika tuženika PN, na ročištu za objavu odluke 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović iz Zadra, poslovni broj Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. kojim je naloženo tuženiku Gradu Pagu, Pag, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, isplatiti tužitelju REDOX d.o.o., Zagreb, Grad Zagreb, Lanište 24, OIB: 36138701442, iznos od 19.375,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i u dijelu u kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 888.66 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.549,71 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javnoj bilježnici Silvani Grdović iz Zadra tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem računa radi isplate iznosa od 32.685,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama, protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Tuženik je u prigovoru protiv tog rješenja naveo kako djelomično ističe prigovor protiv rješenja o ovrsi i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos tražbine od 19.375,30 eura kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.179,04 eura tekućih od 28. lipnja 2019. Tuženiku je nesporna tražbina u iznosu od 14.501,25 eura, ali ističe kako za taj iznos nije nikada zaprimio ni račun ni ispravu po osnovi koje bi trebao izvršiti plaćanje pa zato smatra da bi kamate na taj iznos trebale teći tek od dana kada je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi. Taj iznos umanjen za iznos od 1.190,79 eura tuženik je podmirio 27. prosinca 2019. – istoga dana kada je zaprimio rješenje o ovrsi. Naime, iznos od 1.190,79 eura predstavlja zadržani iznos sukladno Zapisniku o okončanom obračunu od 23. svibnja 2019. a odnosi se na pravo zadržanja navedenog iznosa do otklanjanja nedostataka. Dakle, tuženik ne osporava osnovu već visinu preostalog potraživanja. Iznos, odnosno visinu koja je sporna (18.184,49 eura) koja predstavlja iznos obračunatog PDV-a na iznos okončanog obračuna, tuženik ne priznaje jer navodi da je tužitelj kod konačnog obračuna za radove naznačio i obračun PDV-a i u napomeni prijenos porezne obveze na tuženika pa je tuženik izvršio prijenos porezne obveze, obračunao PDV i uplatio ga u državni proračun.

3. Javna bilježnica je predmet proslijedila Općinskom sudu u Zadru, Stalna služba u Pagu koji je rješenjem posl. br. Povrv-73/2020-3 od 29. siječnja 2020. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

4. Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem posl. br. Gž-527/2020-2 od 9. lipnja 2020. djelomično ukinuo naprijed citirano prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak u tom dijelu uz uputu da se u odnosu na nepobijani dio rješenja o ovrsi treba donijeti zaključak u smislu odredbe čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; u daljnjem tekstu: OZ). U nepobijanom dijelu je rješenje ostalo neizmijenjeno.

5. U ponovljenom postupku je Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu 19. studenoga 2020. donio rješenje kojim stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice Silvane Grdović posl. br. Ovrv-2275/2019 od 20. prosinca 2019. u dijelu u kojem je određena ovrha te se ukidaju sve provedene ovršne radnje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 19.375,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. lipnja 2019., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju namiriti tražbinu koja se odnose na zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 38.179,04 eura od 28. lipnja 2019. pa do isplate kao i u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak te je određeno da će se u tim dijelovima postupak dalje nastaviti kao u pogledu prigovora protiv platnog naloga.

6. U odnosu na nepobijani dio donesen je 19. studenoga 2020. zaključak kojim je utvrđena pravomoćnost i ovršnost toga dijela rješenja o ovrsi, sve sukladno odredbi čl. 58. st. 6. OZ-a.

7. Rješenjem od 13. siječnja 2021. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu se oglasio stvarno nenadležnim te je spis predmeta dostavio ovom sudu na daljnji postupak.

8. Nadalje, rješenjem poslovnog broja 1 Povrv-73/2020-16 od 13. siječnja 2021. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu se oglasio stvarno nenadležnim i odredio da se spis predmeta dostavi ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje.

9. U nastavku postupka tužitelj je naveo da je kao izvođač s tuženikom kao naručiteljem 6. studenoga 2018. zaključio Ugovor o rekonstrukciji i opremanju dječjeg igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“. Radovi su uredno i pravodobno izvedeni te je izdana Prva privremena situacija 3. prosinca 2018., Druga privremena situacija 15. ožujka 2019. te okončani obračun zaključno s ožujkom 2019. 23. svibnja 2019. i 18. lipnja 2019. sastavljen je i potpisan Zapisnik o okončanom obračunu. Nakon izvedenih radova i primopredaje su se pojavili problemi u pogledu plaćanja. Naime, utvrđena je greška na Prvoj privremenoj situaciji što je lančano cijeli obračun uvećalo za iznos PDV-a te je tuženiku dostavljen okončani obračun sa ispravnim vrijednostima. Tada je tuženik uočio da na konačnom obračunu nedostaje obavijest o prijenosu porezne obveze kako je to bilo naznačeno na prijašnjem obračunu navodeći kako je on već izvršio prijenos porezne obveze i obračuna PDV -a te je po istome izvršio plaćanje. Navod o prijenosu porezne obveze je izostavljen jer je prijenos porezne obveze moguće izvršiti isključivo na građevinske radove (zemljane i betonske) a ne i u pogledu igrala/sprava i njihove montaže. Sukladno navedenome, tužitelj je obračunao i platio PDV. Tuženik je tužitelja uputio da traži vraćanje uplaćenog PDV-a što nije moguće jer je tužitelj kao proizvođač igrala u sustavu PDV - a i dužan ga je platiti. Po tom osnovu tužitelj je pravilno obračunao PDV u visini od 25% na osnovicu koja predstavlja vrijednost igrala/sprava i njihove montaže uz izuzetak vrijednosti građevinskih usluga na koje se primjenjuje prijenos porezne obveze. Tužitelj je PDV po tom računu obračunao za lipanj 2019. te je uplaćen iznos od 18.184,49 eura. Isto tako, tužitelju nije jasno na čemu tuženik temelji svoje pravo zadržanja kada isporučeno djelo nema nedostataka u pogledu cerade na pješčaniku i pijeska u pješčaniku – ti su nedostaci otklonjeni. Isto tako, zaključno tužitelj navodi kako ima pravo obračunati zakonske zatezne kamate na iznos od 38.179,04 eura koji iznos je tuženik podmirio 27. prosinca 2019., a ne 28. lipnja 2019.

10. U svrhu dokazivanja svojih navoda tužitelj je predložio provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka na okolnost otklanjanja nedostataka, dokaz kombiniranim građevinsko-financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine PDV-a na vrijednost onih radova koji ne predstavljaju građevinske usluge koje podliježu prijenosu porezne obveze odnosno koji predstavljaju vrijednost stvari isporuke i montaže igrala/sprava kao i na okolnost utvrđenja koji izvedeni i obračunati radovi ne predstavljaju građevinske usluge koje podliježu prijenosu porezne obveze odnosno koji predstavljaju vrijednost stvari isporuke i montaže igrala/sprava. Predložio je i saslušati zastupnika po zakonu tužitelja NN.

11. Tuženik je u nastavku postupka istaknuo kako smatra da u odnosu na osporavani iznos od 1.190,79 eura na ime nedovršenih radova odnosno zadržanih sredstava nije potrebno provoditi očevid na licu mjesta, jer je tužitelj dužan dokazati da je otklonio nedostatke iz primopredajnog zapisnika. Isto tako, u odnosu na iznos od 18.184,49 eura koji se odnose na plaćeni PDV u spis predmeta dostavlja mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave iz kojeg proizlazi da bi upravo tuženik bio dužan platiti taj porez pa je iz tog razloga taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. Dodaje kako se na obavljenu uslugu rekonstrukcije i opremanja igrališta dječjeg vrtića primjenjuje prijenos porezne obveze temeljem odredbe čl. 75. st. 3. točke a Zakona o porezu na dodanu vrijednost i u tom smislu je tuženik kao primatelj usluge u obvezi obračunati PDV na primljenu uslugu. Ako primljenu uslugu koristi u svrhu svoje gospodarske djelatnosti, koja je oslobođena PDV-a prema čl. 39. st. 1. točke h Zakona o porezu na dodanu vrijednost, nema pravo odbitka pretporeza te je obračunati PDV dužan uplatiti u korist državnog proračuna. Predložio je u dokaznom postupku saslušati svjedoke TN, pročelnika odjela za financije kao i KN, ravnateljicu dječjeg vrtića.

12. Presudom ovoga suda posl. br. Povrv-79/2021-46 od 24. listopada 2025. održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 18.184,49 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos od 38.179,04 eura – odnosno na iznos kojeg je tuženik tužitelju podmirio nakon započinjanja ovoga postupka i u tom dijelu je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje, platni nalog iz rješenja o ovrsi je ukinut u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 1.190,79 eura koji se odnosi na iznos u odnosu na kojega je tuženik iskoristio pravo zadržanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

13. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom posl. br. Pž- 4743/2025-2 od 29. prosinca 2025. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od 38.179,04 eura, dok je u preostalom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iz upute drugostupanjske presude, u bitnome, proizlazi kako će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrditi jesu li stranke ugovorile prijenos porezne obveze te ima li tužitelj pravo na obračun PDV-a i je li tuženik dužan taj iznos platiti tužitelju. Isto tako, u ponovljenom postupku će se ocijeniti i tužiteljevi dokazi i navodi o uklanjanju nedostataka zbog kojih je tuženik prema Zapisniku o okončanom obračunu zadržao iznos od 1.190,79 eura i je li tuženik u obvezi taj iznos vratiti tužitelju.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušao je svjedoke TN, KN i zastupnika po zakonu tužitelja NN te je proveo dokaze uviđajem na licu mjesta uz vještačenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dražena Kneževića.

15. Sukladno odredbama čl. 10. i čl. 7. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, odnosno izvođenju dokaza koje stranke nisu predložile kao i usmjereno neovlaštenom odugovlačenju postupka.

16. Sud nije provodio dokaz financijskim odnosno kombiniranim financijsko–građevinskim vještačenjem, predloženim po tužitelju, a na okolnosti utvrđenja koji radovi ne bi podlijegali prijenosu porezne obveze odnosno koji radovi od izvedenih ne bi predstavljali građevinske radove – a sve sa svrhom utvrđenja osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 18.184,49 eura na ime plaćenog PDV-a prvenstveno iz razloga što je visina tog dijela tužbenog zahtjeva kategorija koja je potvrđena samim tužiteljevim plaćanjem utuženog iznosa PDV -a pa nije potrebno utvrđivati je li taj porez dobro obračunat jer bi se, uostalom, time zadiralo i u nadležnost tijela uprave (Porezne uprave) koje je taj porez u toj visini i razrezalo. Isto tako, a kako će biti razvidno iz nastavka obrazloženja, budući da je u tom dijelu po stavu ovoga suda tužbeni zahtjev neosnovan, provođenje ovoga dokaza bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

17. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.184,49 eura po osnovi PDV-a obračunatog na uslugu isporuke igrala/sprava i njihovu montažu te iznosa od 1.190,79 eura na ime naknade za izvedene radove koji je bio zadržan do otklanjanja nedostataka.

19. Nije sporno u ovom postupku da su stranke sklopile Ugovor o rekonstrukciji i opremanju igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“ 6. studenoga 2018. kao i dodatak istom ugovoru. Nije sporno ni da su radovi izvedeni te da je 23. svibnja 2019. odnosno 18. lipnja 2019. sačinjen i potpisan Zapisnik o konačnom obračunu.

20. Uvidom u Ugovor o rekonstrukciji i opremanju igrališta dječjeg vrtića „Paški mališani“ 6. studenoga 2018. i dodatak istom ugovoru utvrđeno je kako je isti sklopljen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača radova nabave i montaže opreme te izvođenja građevinskih radova potrebnih za montažu opreme sukladno ponudi i troškovniku izvođača br. 01/18 od 3. listopada 2018. Vrijednost radova iz Ugovora je 117.826,66 eura odnosno 147.283,33 eura zajedno sa PDV-om uz napomenu da će se konačna cijena radova utvrditi temeljem odredbi Ugovora i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika. Iz Dodatka ugovoru proizlazi da se izvođač obvezuje ugovoreni posao izvesti i predati naručitelju najkasnije do 13. ožujka 2019.

21. Uvidom u Zapisnik o okončanom obračunu od 23. svibnja 2019. (s nastavkom 18. lipnja 2019.) utvrđeno je, među ostalim, da je ukupna iznos za isplatu sa PDV-om 182.364,00 eura (1.376.364,00 kuna) s time da je naručitelj trajno zadržao zbog zakašnjenja iznos od 7.461,77 eura (56.220,71 kuna) i privremeno zadržao do otklanjanja nedostatka (cerada i pijesak na pješčaniku) iznos od 1.190,79 eura (8.972,00 kuna).

22. Kao nesporno je utvrđeno i da je tuženik tužitelju na ime preostalog duga iznos od 38.179,04 eura (100.287,66 kuna) tuženiku platio 27. prosinca 2019.

23. Ono što je bilo sporno i što je u ovom postupku trebalo utvrditi je sljedeće:

- je li tuženik dužan platiti iznos od 1.190,79 eura koje je privremeno zadržao do otklanjanja nedostataka koji se sastoje u isporuci i montaži cerade i pijeska na pješčaniku – tu činjenicu sud je, pored personalnih i materijalnih dokaza, utvrđivao očevidom na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke i njegovoga nalaza i mišljenja;

- je li tuženik dužan platiti iznos od 18.184,49 eura na ime obračunatog PDV -a na plaćeni račun – tu činjenicu koja predstavlja pravno pitanje sud je utvrđivao uz materijalne dokaze, primjenom materijalnog prava.

24. Iz iskaza svjedoka TN, u bitnome, proizlazi kako je on kod tuženika pročelnik Upravnog odjela za proračun i financije te mu je poznato da su tijekom i nakon radova bile ispostavljene Privremene i Okončana situacija. U prvoj situaciji je bio naznačen prijenos PDV-a na tuženika koji je isti obračunao i platio. Uz konačni obračun je bila dostavljena situacija koja nije bila dobro obračunata, nadzor je mijenjao iznose a bila je i naznačena obveza prijenosa PDV-a kojeg je tuženik također obračunao i platio. Do danas je plaćeno sve što je obračunato i sve što se odnosi na izvršene radove osim iznosa od oko 9.000,00 kuna koji se odnosi na nedovršene radove i to oko pješčanika a tužitelj nije dostavio obavijest da su ti radovi dovršeni. Problem u odnosu s tužiteljem je nastao vezano za obračun PDV -a budući da se nakon izvršenih radova tuženiku javio direktor tužitelja navodeći kako su i oni obračunali i platili PDV pa da ga sada tuženik treba platiti tužitelju. Svjedok je poslao upit središnjem uredu Porezne uprave u kojem je detaljno kronološki naveo i dokumentirao poslovni odnos s tužiteljem i dobio je odgovor da je tuženik pravilno obračunao i platio PDV. U odnosu na iznos od oko 100.000,00 kuna koji je podmiren nakon što je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi svjedok je naveo da se tu radilo o iznosu koji je preostao nakon Okončane situacije i nije do dana dostave prijedloga za ovrhu bilo zahtjeva tužitelja za plaćanje istoga pa je tako taj iznos plaćen tek po zaprimanju prijedloga za ovrhu.

25. Iz iskaza svjedokinje KN proizlazi da je ona ravnateljica Dječjeg vrtića Paški mališani i s obzirom na funkciju je upoznata sa predmetnim ugovorom. Ugovor je bio cjelovit i odnosio se na rekonstrukciju i opremanje dječjeg igrališta vrtića. Svjedokinja je bila prisutna na nekoliko usmenih sastanaka te na raspravi o Okončanom obračunu i poznato joj je da je na njemu bilo navedeno da je investitor dužan platiti PDV što je i učinio. Navela je i da je postojao nedostatak vezano za pješčanik i to konkretno izmjena pijeska i prekrivač, a koji nedostaci još uvijek nisu otklonjeni.

26. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja NN proizlazi kako je on vlasnik društva tužitelja već 25 godina. Na natječaju su putem javne nabave dobili posao s tuženikom i sklopili Ugovor. Tijekom gradnje se promijenila osoba glavnog inženjera i kada je došao novi nastali su problemi u komunikaciji, radio je veliki pritisak, nisu im priznali vremenske poteškoće i sl. Kada je odrađen posao ispostavljene su situacije, međutim, tuženik nije plaćao nakon čega je pokrenut predmetni postupak. Dio dugovanog iznosa je plaćen nakon tužbe, a onda su počeli problemi oko jednog dijela duga koji se odnosi na PDV na igrala. Naime, tužitelj je proizvođač igrala i kao takav je obvezan platiti PDV pa tako isti i naplatiti od tuženika. Čak je i u ugovoru navedeno da tužitelj plaća PDV. U odnosu na radove na pješčaniku naveo je kako su ti radovi dovršeni, u spisu postoji čak i povratnica kojom je tuženik potvrdio da je cerada na pješčaniku zaprimljena. Ispostavljena je jedna konačna situacija. Tužitelj uglavnom surađuje s jedinicama lokalne samouprave i uvijek ispostavlja račune s PDV-om na igrala. Nakon dostave cerade za pješčanik nisu imali nikakve prigovore ni pritužbe. Istakao je u konkretnom slučaju i garantni rok od dvije godine u kojem nije bilo nikakvih prigovora. Nisu sastavili zapisnik o primopredaji cerade, jer nije nigdje ni bilo navedeno da takav zapisnik treba sastavljati. Isto tako zna da su platili i pijesak i dostavu pijeska u vrtić, ali ne zna tko je potpisao otpremnicu. U odnosu na konačni obračun sa l.s. 13 na kojem je navedeno da je primatelj usluge obveznik PDV-a i prijenos porezne obveze istakao je kako se to odnosi na građevinske radove. Nije mu jasno zašto je PDV problematiziran kada istoga plaća tužitelj i obračunava tuženiku a onda se kasnije taj porez obračunava na način da se tuženiku odbije kao pretporez.

27. Sud je iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja cijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem su oni imali o činjenicama o kojima su iskazivali neposredna saznanja i u dijelu u kojem su suglasni sa ostalim, materijalnim, dokazima provedenim u tijeku ovoga postupka.

28. Rješenjem od 30. kolovoza 2024. naloženo je stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, arhitekturu i procjene nekretnina Draženu Kneževiću izraditi pisani nalaz i mišljenje, a nakon provedenog uviđaja, u kojem je potrebno utvrditi okolnost otklanjanja nedostataka navedenih pod točkom 10.4. Zapisnika o okončanom obračunu 23. svibnja s nastavkom 18. lipnja 2019. (l.s. 11 -12).

29. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dražena Kneževića od 26. svibnja 2025., u bitnome, proizlazi kako je zatečenim stanjem pješčanika na dan očevida potpuno očito kako navedeni objekt nije imao ugrađenu zaštitu od utjecaja atmosferilija u vidu prekrivala što je kroz dulji vremenski period dovelo do promjena sloja frakcije pijeska vremenskim utjecajima.

30. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj prigovorio u dijelu u kojem je vještak zaključio da cerada nije isporučena, jer smatra da je zaključivanje na sudu a ne na vještaku. Nadalje, istakao je kako je nesporno utvrđeno da u pješčaniku ima pijeska, a da činjenica što tuženik nije održavao pješčanik ne bi smjela ići na štetu tužitelja. Nadalje je polemizirana činjenica koja predstavlja sastavni dio nalaza i mišljenja koja se odnosi na postojanje odnosno nepostojanje obveze montaže cerade na pješčanik, ali to ni nije bio zadatak vještaka pa se sud u tom dijelu ni neće osvrtati na nalaz i mišljenje odnosno prigovore nalazu i mišljenju.

31. Sud je, dakle, nalaz i mišljenje vještaka cijenio u potpunosti vjerodostojnim odnosno izrađenim u skladu s pravilima struke te u skladu sa utvrđenjima sa uviđaja na licu mjesta.

32. Izvršen je uvid i u dopis Porezne uprave, Područnog ureda Zadar od 15. listopada 2021., sačinjen prema upitu tuženika, prema kojem je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 75. st. 3. točke a Zakona o PDV-u dužan platiti PDV kada mu se obave građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Zakonom je određeno i da su PDV-a oslobođene usluge i isporuke dobara povezane sa zaštitom djece i mladeži što ih obavljaju ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge osobe slične prirode (čl. 39. st. 1. točka h Zakona o PDV -u). Odredbom čl. 58. Zakona o PDV-u je određeno da porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuke dobara i obavljanje usluga oslobođenih plaćanja PDV-a u tuzemstvu prema čl. 39. toga zakona. Prema podacima informacijskog sustava Porezne uprave Grad Pag je upisan u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja 2014. i vezano za oporezivu gospodarsku djelatnost koju obavlja ima pravo odbitka pretporeza sukladno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o PDV-u, ali ne može odbiti PDV sadržan u ulaznim računima za primljena dobra i usluge koji se odnose isključivo na negospodarsku djelatnost koju obavlja u okviru svog djelokruga ili ovlasti ili na gospodarsku djelatnost koja je oslobođena PDV-a bez prava na odbitak pretporeza.

33. Izvršen je uvid u Prvu privremenu situaciju, Drugu privremenu situaciju i Okončani obračun. Na potpisanom i pečatiranom Okončanom obračunu (l.s. 13) navedeno je kako se radi o prijenosu porezne obveze prema čl. 75. st. 3. i čl. 79. st. 7. Zakona o PDV-u te čl. 152. Pravilnika o PDV-u st. 1. a građevinske usluge projektiranje. Iz navedenoga kao nesporna proizlazi činjenica da su stranke ugovorile prijenos porezne obveze te da je primatelj usluge obveznik PDV-a.

34. Naime, iz Ugovora među strankama, a i općenito iz dokaznog postupka (naročito iz iskaza saslušanog svjedoka TN) proizlazi kako je predmet ugovora obveza nabave i montaže opreme (pri čemu se, nesporno, misli na igrala na dječjem igralištu) te izvođenje građevinskih radova potrebnih za montažu opreme . Tumačenjem odredbi ugovora ovaj sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o građenju te se sama proizvodnja i montaža opreme ne bi mogla tumačiti kao zasebni pravni posao. Dokumentacija koja prati sam ugovor, privremene situacije, okončani obračun, zapisnik o primopredaji kao i kompletna projektna dokumentacija ukazuju na to da je među strankama sklopljen jedan ugovor o građenju pa bi bilo nemoguće i nerealno dio tog i takvog ugovora izdvajati na bilo koji način radi različite pravne sudbine. Nesporno je u ovoj pravnoj stvari kako je tuženik obračunao i uplatio u državni proračun PDV za kompletne usluge i radove iz ovoga ugovora, sukladno okončanom obračunu – sporno je bilo je li bio dužan platiti isti ili ne. Uputom drugostupanjskog suda je, među ostalim, navedeno da je potrebno ustanoviti jesu li stranke ugovorile prijenos porezne obveze, što, po stavu ovoga suda, jesu zbog svega ranije navedenoga.

35. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

36. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP -a i čl. 29. ZOO-a valjalo je ukinuti platni nalog u cijelosti.

37. Naime, što se tiče iznosa od 18.184,49 eura plaćenoga PDV-a sud smatra osnovanim i dokazanim navode tuženika da tužitelj nije trebao obračunati i platiti PDV, kako je to isti utužio. Naime, prema odredbi čl. 75. st. 3. točke a Zakona o PDV-u porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj, što je nesporno tuženik, obvezan je platiti PDV kada mu se obave isporuke u vidu, među ostalim, građevinskih usluga kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

38. Zaključno, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 1.190,79 eura odnosno na zadržani iznos zbog nedovršenih radova sud smatra kako je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan odnosno nedokazan. Iz Zapisnika o okončanom obračunu proizlazi pravo privremenog zadržanja upravo tog iznosa do dovršetka radova koji se odnose na ceradu i pijesak u pješčaniku. Tužitelj po stavu ovoga suda nije dokazao da je te radove dovršio pa tako ni da je tuženik taj iznos dužan platiti. Navodi da je isporučio ceradu, ali da nema dokumentaciju kao i da je tuženik mogao maknuti ceradu i da pijesak neki ipak postoji su isključivo paušalni navodi i tužitelj nije sudu pružio dokaze na temelju kojih bi bilo nedvojbeno utvrđeno da je taj dio radova izvršio.

39. Naime, tužitelj u postupku ističe kako činjenica postojanja pijeska u pješčaniku (mokrog i uništenog) nedvojbeno ukazuje na to da su nedostaci uklonjeni, a da tužitelj nije kriv što tuženik nije montirao dostavljenu ceradu za zaštitu tog pješčanika. Vještak je istaknuo kako nije moguće odgovorno sagledati i dati potvrdu obveze ugradnje zaštitnog pokrivala pješčenjaka, vremena izvođenja radova nasipa pijeska, zamjene i drugih aktivnosti potom i izvršenja isporuke i ugradnje "cerade". Zatečenim stanjem pješčanika na dan očevida je potpuno očito kako navedeni objekt nije imao ugrađenu zaštitu od utjecaja atmosferilija u vidu prekrivala što je kroz dulji vremenski period dovelo do promjena sloja frakcije pijeska vremenskim utjecajima.

40. U odnosu na presliku povratnice koja prileži spisu (l.s. 300) za koju tužitelj tvrdi da se odnosi na dostavu cerade za istaći je kako navedeno nije dokazano, jer iz sam povratnice nije razvidno što se tim putem dostavlja tuženiku, a isto tako, upravo i da je osnovan navod tužitelja (što ovaj sud smatra nedokazanim) da je pijesak isporučen – nije dokazano kada, a razdoblje od zapisnika o primopredaji (ožujak 2019.) do navedene dostave (kolovoz 2021.) je svakako dugačak period pa je pijesak upravo da je isporučen mogao nezaštićen za tih više od godinu dana biti uništen i opet bi se navedeno moglo smatrati da predmetni nedostaci nisu otklonjeni.

41. Iz svega utvrđenog u tijeku postupka, iako vještak nije mogao iz projektne dokumentacije utvrditi je li postojala obveza tužitelja i na ugradnju cerade na pješčaniku, ovaj sud smatra kako tužitelj svakako svoj dio obveze iz Ugovora odnosno Zapisnika o primopredaji nije izvršio, nije otklonio tamo utvrđene nedostatke točnije nije dokazao da bi ih otklonio. Nije ni životno ni logično, kraj ovakvog kompleksnog Ugovora među strankama očekivati da je dovoljno putem pošte poslati tuženiku ceradu i da bi time bila obveza tužitelja ispunjena – sve i da smo utvrdili da je cerada poslana, što, po stavu ovoga suda, nismo utvrdili. Isto tako, tužitelj ničim nije dokazao da je upravo on dovezao pijesak u pješčanik, jer je nejasno u tom slučaju zašto istoga ne bi i zaštitio, odnosno u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu i u tom dijelu.

42. Dakle, navedena utvrđenja suda uz mišljenje i zaključak stalnog sudskog vještaka dovode sud do zaključka da tužitelj nije dokazao da je otklonio nedostatke iz Zapisnika o primopredaji, uslijed čega je i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja neosnovan.

43. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

44. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi, prigovora na rješenje o sudskoj pristojbi i četiri obrazložena podneska od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 11. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 16. rujna 2021., 2. studenoga 2021., 23. studenoga 2021., 12. siječnja 2022., 31. kolovoza 2022., 8. studenoga 2022., 9. listopada 2024., 1. listopada 2025. i 16. travnja 2025. od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak sastava žalbe od 5. veljače 2020. i žalbe na presudu od po 312,50 bodova (Tbr. 10. toč. 1.) , prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25% i sudsku pristojbu na žalbu od 5. veljače 2020. u iznosu od 238,90 eura i sudsku pristojbu na žalbu na presudu u iznosu od 373,31 eura, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 11.549,71 eura.

46. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 19. svibnja 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.