Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-64/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 27. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju DK, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 779,12 eura (slovima: sedamstosedamdesetdevet eura dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 16,80 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 42,94 eura od 15.02.2016. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 17,57 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 70,27 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 92,02 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 4,20 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 40,99 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 85,89 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 6,60 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 4,94 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 3,68 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 28,22 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 18,28 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 16,45 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 4,32 eura od 15.03.2018. godine

- na iznos od 6,38 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 0,47 eura od 15.09.2018. godine

- na iznos od 21,05 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 15,02 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 4,45 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 4,24 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 4,04 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 54,14 eura od 15.06.2019. godine

- na iznos od 31,13 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 8,64 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 1,34 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 3,15 eura od 15.04.2020. godine

- na iznos od 5,61 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 7,01 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 0,34 eura od 15.08.2020. godine pa sve do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.330,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 19. svibnja 2026. godine, pa do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi tvrdi je zaposlenica kod tuženika MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužiteljica bila radno angažirana prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina tuženik nije isplaćivao tužiteljici dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada.

U periodu od 02. listopada 2015. godine pa do 02. listopada 2020. godine zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada tužiteljica smatra da je oštećena u prosjeku najmanje za iznos od okvirno bruto 200,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja.

Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužiteljica se obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.

Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužiteljica predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu razlike plaće zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe u razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. listopada 2020. Na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu u pogledu radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u spornom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti doneseni temeljem odredaba lex specialis - Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 – dalje u tekstu: ZOSOS) i to:

- Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17),

- Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 39/18)

- Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18)

- Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18)

- Odluka o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19).

Navedenim propisima uređena su tri pitanja vezana za tužbu tužitelja u ovom predmetu:

-prekovremeni rad djelatne vojne osobe (dalje u tekstu: DVO)

-dodaci na plaću DVO

-posebni oblici rada DVO.

U odnosu na prekovremeni rad DVO – odredbom članka 155. ZOSOS-a propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona.

Dakle, priznavanjem i isplatom odgovarajućeg vojnog dodatka isključena je mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl.

Da je tomu tako proizlazi i iz zauzetog stava Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj: U-I-2776/17 od 19. prosinca 2017. i U-I/8058/2014 od 6. lipnja 2017. u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti članka 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16) koji je ocijenio da je navedena odredba Zakona u skladu s Ustavom, te izrazio pravno shvaćanje da djelatne vojne osobe nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad , za rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i sl. već im, upravo zbog posebne naravi njihovog posla pripada pravo na posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.ZOSOS-a, odnosno pravo na dodatke za posebne uvjete rada vojne službe za deficitarna zvanja i struke.

U pogledu dodataka na plaću DVO - člankom 139. ZOSOS-a utvrđeno je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjeta vojne službe te za deficitarna zanimanja i struke.

Prema u to vrijeme važećim Pravilnicima dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te deficitarna zvanja i struke.

Dodaci za posebne uvjete službe su: dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Člankom 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18) propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Osnovica za obračun plaća djelatne vojne osobe jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (čl. 137. ZOSOS-a). Visinu osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika utvrđuje Vlada RH svojom odlukom. Dakle, dodatak za vojnu službu određuje se od osnovice čija je visina fiksna.

Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe, time da njegova visina varira od 5% do 24% i utvrđuje se sukladno pripadnosti ustrojstvenoj cjelini, sukladno odredbi čl.6. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17 i 39/18).

Budući se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće ovisno o ustrojstvenoj cjelini u kojoj su raspoređeni kako je to obrazloženo, nevažno je koliko je tužitelj ukupno odradio sati mjesečno.

U odnosu na posebne oblike rada DVO - tuženik ističe da način i oblik rada tužitelja u spornom razdoblju nije od značaja za donošenje odluke povodom tužbenog zahtjeva.

Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14,23/15,84/15,106/17, 39/18, 46/18) propisuje da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove i dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe.

Redovno radno vrijeme u smislu ove Odluke smatra se punim radnim vremenom u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana u pravilu od ponedjeljka do petka. Radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarska služba, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore mira, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugima aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potrebe službe.

Odlukom o rasporedu radnog vremena (NN 66/14,23/15,84/15,106/17, 39/18, 46/18) propisano je da za vrijeme obavljanja stražarske službe, službe dežurstva, kao i za vrijeme rada na terenu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

Nadalje, članak 149. a ZOSOS određuje da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18). Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Navedenom Odlukom propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada sljedeća naknada:

- za rad u terenskim uvjetima djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada u visini od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu;

- za stražarsku službu u trajanju duljem od 12 sati naknada u iznosu od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu;

- za dežurstvo u iznosu od 85,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 100,00 kn neto po danu, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 130,00 kn neto po danu.

Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 02. listopada 2020. godine, u Odluku o rasporedu tužitelja od 18. 11. 2015. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka.

Uvidom u Odluku o rasporedu od 18. studenog 2015. godine ovaj sud je utvrdio nespornim da je tužiteljica kao pozornik bila raspoređena na ustrojbenom mjestu strijelac s bacačem granata u razdoblju od 05. prosinca 2015. godine do 14. rujna 2019. godine, dakle sud je utvrdio da je djelatna vojna osoba.

Nesporno je da odredbama članka 149. a Zakona o službi u oružanim snagama NN 73/13 i dr. djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18).

Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Navedenom Odlukom propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada sljedeća naknada:

- za rad u terenskim uvjetima djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada u visini od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu;

- za stražarsku službu u trajanju duljem od 12 sati naknada u iznosu od 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kn neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) iznos od 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kn neto po danu;

- za dežurstvo u iznosu od 85,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 100,00 kn neto po danu, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 130,00 kn neto po danu.

Obzirom na dostavljenu dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelj ice ovaj sud je našao za shodno provesti knjigovodstveno financijskom vještačenje na okolnost visine tražbine koju bi tužiteljica primala za posebne uvijete rada stvarno ostvarenih u radnom vremenu i angažmanu u razdoblju od 02. listopada 2015. godine pa sve do 02. listopada 2020. godine.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju izvršio obračun te utvrdio da tužiteljica u varijanti 1 u kojoj se dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunava na ukupno ostvarene sate rada:

- tuženik tužitelju u razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. listopada 2020. godine isplatio dodatak za vojnu službu u iznosu od 41.883,07 kuna,

- prema stvarnom angažmanu tužitelju je u razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. listopada 2020. godine trebao biti isplaćen dodatak za vojnu službu u iznosu od 47.753,33 kune,

- slijedom navedenog tužitelju bi za utuženo razdoblje pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 5.870,25 kuna, odnosno 779,12 eura.

U varijanti 2 u kojoj se dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunava na sate rada odrađene u redovnom radnom vremenu (na osnovnu plaću, u postotku od osnovice za obračun):- u razdoblju od 2. listopada 2015. do 2. listopada 2020. godine ne bi bilo razlike za isplatu.

Premda je tuženik prigovorio varijanti 1 nalaza i mišljenja vještaka navodeći da je ista sačinjena protivno specijalnim propisima koji se odnose na tužiteljicu kao djelatnu vojnu osobu ovaj sud je takvu varijantu nalaza i mišljenja prihvatio, jer je navedeni dodatak za vojnu službu obračunat na ukupno određene sate rada, a koji predstavljaju stvarni angažman tužitelja, a koji angažman je utvrđen iz dnevnih evidencija odnosno podataka o početku i završetku radnog vremena i stvarne prisutnosti tužitel jice na radu uz dostavljene naloge za prekovremeni rad.

Ovaj sud je stoga sukladno odredbama čl. 149 a ZOSOS, a u svezi sa Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18) te Odlukom o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 54/19) dosudio tužiteljici na ime naknade za dodatke za vojnu službu odnosno razlike naknade plaće utuženi iznos od 779,12 EUR po pojedinim iznosima kako je to navedeno u izreci ove presude time da je na tako dosuđeni iznos sud dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. uz dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je navedeno u izreci ove presude do 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelj ima trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 22. veljače 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 27. travnja 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 20. ožujka 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27. travnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR uz trošak za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 455,63 EUR sveukupno 2.330,63 EUR. Ovaj sud je na tako dosuđeni trošak dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 19. svibnja 2026. godine, pa do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju sastav podnesaka od 20. srpnja 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR jer tužitelj u istom ponavlja već istaknute dokazne prijedloge kao u podnesku od 27. travnja 2021. godine, niti sastav podneska od 20. srpnja 2022. godine obzirom da tužitelj u istom ponavlja dokazne prijedloge iz ranijih podnesaka.

U Karlovcu 19. svibnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-33/2021