REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: Psp-11/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. ĆO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na Dravskem Polju, Skoke, Smukova ulica 5, Republika Slovenija, 3. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. JOČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],10290 Zaprešić, 9. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10. BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 11. LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženog GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Perica, odvjetnik u Crikvenici, radi smetanja suposjeda, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 28. travnja 2026., 19. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženi 27. siječnja 2024. smetao tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu prava pješačkog prolaza preko nekretnina označenih u zemljišnim knjigama oznakama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] na način da je postavio dvije metalne ograde označene na skici lica mjesta prikazanoj na nalazu geodetskog vještaka za područje geodezije Jasmine Jurinčić ing. geod. iz kolovoza 2025. (dalje u tekstu: „skica lica mjesta“) slovima „A-B“, te slovima „E-F“, a kojima je onemogućio ostalim suposjednicima pravo pješačkog prolaza sve do Šetališta Vladimira Nazora u Crikvenici, kao i pristup njihovim vodomjerima označenim na skici lica mjesta slovom „V“ te zajedničkom stepeništu, slijedom čega se nalaže tuženom da se kani ovakvog ili sličnog smetanja suposjeda prava pješačkog prolaza tužitelja ubuduće, sve u roku od 8 dana.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije navedenoga smetanja odnosno uklanjanjem postavljenih ograda.

III. Nalaže se tuženom da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 1.703,60 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2026. kao dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 26. veljače 2024., koju podnose protiv tuženog, radi smetanja suposjeda, tužitelji navode da su tužitelji i tuženi suvlasnici nekretnine koja u naravi predstavlja kuću, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. [katastarska čestica], u zk. ulošku br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a u katastru kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navode kako su u pogledu suvlasničkih dijelova svih tužitelja, kao i tuženog, uspostavljena etažna vlasništva koja se odnose isključivo na njihove stambene jedinice na predmetnoj nekretnini dok se na ostatak pripadajućih dijelova predmetne nekretnine, konkretno okućnicu i pripadajuće stepenice uz kuću s različitim stambenim jedinicama, primjenjuju opća pravila kojima je regulirano suvlasništvo. Međutim, unatoč navedenom, kako u zemljišnim knjigama tako i u samoj naravi i stvarnom stanju, odvojenim etažnim vlasništvima stambenih jedinica te zajedničkim suvlasničkim dijelovima stranaka, tuženi da je potpuno samovoljno, bez suglasnosti ijednog od ostalih suvlasnika na predmetnoj k.č., konkretno na njenom dijelu koji predstavljaju zajedničke stepenice odnosno prolaz, 27. siječnja 2024. postavio ograde koje priječe put ostalim suvlasnicima navedenim zajedničkim stepenicama odnosno prolazom. Navedene zajedničke stepenice, osim što predstavljaju jedini mogući put suvlasnika prema obali i južnom dijelu svoje nekretnine (a što da je ujedno bio i glavni motiv kupnje svojih suvlasničkih dijelova kod svih tužitelja, a očito i tuženog) ujedno da predstavljaju jedini mogući i nužni pristup vodomjerima koji pripadaju suvlasnicima i suposjednicima, a što će se sve jasno utvrditi uviđajem na licu mjesta, dok navedeno također da proizlazi iz skice vještaka ing. geod. Jasmine Jurinčić sačinjenog u u studenom 2019. u predmetu vođenom pred ovim sudom pod posl. brojem: Psp-80/2019. Postavljanjem navedene ograde, tužitelji da nisu u mogućnosti pristupiti svojim vodomjerima, a koji su zakonito postavljeni na njihovom suvlasničkom dijelu nekretnine, sve zbog smetanja posjeda postavljanjem ograde od strane tuženog. Nadalje tužitelji navode da navedeno prethodno opisano smetanje nije prvi put da isključivo tuženi samovoljno bez suglasnosti ostalih suvlasnika i suposjednika predmetnog dijela nekretnine vrši smetanje tog istog posjeda, što da se dokazuje upravo uvidom u prethodno navedeni spis. Konkretno, povijest smetanja posjeda tuženog da seže još od 2018., kada je s desne strane predmetne kuće (gledajući s mora), tuženi bez suglasnosti ijednog suvlasnika posjekao do tada dugogodišnju posađenu smokvu koja apsolutno nijednom suvlasniku nije smetala, a da bi nadalje nastavio s različitim pregradnjama i nadogradnjama oko svojeg stambenog objekta (koji se nalazi u prizemlju kuće s desne strane gledajući s mora). Tuženi da je nadalje, također bez suglasnosti ostalih suvlasnika uklonio i stepenice s desne strane predmetne zgrade kao što da je na vlastitu inicijativu, podignuo objekt strankama poznat kao „sarkofag“. Sve navedeno da je učinjeno, ne na području nekretnine koje je obuhvaćeno etažnim vlasništvom već na području suvlasništva svih upisanih suvlasnika. U konačnici, navedeno da je kulminiralo podizanjem dvije ograde odnosno željeznih vrata, konkretno 19. prosinca 2018., a radi čega da su između ostalog i tužitelji pokrenuli ranije navedeni postupak radi smetanja posjeda, a u kojem je određen zastoj istog radi potencijalnog dogovora, dok su navedena željezna vrata uklonjena od strane nepoznate osobe. Nakon uklanjanja navedenih željeznih vrata, svi suvlasnici ponovno da su mogli koristiti predmetni prolaz s desne strane zgrade (gledajući s juga), sve dok 27. siječnja 2024. tuženi ponovno nije odlučio samovoljno postaviti ograde, bez obavijesti i pristanka bilo kojeg od ostalih suvlasnika, pritom navodeći i kako „nikome osim susjedu iz Slovačke neće dati ključ ograde“ (a to je navedenoj osobi jedini mogući vanjski pristup kući prema stražnjoj strani). Iz opisanog postupanja tuženog očito da proizlazi kako je, očito frustriran činjenicom da prethodnim smetanjima posjeda nije uspio svoje etažno vlasništvo proširiti i na onaj dio predmetne nekretnine na kojemu ima (su)vlasničke ovlasti kao i svi ostali suvlasnici, sada ponovnim postavljanjem ograda da pokušava steći posjed i zajedničkog prolaza. Tužitelji napominju da nije slučajno da je tuženi, kako prethodno smetanje (prosinac 2018.), tako i ovo predmetno smetanje (27. siječanj 2024.), izvršio tijekom zimskih mjeseci, računajući da su prebivališta tužitelja kao suvlasnika u zimskim mjesecima izvan područja [adresa] pa da isti neće boraviti na predmetnoj nekretnini tijekom zime i stići u prekluzivnom zakonom propisanom roku koristiti se institutom dopuštene samopomoći odnosno tužbe, a koje sredstvo zaštite tužitelji koriste u ovome slučaju s obzirom na to da su isti u trenutku smetanja zajedno s tuženim suposjednici navedene nekretnine. Također da je nužno istaknuti i činjenicu kako je tuženi uz navedeno smetanje postavio i čak 4 kamere koje pokrivaju predmetni dio zgrade i stepenište, a što da je također učinjeno bez suglasnosti ijednog suvlasnika, i time protivno čl. 31. st. 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka čime nastoji u cijelosti preuzeti kontrolu nadzora prolaza koji pripada svim suposjednicima. Tužitelji da su suvlasnici predmetne nekretnine u gotovo istim omjerima kao i tuženi. Konkretno, glede svojih stambenih jedinica, stranke da imaju uspostavljena svoja etažna vlasništva. Međutim, to da ne mijenja činjenicu da u pogledu onih dijelova nekretnine koji zakonom ne mogu biti predmetnom etažnog vlasništva (a to je nesporno stepenište odnosno prolaz na kojem su postavljene ograde od strane tuženog), svi suvlasnici odnosno suposjednici imaju svoja ovlaštenja propisana zakonom, i nijedan od njih, neovisno o svom etažnom vlasništvu u pogledu svoje stambene jedinice, nije ovlašten samovoljno vršiti izmjene na dijelu koji nije obuhvaćeno njegovim etažnim vlasništvom, a što da u ovome slučaju čini tuženi postavljanjem predmetnih ograda. Na prethodno navedeno da jasno upućuje i čl. 43. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je navedeno sljedeće: (2) Uspostavom vlasništva određenoga posebnoga dijela nekretnine ne dira se u suvlasništvo, ali se izvršavanje ovlasti i dužnosti suvlasnika s čijim se suvlasničkim dijelom povezalo etažno vlasništvo usredotočuje u prvom redu na taj posebni dio nekretnine, ograničavajući ujedno izvršavanje ovlasti ostalih suvlasnika nekretnine na tom njezinu posebnom dijelu, prema odredbama sadržanim u glavi 4. trećega dijela ovoga Zakona. Također, iako da je nesporno da predmetno stepenište odnosno prolaz nije obuhvaćeno etažnim vlasništvom, da se ističe i čl. 67. st. 6. ZVDSP kojim da je nedvojbeno propisano kako: (6) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji da se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela. S obzirom na to da se na kraju sada zapriječenog predmetnog prolaza nalaze vodomjeri ostalih suvlasnika, kao i da je namjena ogradama blokiranog stepeništa prolaz svim suvlasnicima, jasno da se namjena predmetnog dijela nekretnine protivi isključivoj uporabi samo u korist tuženog. Također, tužitelji da su aktivno legitimirane osobe za podnošenje predmetne tužbe kao posljednji mirni posjednici u smislu čl. 22. ZVDSP da se dokazuje već i samim posjedovnim listom za predmetnu nekretninu, Odjela za katastar nekretnina Crikvenica u kojem su većina istih navedena kao posjednici, dok je za ostale navedeno moguće utvrditi saslušanjem stranaka i ostalih predloženih svjedoka upisanih kao posjednika navedene nekretnine. U konačnici, na ovlaštenje podnošenja ove tužbe tužitelja da upućuje i čl. 24. st. 1. ZVDSP s obzirom na to da je istima kao suposjednicima predmetnog dijela nekretnine onemogućen, ne samo zajednički prolaz već i pristup vodomjeru, a navedena odredba jasno da navodi kako je „Svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti“ dok navedeno postupanje tuženog predstavlja isključenje ostalih suposjednika od njihova suposjeda i onemogućavanja izvršavanja faktične vlasti.

Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelji su zatražili zaštitu svoga suposjeda, na način da su zatražili da se utvrdi da je tuženi 27. siječnja 2024. smetao tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je postavio dvije ograde kojima onemogućuje ostalim suposjednicima pristup njihovim vodomjerima te zajedničkom stepeništu, slijedom čega da se naloži tuženom da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije navedenog smetanja odnosno da ukloni postavljene ograde, te da se kani ovakvog ili sličnog smetanja suposjeda tužitelja ubuduće, pod prijetnjom novčane kazne sve u roku od 8 dana, sve uz naknadu parničnog troška u roku od 8 dana, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 18. travnja 2024. tuženi je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navodi da činjenični supstrat tužbe sadrži brojne netočnosti i nelogičnosti, te da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za smetanje posjeda, a time i za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tuženi navodi da je točno da su stranke suvlasnici nekretnine z. k. č. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) te potvrđuje da je njihova stambena zgrada s više jedinica etažirana i da se na okućnicu zgrade primjenjuju opća pravila suvlasništva, međutim ističe da nije sva okućnica zgrade u zajedničkom suvlasništvu. Tvrdi da jedan dio okućnice (istočni dio) pripada samo tuženom jer se taj dio okućnice nalazi na z. k. čestici [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]), a koja čestica da je posebna čestica koja se nalazi uz tuženikov stan u prizemlju. Tuženi tvrdi da ne postoji zajednički prolaz pored zgrade već da je taj dio u vlasništvu i isključivom posjedu tuženog. Na tom dijelu da se ne primjenjuju pravila o suvlasništvu, te da tuženi na tom dijelu nije pasivno legitimiran, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. U pogledu zajedničkog stepeništa koje tužitelji navode u tužbi, tuženi navodi kako se stepenice nalaze na susjednoj parceli z. k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) u vlasništvu i posjedu trećih osoba (stranih osoba). Na toj parceli ni tužitelji niti tuženi da nemaju posjed, a ako tužitelji tvrde da ga imaju onda da su trebali tužiti susjede, što da znači da tuženi u tom dijelu nije pasivno legitimiran. Nadalje tuženi navodi da nije točno da je na z. k. č. br. [katastarska čestica] postavio 2 ograde kojima onemogućuje ostalim suposjednicima pristup njihovim vodomjerima, te zajedničkom stepeništu, navodeći da nije postavio ogradu na dijelu koji predstavlja zajedničke stepenice odnosno prolaz jer se ne radi o prolazu i ne radi se o zajedničkom stepeništu (stepenište da se nalazi na čestici susjeda z. k. čestici br. [katastarska čestica]). Tuženi da je postavio ogradu kako bi zaštitio svoje vlasništvo i svoj isključivi posjed koji ima na z. k. čestici [katastarska čestica] i time da se ne priječi put ostalim suvlasnicima zajedničkim stepenicama odnosno prolazom, jer ne postoje zajedničke stepenice i zajednički prolaz. Prolaz koji zapravo nije prolaz u vlasništvu je i isključivom posjedu tuženog. Stoga da tužitelji nemaju posljednji mirni faktični posjed tog dijela nekretnine jer on nije zajednički. Tuženi navodi da nije životno ni logično da suvlasnici zgrade imaju posjed tuđe nekretnine pored zgrade, a koja čestica nije etažirana sa zgradom jer je istu tuženi kupio kao samostalnu česticu. Da je ograda i postavljena na zajedničkom dijelu okućnice na z. k. čestici [katastarska čestica], da nema smetanja posjeda primjenom odredbe čl. 24 stavak 2 ZVDSP kojom je propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu. Stranke da su suvlasnici i suposjednici z. k. čestice [katastarska čestica]. Tzv. zajedničke stepenice da nisu zajedničke i da ne predstavljaju jedini mogući put prema obali, već da predstavljaju vlasništvo i isključivi posjed susjeda na z. k. čestici [katastarska čestica]. Što se tiče vodomjera isti da se nalaze na z. k. čestici [katastarska čestica] pa da je stoga tuženi podnio zahtjev nadležnom vodovodu za izmještanje istih i to na z. k. čestici [katastarska čestica] (čestica zgrade) jer vodomjeri moraju biti na zajedničkom dijelu navedene z.k. čestice, a ne na čestici tuženog z.k. br. 6165/7. Tuženi da nije smetao posjed tužitelja u ovosudnom predmetu Psp-80/2019 koji je u zastoju i to iz razloga jer tužitelji nemaju posjed na z. k. čestici [katastarska čestica] na kojoj posjed ima samo tuženi. Nadalje tuženi navodi da radove odnosno objekt koji je tuženi napravio na z. k. čestici [katastarska čestica] da je radio kao samovlasnik i samoposjednik pa da nije trebao tražiti suglasnost tužitelja, jer tužitelji na toj z.k. čestici nemaju zajedničko suvlasništvo. Tuženi je potvrdio da je netko uklonio ograde koje je netko postavio 2018., ali da je to predmet drugog postupka. Nadalje je naveo da nije točno da svi suvlasnici koriste prolaz s desne strane zgrade, jer to nije prolaz i tuženi ih konstantno upozorava da je to njegova čestica, a ne zajedničko suvlasništvo. Na tom prolazu da nema zajedničkog suvlasništva pa tako ni posjeda tužitelja, a posebice ne posljednjeg mirnog faktičnog posjeda jer nije životno ni logično da tužitelji imaju posjed tuđe tuženikove nekretnine (z. k. čestica [katastarska čestica]) navodeći da tuženi ima pravo ograditi svoje vlasništvo i posjed. Tuženi nadalje navodi da nije postavio kamere na zajedničkom dijelu zgrade, već na svom dijelu nekretnine i one da su snimale njegov dio nekretnine, a ne zajednički dio. Tzv. prolaz da ne pripada svima nego samo tuženom i to da nije prolaz nego isti da čini sastavni dio njegovog stana u prizemlju i nalazi se na čestici 6165/7, a zgrada s okućnicom da se nalazi na z. k. čestici [katastarska čestica]. U pogledu navoda tužitelja da je tuženi postavio ograde na stepenište odnosno prolaz koji je zajednički, tuženi navodi da to nije točno jer se sporni dio jednim dijelom nalazi na čestici i u vlasništvu i posjedu tuženog, a drugi dio (stepenište) u vlasništvu i posjedu trećih osoba. Tužitelji da nikada nisu imali ni mirni niti posljednji faktični posjed spornog dijela, te im ne treba posjedovna zaštita. Nadalje navodi da tužitelji ne žive u zgradi na z. k. čestici [katastarska čestica] već dolaze periodično samo u ljetnim mjesecima. Predmetni prolaz koji to nije da nije obuhvaćen etažnim vlasništvom i nalazi se na drugoj čestici z. k. čestici [katastarska čestica] koju je tuženi posebno kupio od prodavatelja. Stepenište da se nalazi na susjednoj parceli z. k. čestici [katastarska čestica]. Tužitelji da nisu aktivno legitimirane osobe za podnošenje tužbe, a posebice da nisu posljednji mirni i faktični posjednici u smislu čl. 22 ZVDSP te da nisu ni posjednici, a sigurno ne posjednici tuđe nekretnine, tj. tuženikove i susjedne nekretnine. Osim toga ograde da je uklonila tuženom nepoznata osoba, stoga da tuženi ne može ukloniti ograde kada ih više nema niti može uspostaviti prijašnje stanje jer ograda više nema. Slijedom svega navedenog tuženi predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljima te da tužitelji solidarno naknade parnični trošak tuženom.

3. U podnesku od 24. svibnja 2024., tužitelji su osporili navode tuženog iz odgovora na tužbu kao neosnovane i usmjerene na prikazivanje pogrešnog činjeničnog stanja i činjenica koje nisu relevantne za ovaj postupak. Tužitelji u cijelosti osporavaju prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije tuženog koji su utemeljeni na navodu kako dio okućnice označen kao z.č. 6165/7 (k. č. br. [katastarska čestica]) „pripada samo tuženiku“ s obzirom na to da je u cijelosti protivan stvarnom činjeničnom stanju. Prije svega, tužitelji ističu kako se predmetno smetanje dogodilo na pripadajućem suvlasničkom dijelu z.č. 6165/5 (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koji dio je između ostalog i njihov suposjed, a ujedno da predstavlja i zemljište nužno za redovitu upotrebu zgrade. Uostalom, da navedeno nije tako, prema prikazanoj logici tuženog da bi proizlazilo, a nijedan od tužitelja da ne može ni na jedan mogući način pristupiti svome pripadajućem stanu u etažnom vlasništvu na predmetnoj k.č. već da bi pristup i suposjedovanje iste valjda jedino bilo moguće na način da ga netko ispusti iz zraka na istu. Očito da se u konkretnom slučaju radi o općepoznatom nesređenom zemljišno- knjižnom stanju koji tuženi te drugi suvlasnici pokušavaju zlorabiti na način da se utvrdi da su jedini samostalni vlasnici i posjednici prijepora iako je to protivno logici i zdravom razumu o čemu u prilog govori stvarno i faktično stanje na terenu koje će se utvrditi uviđajem na licu mjesta. Tužitelji i njihovi prednici da navedeni pristup, vršenje svih posjedovnih ovlasti i prolaz do predmetne k.č., kao i prolaz s istočne strane nekretnine prema jugu gledano s mora (doduše do uzrupacije tuženog i sa zapadne strane nekretnine, no to ipak nije predmet ovoga postupka) da koriste preko 20 godina, dok tuženi svoje pravo da im zabrani isti temelji isključivo na činjenici da je isti upisan kao vlasnik na z.č. 6165/7 (k. č. br. [katastarska čestica]). Međutim, osim što isti navedeno nema pravo činiti s obzirom na pravni osnov naveden u tužbi, tuženi, sve da su i točni njegovi navodi o činjenici da se predmetni prolaz nalazi isključivo na k. č. br. [katastarska čestica] (a nisu), ni ne dokazuje da je posjednik navedene nekretnine, dok je iz uvida u posjedovni list za istu vidljiv upis potpuno drugih osoba. Tuženi da pozamašni dio svojega odgovora na tužbu temelji na činjenici da isti nije pasivno legitimiran s obzirom na to da nije nitko od stranaka ni posjednik niti vlasnik k. č. [katastarska čestica] koja da je susjedna i u vlasništvu trećih osoba. Međutim, navedeno da je potpuno irelevantno za predmetnu tužbu s obzirom na to da je iz samog uvida u petit tužbenog zahtjeva vidljivo da se utuženo smetanje sastoji u „onemogućavanju pristupa vodomjerima pojedinih suvlasnika i zajedničkom stepeništu i do tad uobičajenom putu do mora preko nekretnina koje imaju nesređeno zemljišno-knjižno stanje“. Dakle smetanje da se dogodilo na posjedu tužitelja, a tim smetanjem da se onemogućava daljnji pristup onome što isti koriste preko 20 godina, između ostalog i zajedničko stepenište. Da su navodi tužitelja osnovani da se dokazuje i činjenicom što, osim što je tuženi u svome odgovoru priznao da je sam doista izvršio postavljanje ograde, isti da i priznaje da je onemogućio pristup vodomjerima tužiteljima, a čime prešutno potvrđuje njihov suposjed i na z.č. 6165/7, odnosno da njegov suposjed na navedenoj k.č. nije samostalan. Tužitelji pak sumnjaju i osporavaju navode tuženog da je isti podnio zahtjev nadležnom vodovodu za izmještanje vodomjera, prije svega što isti za navedeno ne prilaže nikakav odgovarajući dokaz već samo paušalno navodi da je isto „nesporno“, dok pak isti ni po svojim prethodnim postupcima tužiteljima nije poznat kao netko tko je voljan mirnim putem pristati na ikakav kompromis (vidljivo iz prikaza ranijeg smetanja u samoj tužbi). Štoviše, tuženi da bez suglasnosti svih suvlasnika nije ovlašten mijenjati poziciju vodomjera. Nadalje, tužitelji zahvaljuju tuženom što ih je obavijestio o uklanjanju ograde, no za navedeno ipak da nije bilo potrebe s obzirom na to da su upravo članovi njegove obitelji zatečeni pri uklanjanju iste, pa da stoga nema potrebe za navođenjem termina „nepoznate osobe“ koja je izvršila uklanjanje. Konkretno, ovim putem da se prikazuje slika iz koje da je vidljivo postavljanje ograde od strane Vlade GO **.**.2024., a uz pomoć šipki i vijaka, slika iz koje da je vidljiva postavljena ograda neoštećena, slika iz koje da je vidljivo kako je predmetna ograda skinuta i naslonjena uskladištena na drugu stranu kuće predmetnog spora. Navedeno da je primjećeno 22. veljače 2024. Slika koja da je sačinjena 1. travnja 2024., kada je predmetna ograda premještena u garažu u vlasništvu tuženog. Navedenu ogradu da je premjestila supruga tuženog uz zeta i dvoje djece te da je ista premještena uz pomoć automobila Mercedes GLC 220 d, registracijskih oznaka: [registarska oznaka] koji da je vidljiv sa slike te koji se nalazi ispred garaže tuženog. U konačnici, da se osporava i pozivanje tuženog na čl. 24. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao neosnovano i promašeno, a sve s obzirom na to da je njegova primjena u ovome predmetnom slučaju isključena, nastavno na činjenicu da je tuženi postavljanjem ograde u potpunosti odnosno u bitnoj mjeri isključio tužitelje od suposjeda dok za utvrđenje navedenog nije nužno raspravljati o pravnom odnosu tužitelja i tuženog. Naime, predmetnim smetanjem tužitelji da su u potpunosti isključeni od mogućnosti pristupa svojim vodomjerima i zajedničkom stepeništu koje zajedno s prednicima koriste dulje od 20 godina.

Na pripremnom ročištu održanom 23. rujna 2024. tužitelji su naveli da preinačuju tužbu na način da u tužbenom zahtjevu, u točki I. pored čestice koja je navedena u tužbenom zahtjevu dodaju i " k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]". Tužitelji su na navedenom ročištu naveli da povlače tužbu u dijelu koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije navedenog smetanja odnosno na uklanjanje postavljenih ograda iz razloga jer su navedene ograde uklonjene, što da su tužitelji primijetili 29. veljače 2024.

4. U podnesku od 6. studenoga 2024. tuženi je naveo da i dalje osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Činjenični supstrat tužbe da sadrži brojne netočnosti i nelogičnosti, te da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za smetanje posjeda, a time i uvjeti za prihvaćanje tuženog zahtjeva. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja od 23. rujna 2024., tuženi da se protivi istoj s obzirom na to da se tužbeni zahtjev proširuje i na česticu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica je u cijelosti u vlasništvu i posjedu tuženog. Tuženi navodi da tužitelji nemaju samostalni faktični i mirni posjed tuženikove nekretnine 6165/7 k. o. [katastarska općina] pa da je njihova preinaka tužbenog zahtjeva kao i osnovni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Naime, da ne mogu tužitelji silom, prijevarom ili potajno doći do posjeda tuđe nekretnine, to da je strogo zabranjeno ZVDSP, ali i drugim zakonima. Da tužitelji protupravno smetaju posjed i vlasništvo tuženog na njegovoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jasno da je vidljivo na snimkama kamera koje se nalaze na nekretnini tuženog. U odnosu na navode tužiteljice NO, tuženi navodi kako su njezini navodi promašeni i neistiniti. Naime, ona da negira samovlasništvo tuženom njegove čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je on 100%-ni vlasnik. To da je kao da on njoj negira pravo na njezin stan. Tuženi da se ponaša kao samovlasnik njegove čestice koju je on kupio i koristi istu kao vlasnik. Tužiteljica da brka suvlasništvo zgrade u kojoj ona i ostali tužitelji kao i tuženi imaju svoje stanove s drugom česticom uz zgradu koja je u samovlasništvu i posjedu tuženog. Tuženi za svoju česticu 6165/7 odnosno za postavljanje zimskog vrta, ograde i roštilja ne treba imati suglasnost suvlasnika zgrade izgrađene na drugoj čestici 6165/5 k. o. [katastarska općina]. Na čestici tuženog k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da nema suvlasništva, već da je ona isključivo vlasništvo i posjed tuženog i to da je nepobitna činjenica. Prilozi koje je tužiteljica dostavila uz svoj podnesak da su nečitljivi, a time i nejasni te da su uostalom irelevantni za ovaj postupak. Slijedom svega navedenog, tuženi predlaže da sud nakon provedenog postupka donese rješenje kojim u cijelosti odbija tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, odbije preinaku tužbenog zahtjeva s pripremnog ročišta održanog 23. rujna 2024. kao neosnovanu te im naloži da solidarno naknade troškove ovog postupka tuženom. Radi dobrosusjedskih odnosa tuženi da ipak ostaje za dogovor oko spornog prolaza te da je spreman ovu stvar riješiti mirnim putem, na obostrano zadovoljstvo, na način kako je to razgovarano s tužiteljicom NO i tužiteljevim punomoćnikom nakon zadnjeg ročišta.

5. S obzirom na to da su tužitelji na pripremnom ročištu održanom 23. rujna 2024. povukli tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo prije navedenoga smetanja odnosno uklanjanjem postavljenih ograda, a tuženi se nije protivio navedenom povlačenju tužbe, to je primjenom odredbe članka 193. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u nastavku: ZPP) odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

Kako su tužitelji na gore navedenom pripremnom ročištu preinačili tužbu na način da su pored k.č br. 6165/5, u odnosu na koju su u tužbi zatražili zaštitu suposjeda, naveli i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojoj preinaci se tuženi protivio u podnesku od 6. studenoga 2024., navedena preinaka je dopuštena raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta od 20. studenoga 2024. jer je svrsishodna za končano rješenje odnosa između stranaka (članak 190. stavak 3. ZPP).

6. Tužitelji su svoj konačni tužbeni zahtjev, opisan u točki I. izreke rješenja, postavili nakon provedenog uviđaja i geodetskog vještačenja, odnosno nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa], u podnesku od 19. ožujka 2026., s time da su na ročištu od 28. travnja 2026. ispravili grešku u tužbenom zahtjevu koji je preciziran u podnesku od 19. ožujka 2026. na način da umjesto slova "C-D" ispravno treba stajati slovima "E-F".

7. Tuženi se upustio u raspravljane po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, te je naveo da i nadalje osporava isti, kao neosnovan.

8. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 6-8 spisa), izvoda iz katastarskog plana (stranica 9 spisa), skice lica mjesta iz studenoga 2019. (stranica 10 spisa), fotografija (stranica 11 spisa), prijepisa posjedovnog lista (stranica 12-13 spisa), skice lica mjesta iz studenoga 2019. (stranica 39 spisa), izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 40 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 41 spisa), prijepisa posjedovnog lista 3799 k. o. [katastarska općina] (stranica 48 spisa), fotografija (stranice 49-52 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 61-63 spisa), za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 67-69 spisa), identifikaciju čestica (stranice 70-71 spis), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 72-74 spisa), rješenja o izvedenom stanju od 3. lipnja 2016. (stranice 75-78 spisa), građevinske dozvole (stranice 79-80 spisa), urbanističkih uvjeta građenja (stranice 81-82 spisa), zapisnika (stranica 83-84 spisa), kopije katastarskog plana (stranica 85 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 86-87 spisa), te izvoda iz katastarskog plana (stranica 88 spisa), fotografija (stranice 91-101 spisa). Nadalje, 12. veljače 2025. izvršen je uviđaj uz sudjelovanje vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa], stalnog sudskog vještaka za područje geodezije (stranice 110-112 spisa), te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje navedenoga vještaka iz kolovoza 2025., dostavljen sudu 4. kolovoza 2025. (stranice 114-130 spisa), a na ročištu održanom 28. travnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja ĆO, JOČ i NO, te tuženog, u odsutnosti uredno pozvanih preostalih tužitelja (stranice 143-149 spisa).

Tužitelji su tijekom postupka predlagali i provođenje dokaza saslušanjem svjedoka HO, te ostalih upisanih suposjednika upisanih u posjedovni list br. 3798, te supruge i zeta tuženog, te da se izvrši uvid u spis ovoga suda posl. br. Psp-80/2018, ali su na ročištu održanom 28. travnja 2026. stranke odustale od provođenja svih predloženih, a neprovedenih dokaza, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

Na osnovu svih provedenih dokaza riješeno je na način kako to stoji u izreci, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ovog rješenja.

9. Uviđajem na licu mjesta održanim 12. veljače 2025. utvrđeno je da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa], a prisutni tužitelji su na licu mjesta pokazali stambenu zgradu na adresi [adresa], kao i položaje na kojima su se prema tvrdnjama tužitelja nalazile metalne ograde postavljene 27. siječnja 2024. koje se opisuju u tužbi, pa prema pokazivanju istih prva je bila pričvršćena s jedne stane na fasadu stambene zgrade, a s druge strane na potporni zid, koja se prema navodima vještaka nalazi na sjeveroistočnoj strani (skica lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Jasmine Jurinčić sa stranice 122 spisa točke A-B). Nadalje, na licu mjesta prisutni tužitelji i pun. tužitelja su pokazali i prolaz koji je popločan i koji se nalazi s istočne i jugozapadne strane navedene zgrade, te su naveli da su istim pristupali i pristupaju u ulicu Šetalište Vladimira Nazora odnosno prema moru, s time da je utvrđeno da je u nastavku popločane površine pješački prolaz, koji je betoniran. Na licu mjesta tužitelji su pokazali i poziciju na kojoj tvrde da se nalazila i druga postavljena ograda (skica lica mjesta sa stranice 122 spisa točke E-F), a na toj su poziciji vidljivi metalni dijelovi-metalne konstrukcije, a na suprotnoj strani je vidljiva metalna šipka.

Ističe se da u vrijeme održavanja uviđaja sud nije zatekao nijednu od opisanih ograda, te da je u vrijeme održavanja uviđaja bio moguć nesmetan pristup od ranije opisane stambene zgrade do Šetališta Vladimira Nazora, pa su prisutni tužitelji učinili nespornim da mogu nesmetano pristupati u ulicu Šetalište Vladimira Nazora odnosno prema moru.

Na licu mjesta je i tuženi pokazao da su se obje navedene ograde nalazile na istim pozicijama kao što su to pokazale i prisutne tužiteljice, s time da je tuženi dodatno naveo da je ranije do 2019. ograda koja se nalazila sa sjeveroistočne strane bila postavljena na drugoj strani, odnosno sa istočne strane (točke C-D na skici lica mjesta sa stranice 122 spisa).

Na licu mjesta tužiteljice su pokazale i šaht, na kojem tvrde da se nalaze 4 vodomjera za stanare zgrade [adresa], te su navele da do istoga nisu mogli pristupiti nakon što je tuženi postavio metalnu ogradu sa sjeveroistočne strane objekta.

Dakle, tužitelji su na licu mjesta pokazali položaje na kojima su se nalazile 2 metalne ograde, za koje tvrde da ih je tuženi postavio 27. siječnja 2024., a radi se o pozicijama koje su na skici lica mjesta sa stranice 122 spisa, koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka geodeta Jasmine Jurinčić, stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije iz [adresa], iz kolovoza 2025., označene točkama A-B, te E-F.

Kako je tuženi, na uviđaju i u svom iskazu na ročištu glavne rasprave 28. travnja 2026. pokazao iste pozicije tih ograda, to proizlazi da su te ograde, koje je postavio 27. siječnja 2024. bile postavljene na pozicijama prikazanim na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa], sa stranice 122 spisa, označene točkama A-B, te E-F.

Na skici lica mjesta je prikazan i položaj šahta s vodomjerima, koji su na navedenoj skici lica mjesta sa stranice 122 spisa označeni slovom „V”.

10. Tužitelj ĆO je u svom iskazu naveo da dok nisu postavljene ograde koje su predmetom ovoga postupka da su tužitelji imali slobodan pristup do svojih vodomjera te slobodan prolaz do mora, a isto tako da su imali i mogućnost popravka svoje zgrade. Nakon stavljanja tih ograda to da više nije bilo moguće, i isto tako misli da to nije u redu, jer kada bi postojala ta ograda ne bi primjerice po zimi, ali i u bilo koje drugo doba godine, imao pristup do vodomjera, što je nezgodno jer kada bi se nešto dogodilo u njegovom stanu ne bi mogao zatvoriti vodu. Do postavljanja tih ograda da su mogli nesmetano otići dolje do mora i isto tako pristupiti do svojih vodomjera. Kaže da je saznao da je tu ogradu postavio tuženi i kada ga je sreo odnosno vidio da ga je pitao. Naveo je da je taj dan bio dolje i vidio kako su postavljali tu ogradu, i onda da je pitao što će biti s njihovim pristupom do vodomjera i hoće li im dati ključ ograda, a tuženi da je samo rekao da to neće dati i počeo ga je vrijeđati, tako da su podnijeli tužbu da se ta ograda skine odnosno tužbu zbog smetanja posjeda. Ograda da se nakon toga skinula, tko ju je skinuo da on to ne zna, da je vidio samo da je familija tuženog odnijela ogradu u garažu tuženog. Kada kaže familija da misli na kćer tuženog, zeta i njihovo dvoje djece. Kada ga se pita na koji način je pristupao do mora tijekom 2021., 2022., 2023. odnosno 2024., sve do događaja koji je opisan kao čin smetanja posjeda da može reći da je do mora pristupao upravo ovim predmetnim odnosno spornim putem, jer je bio slobodan prolaz sve do postavljanja ovih ograda. Nikada da tuženi nije reagirao na njegove prolaske tim spornim putem. Inače tijekom jedne kalendarske godine da je barem 4 mjeseca ovdje u [adresa] na predmetnoj nekretnini, tako da puno vremena provodi u [adresa], a svakodnevno prolazi prema moru kada je ovdje. Kada se ograda stavila on da je zvao policiju tog istog dana.

Tužiteljica ĆOČ, je u svom iskazu navela da kada je njezina obitelj kupovala stan od prethodnih vlasnika, kada se odlučivao o tome hoće li ući u tu veliku investiciju, presudna stvar da je bio ovaj prolaz do mora uz sve druge elemente naravno, odnosno bitno da im je bilo da imaju upravo takav prilaz do mora. Tijekom svih ovih godina da koristi taj prolaz za stan u navedenoj zgradi [adresa] u [adresa], navodeći da su ga kupili negdje 2005. tako da su svih tih godina koristili upravo ovaj prolaz. Od kupovine stana vodomjeri da se nalaze na istom mjestu pa tako i oni vodomjeri u šahtu koji su pokazani na uviđaju. Kada ju se pita da može odgovoriti da su i 2020. i 2021., 2022., 2023. i 2024. sve do događaja opisanog u tužbi mogli nesmetano pristupati tim predmetnim putem sve do mora. Svaki puta kada ne koristi prijevozno sredstvo odnosno osobni automobil da ide upravo tim spornim putem da li do plaže, u trgovinu, u šetnju. Pošto ima stan u prizemlju s vanjske strane da prilazi svom prozoru. Prvi puta da je ograda na taj prolaz bila postavljena 2018., ali da je maknuta odmah brzo, tako da se nakon toga nesmetano moglo prolaziti svih ovih godina. Vezano za postavljanje ovih ograda što je predmet ovog postupka da može reći da je suludo da bilo tko postavlja ograde, navodeći da žive u zajednici od 11 suvlasnika, da to nije privatna kuća te da nitko od njih suvlasnika ne bi smio postupati kao da se radi o njegovoj privatnoj kući. Na upit pun. tužitelja da se izjasni na skici lica mjesta i pokaže na skici lica mjesta gdje su bile te ograde u siječnju 2024. tužiteljica je navela da su u siječnju 2024. ograde bile postavljene na 2 pozicije i to pozicija A-B i pozicija E-F koje su prikazane na skici lica mjesta na stranici 122 spisa, a na poziciji C-D da je bila ograda postavljena 2018. Ta ograda na poziciji C-D da je bila uklonjena ekspresno te 2018. Ove dvije preostale da su bile uklonjene 2024. nakon postavljanja. Navela je da nakon pokretanja ovog spora nije razgovarala s tuženim, navodeći da ga nije ni vidjela nakon pokretanja ovog spora. Ne sjeća se jesu li razgovarali nakon prvih ograda.

Tužiteljica NO je u svom iskazu navela da je 27. siječnja 2024. saznala da su postavljene dvije metalne ograde, što da joj je javio tužitelj ĆO, navodeći da je bio vikend, i da je ĆO bio u [adresa] i vidio postavljanje ograda. Ona da je došla u [adresa] 30. siječnja 2024., da je zajedno s njihovim odvj. Čolićem došla vidjeti te ograde, i onda da je njihov odvj. Čolić to preuzeo. Te ograde da su bile postavljene na pozicijama, i to jedna da je bila dolje s južne strane, a radi se o poziciji koja je prikazana na skici lica mjesta iz nalaza vještaka Jasmine Jurinčić sa stranice 122 spisa i označena je točkama E-F, a druga da je bila na poziciji koja je na toj skici označena slovima A-B. Nakon postavljanja tih ograda da je podnesena ova tužba. Navela je da često boravi ovdje u [adresa] i svakodnevno prolazi po tom prolazu i nesmetano da je mogla prolaziti tim prolazom i tijekom 2020., 2021., 2022., 2023. te 2024. do postavljanja ovih ograda. Ona da s tuženim nikada nije bila u kontaktu i tuženi da nije reagirao na ove njezine prolaske. Onaj šaht s vodomjerima da se oduvijek nalazi na istom mjestu. Navela je da je od 2016. vlasnik stana u zgradi [adresa].

Tuženi je u svom iskazu naveo da je prvu ogradu postavio 2018., i a ograda da je odmah 15-20 dana nakon postavljanja uklonjena, ona je odnesena, odnosno ukradena. Nakon toga da nije bilo nikakve ograde na prolazu sve do 2024., a te ograde da je 2024. postavio on odnosno majstori koje je on angažirao. Naveo je da bi htio navesti kako je to sve teklo od 1998. pa nadalje. Kaže da je bio među prvim kupcima, jer su kasnije ti apartmani u Vatroslava Lisinskoga preprodavani, tako da od tužitelja kao prve kupce poznaje i gđu JOČ. Dakle svi od tih prvih kupaca da su znali da je to njegova parcela, međutim u to prvo vrijeme da su svi oni, dakle prvi kupci bili kao obitelj, sastajali se, družili se, te da je dozvolio uz suglasnost svih da mogu prolaziti tim prolazom, to da ga nije smetalo. Međutim pred 15 godina da je počela najezda turista s gornjeg naselja Hrusta, turista koji da su svi počeli koristiti taj prolaz. Cijelo naselje odozgo da je slalo svoje goste. Prije 15 godina da je gđi JOČ, koja je u to vrijeme bila predsjednica kućnog savjeta, najavio da takvu promenadu ne može izdržati, da nema mira i da će postaviti ogradu. 2 ili 3 godine da je čekao da se oni dogovore, kaže da druge telefonske brojeve nije imao, da je očekivao da će ga gđa JOČ pozvati da se dogovore i da vide na koji način će postaviti tu ogradu, međutim nitko da se nije javio, nitko nije reagirao na to i dalje da su svi vlasnici tih apartmana i turisti prolazili sve do 2018. 2018. da je postavio vrata, a dolje da su već bila postavljena vrata samo nisu imala lokota, a gore da je postavio vrata. Nakon postavljanja da je otišao u Zagreb pa da su ga nazvali iz [adresa] i rekli da su ta vrata uklonjena, ona donja da su odnesena, a gornja da su prislonili na njegovu ogradu. Tužitelji da su podnijeli tužbu 2018., 2019. da su imali prvo ročište. Tada da mu je gđa. JOČ savjetovala i tražila da iz te pozicije premjesti ogradu odnosno da je stavi okomito na drugoj strani jer njoj smeta ta ograda s prozora spavaće sobe. Nitko drugi da nije reagirao, a bilo ih je 10 tada na sastanku. Tada da je shvatio da su oni pristali na to da se ta ograda stavi na tu drugu okomitu poziciju i htio je da im da ključ od te ograde i oni da bi dobili ključeve s time da samo mogu prolaziti stanari, da uvijek vrata moraju biti zaključana zbog turista. Međutim kada je postavio ogradu 2024. onda da je napravio novu kapiju na donjoj strani, a ovu gornju koja je bila skinuta samo da je morao povećati, a sada da je stavio i kamere pa da je znao tko je to i odrezao i tko je bio inicijator toga. Inicijator da je bio tužitelj ĆO. Kamera da ga je snimila, onda da je s odvjetnikom po mraku došla ekipa sa ovdje prisutnim odvjetnikom, tako da su po noći došli na njegovu imovinu. Kaže da je upozorio tužitelje da je to njegovo dvorište, da to nije prolaz odnosno da to nije nikakav put. Te njegove ograde koje je postavio 2024. da su kod njega u garaži. Te ograde da su bile postavljene ni 24 sata, on da je otišao u Zagreb u 17,00 sati, a već iza toga na kameri da je gledao kako tužitelj reže kamere. Te ograde da su skinute tu noć. Tužitelji da su angažirali bravara, sami te ograde da nisu mogli strgati i to je sve što ima za navesti. Njega da sada samo interesira kako on to može na svome posjedu nekome uskratiti posjed. Naveo je da to nije prolaz, on da je samo jedno izvjesno vrijeme prvim stanarima dozvoljavao da prolaze. To da je njegova parcela, to da nije prolaz. Kaže da je viđao tužitelje da prolaze tim dijelom prema moru, navodeći da se nije htio spustiti na taj nivo da se svađa s njima. Naveo je da to nije jedini prolaz do mora, 30 m dalje da imaju ulicu kojom se i autom može proći. Naveo je i to da je svakome od prvih kupaca investitor ponudio da kupe 1/13 tog prolaza jer je 13 apartmana tamo, on da je kupio 2, a ostalo je 11 međutim samo je jedna stranka kupila 1/13, i on da je od te osobe kupio tu 1/13 za 3.000,00 EUR, tako da su svi imali šansu da to bude zajedničko, a nisu htjeli to kupiti od investitora. Nakon što je tuženom predočena skica lica mjesta isti je izjavio da su te dvije ograde 2024. bile postavljene na poziciji A-B i E-F, koja je prikazana na skici lica mjesta na stranici 122 spisa. Prva ograda da je bila na poziciji C-D to da je ta koja je bila postavljena 2018. Ove ograde koje su postavljene 2024. da su skinute iste noći, a ova prva ograda koja je bila postavljena 2018. da je kratko bila tamo, te da su mu nakon 20 dana nakon postavljanja javili da ograde više nema. Ova ograda na poziciji E-F da je bila od ranije, ali nikada da nije bila zaključavana, on da je samo te 2018. stavio bravu.

11. Stoga, iz iskaza stranaka s ročišta glavne rasprave održanog 28. travnja 2026. nesporno proizlazi da su se 2 metalne ograde, koje je tuženi postavio 27. siječnja 2024., nalazile na pozicijama koje su na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta Jasmine Jurinčić sa stranice 122 spisa označene točkama A-B te E-F.

Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa], proizlazi da se stambena zgrada u kojoj se nalaze stanovi – apartmani stranaka, a radi se o zgradi na adresi [adresa], nalazi na zk.č. br. 6165/5 (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Nadalje, prva ograda nalazila se na poziciji A-B prikazanoj na skici lica mjesta sa stranice 122 spisa, na zk.č. br. 6165/7 (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], dok se druga ograda nalazila na poziciji E-F prikazanoj na toj skici, te proizlazi da je i ta ograda bila postavljena na zk.č. br. 6165/7 k. o. [katastarska općina].

Tuženi je u svom iskazu pojasnio da je tijekom 2018. (tužitelji su tijekom postupka naveli da je to bilo 19. prosinca 2018.) na poziciji C-D bio postavio metalnu ogradu, koju su tužitelji skinuli 20 dana nakon postavljanja, tako da iz njegova iskaza proizlazi da je samo 20 dana na toj poziciji bila ograda, a isto tako je naveo da je na poziciji E-F bila ranije postavljena metalna ograda koja nikada nije bila zaključavana, te da je on tada na istu bio stavio bravu i zaključao je, a i tu ogradu da su tada bili uklonili tužitelji, dakle u isto vrijeme kao i ovu s pozicije C-D.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da su cijelo vrijeme od kupnje apartmana u toj zgradi [adresa], a samo primjerice obitelj tužiteljice JOČ je apartman u toj zgradi kupila 2005., dakle svi vlasnici tih apartmana nesmetano su prolazili prolazom prema moru do Šetališta Vladimira Nazora, i obratno, te isto tako da su koristili i prilaz do vodomjera na šahtu koji je na skici lica mjesta iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta označen slovom "V", kao i stepeništu.

Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa] proizlazi da se popločeni dio pristupa (prolaza) nalazi na zk.č. br. 6165/7 (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] i na zk.č. 6165/11 (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], a betonirani dio na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz iskaza tužiteljice NO proizlazi da od kupnje apartmana 2016. koristi navedeni sporni prolaz, kao pješački prolaz, koji je jednim dijelom popločan, a u preostalom dijelu betoniran, koji vodi do [adresa], a iz njezina iskaza proizlazi da se onaj šaht s vodomjerima oduvijek nalazi na istom mjestu.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da su nesmetano koristili navedeni prolaz, koji su pokazali na uviđaju, te su dakle, kada je tuženi prvi puta postavio metalne ograde kao prepreke na tom prolazu, a radi se o ogradi koja je bila na poziciji C-D, odnosno zaključao ogradu koja je bila na poziciji E-F, a to je bilo 2018. i to prema navodima tužitelja 19. prosinca 2018., da su 20 dana nakon postavljanja tih prepreka uklonjene te ograde, i tužitelji su nesmetano nastavili koristili isti prolaz, sve do 27. siječnja 2024., te da nije bilo nikakvih prepreka na tom prolazu, kako to proizlazi i iz iskaza tuženog, te su dakle, tužitelji nesmetano koristili navedeni prolaz, i pristup vodomjerima i stepeništu.

Tuženi je u svom iskazu naveo da je prvim vlasnicima apartmana u toj zgradi [adresa], dopustio da koriste taj prolaz i pristup vodomjerima, iz čega proizlazi da i on potvrđuje da su vlasnici apartmana, dakle i tužitelji, koristili navedeni pješački prolaz i pristup vodomjerima, samo što tuženi tvrdi da je to bilo uz njegovo odobrenje, što isti u smislu odredbe članka 7. u svezi s odredbom članka 8. ZPP nije dokazao, a na njemu je teret dokaza ovih njegovih navoda.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka geodeta Jasmine Jurinčić iz [adresa], kao stručan i vjerodostojan, jer na samu identifikaciju prijepora, što je bio i zadatak geodetskog vještačenja, nije bilo primjedbi stranaka.

12. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 94/17.; u nastavku: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Nadalje, prema odredbi stavka 5. cit. članka, s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava i odredbama zakona.

Odredbom članka 21. stavak 1. ZV je propisano da, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koja se ostvaruje (stavak 4. istoga članka) u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Prema odredbi stavka 3. cit. članka, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Nadalje, odredbom članka 22. stavak 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. cit. članka je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Odredbom članka 24. stavak 1. ZV je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Nadalje, prema odredbi stavka 2. cit. članka, suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Prema odredbi članka 27. stavak 1. ZV, tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ZV i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je smetanje suposjeda prava staze odnosno prolaza pješice, na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to kako to tužitelji navode u tužbenom zahtjevu, prolazu od stambene zgrade [adresa], do [adresa] u [adresa], odnosno prema moru i obrnuto, jer tužitelji tvrde da su posljednji mirni suposjednici navedenoga prolaza, odnosno da imaju pravo pješačkog prolaza istim, te pristupa do vodomjera i stepeništa, što tuženi osporava.

Dakle, sporno je, jesu li tužitelji do čina opisanog u tužbi kao čin smetanja suposjeda, a radi se o postavljanju 2 metalne ograde na sporni prolaz, od strane tuženog, što tužitelji tvrde da se dogodilo 27. siječnja 2024., dakle jesu li tužitelji do tog događaja bili posljednji mirni posjednici gore navedenog prava pješačkog prolaza, a nije sporno da je tuženi 27. siječnja 2024. postavio 2 navedene metalne ograde na pozicije A-B te E-F, čime ih je bio onemogućio u tom prolazu, u odnosu na koji čin tužitelji traže zaštitu suposjeda prava pješačkog prolaza.

Iz postupka proizlazi, i to iz iskaza tužitelja, koje tuženi nije osporio u smislu da nije osporio vršenje prolazaka od strane tužitelja preko spornog prolaza, već samo ističe da se ne radi o zajedničkom prolazu i stepeništu, već o njegovom dvorištu i posjedu, da su tužitelji do događaja opisanog u tužbi, bili posljednji, mirni posjednici prava pješačkog prolaza preko tog prolaza, jer su prve ograde (postavljena ograda C- D, postavljena i zaključana brava na ogradi E-F) kao prepreke koje je postavio tuženi 19. prosinca 2018. kako to navodi 20 dana nakon postavljanja uklonili, te nastavili koristiti sporni prolaz, i pristup vodomjerima, i to kontinuirano, sve do događaja opisanog u ovoj tužbi kao čin smetanja suposjeda, a radi se o postavljanju 2 metalne ograde 27. siječnja 2024. na pozicije A-B te E-F.

Iz navedenoga proizlazi da su tužitelji izvršavali posjed prava pješačkog prolaza spornim prolazom i prilazom do vodomjera i stepeništa jer je iz postupanja tužitelja vidljivo da su kao samostalni suposjednici koristili sporni prolaz, te za isto nisu tražili dopuštenje tuženog. Nadalje, proizlazi da su se tužitelji protivili pokušajima nasilnog sprečavanja tog prolaza, učinjenog po tuženom 19. prosinca 2018. kada je postavio prve prepreke na taj prolaz, jer su 20 dana nakon postavljanja tih ograda, kako to tvrdi tuženi u svom iskazu, uklonili iste, te su nesmetano nastavili koristiti sporni prolaz.

Iz svega ranije navedenoga proizlazi da tužitelji imaju pravo na zaštitu suposjeda, u odnosu na tuženog, koji ih je 27. siječnja 2024. činom smetanja opisanim u tužbi, isključio iz tog suposjeda postavljanjem 2 metalne ograde na pozicije A-B te E-F, jer su ispunjene pretpostavke za zaštitu suposjeda iz odredbi članka 21. i 22., te odredbi članka 24. ZV.

Naime, sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, neovisno o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika, sukladno odredbi članka 22. stavak 2. ZV.

Slijedom iznijetog, s obzirom na to da su tužitelji dokazali da su posljednji mirni suposjednici prava pješačkog prolaza na spornoj površini, tj prolazu, te pristupa vodomjeru i stepeništu, to isti imaju pravo na suposjedovnu zaštitu koju traže u ovome postupku, radi čega je prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I. izreke ove odluke, jer su ispunjene pretpostavke za suposjedovnu zaštitu iz ranije cit. odredbi ZV.

Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer tužitelji imaju pravo na suposjedovnu zaštitu koju traže u ovome postupku, a neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženi kao jedan od suposjednika, isključio tužitelje od dotadašnjeg suposjeda, te tužitelji imaju pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženog.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

13. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke III. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP te je tužiteljima zastupanim po punomoćniku – odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025.) dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade za zastupanje u ovome postupku radi smetanja posjeda u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/2. 250 bodova za 4 radnje, vrijednost boda 2,00 EUR), uvećano za 50% zbog zastupanja više (11) tužitelja, što ukupno iznosi 750,00 EUR, te nagrade za jednu dodatnu radnje – sastav podneska

– očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova), ukupno 850,00 EUR, što uvećano za PDV 25%, koji je obračunat u iznosu od 212,50 EUR, iznosi 1.062,50 EUR, a uvećano za troškove uviđaja i geodetskog vještačenja u iznosu od 601,29 EUR, sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, i ovu odluku u iznosu od 26,54 EUR, daje iznos od 1.703,60 EUR. Tužiteljima je priznata zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ovoga rješenja pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Crikvenici 19. svibnja 2026.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženog