Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4,
Kutina
Poslovni broj: Pp-286/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini nadležan u smislu članka 93. i 98. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) po sutkinji Danici Fuček i zapisničaru Senki Rimac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika – NL, zbog prekršaja iz članka 305. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25), povodom optužnog prijedloga Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor, Služba za inspekcijski nadzor, klasa: 550-06/24-06/114, urbroj: 524-10-02/18-24-4 od 19. veljače 2024. godine, nakon održane glavne javne rasprave dana 19. svibnja 2026. godine u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti ovlaštenog tužitelja, temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona dana 19. svibnja 2026. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljenik – NL, OIB [osobni identifikacijski broj], sin N i C, rođen **.**.1957. godine u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, SSS, po zanimanju strojobravar, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom u iznosu od 420,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, nije osuđivan, ne vodi se drugi postupak
oslobađa se od optužbe
da je na dan provođenja kontrolnog inspekcijskog nadzora 06. veljače 2024. godine u objektu na adresi [adresa], tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora utvrđeno (uvidom u dokumentaciju o korisnicima - ugovorima o doživotnom uzdržavanju te razgovorom s CL i njegovom suprugom GL) da je nastavio s pružanjem socijalnih usluga, iako mu je izvršnim rješenjem inspektorata klasa: UP/I-550-06/22-07/175, urbroj: 524-07-02/18-22-2 od 19. srpnja 2022. godine, naređen prekid pružanja socijalne usluge smještaja na adresi [adresa], s obzirom da je utvrđeno da imenovani nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga iz članka 165. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi, a očevidom provedenim dana 06. veljače 2024. godine utvrđeno je da u navedenom objektu imenovani i nadalje pruža socijalnu uslugu smještaja bez da je pribavio gore navedeno rješenje i to za 6 (šest) starijih nemoćnih osoba, od kojih jedna ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju s NL, druga s njegovom suprugom GL, dok od preostale četiri zatečene smještene starije osobe jedna je smještena bez ikakvog ugovora, a troje zatečenih starijih osoba smješteno je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s osobom koja nije član kućanstva NL i GL, odnosno sa ZL čije je prebivalište na adresi [adresa],
- dakle, da pruža socijalne usluge za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 276. stavak 1. točka 5. i stavak 3., kažnjiv po članku 305. stavak 3. u svezi sa stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25).
Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Po optužnom prijedlogu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor, Služba za inspekcijski nadzor, klasa: 550-06/24-06/114, urbroj: 524-10-02/18-24-4 od 19. veljače 2024. godine, pokrenut je prekršajni postupak protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno pobliže naprijed opisanog.
2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 11. studenog 2025. godine okrivljenik je osporio prekršaj navodeći da je točno da nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga za smještaj starijih i nemoćnih osoba, a iz razloga što niti ne obavlja takve socijalne usluge. Naime, njemu je bilo rečeno da po zakonu članovi kućanstva mogu imati sklopljena najviše tri ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa su tako supruga i on na dan inspekcijskog kontrolnog nadzora 6.2.2024. godine imali zajedno sklopljena tri ugovora o doživotnom uzdržavanju i to tada on sa LL, sada pokojna, a njegova supruga sa ŠL, a sa FL, sada pokojna, bio je postupak izrade ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je ista bila došla iz bolnice, ali su morali čekati da dođe sin kako bi bio uz nju prilikom potpisivanja ugovora kod javnog bilježnika. Također u to vrijeme njihova snaha ZL, koja nije bila član njihovog kućanstva jer je živjela na drugoj adresi, imala je sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju sa TL, AL, sada pokojna, te sa NLA, također sada pokojna. Smatrao je, kako mu je bilo rečeno od strane inspektora, da osoba koja nije član njihova kućanstva može imati sklopljene takve ugovore i da te primateljice uzdržavanja borave kod njih, a da ZL vodi brigu o njima. Smatra da na taj način nije pružao socijalne usluge smještaja za što je potrebno rješenje nadležnog tijela. Na glavnoj raspravi održanoj dana 19. svibnja 2026. godine okrivljenik je dodao da kao što je već rekao u svojoj obrani, on je postupio onako kako su mu rekle inspektorice da član obitelji može imati sklopljena tri ugovora o doživotnom uzdržavanju, što su on i supruga imali, a snaha je imala sklopljena tri ugovora takva, a nije bila član njihova kućanstva. Time smatra da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Također želi reći da već dva puta dolazi na ročište, a da se inspektorica nije odazvala niti na ovo drugo ročište.
3. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u: zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 6. veljače 2024. godine, pisana obavijest počinitelju prekršaja VL od 6. veljače 2024. godine, povratnica od 18. ožujka 2024. godine, prekršajna evidencija.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, te na taj način utvrđenog činjeničnog stanja, Sud smatra da nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, radi čega je temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe.
5. Nije sporno da okrivljenik nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga smještaja starijih i nemoćnih osoba. Sporno je je li isti u vrijeme inspekcijskog nadzora dana 6. veljače 2024. godine nastavio s pružanjem socijalnih usluga iako za to nema rješenje nadležnog Ministarstva.
6. Okrivljenik navodi da u vrijeme predmetnog inspekcijskog nadzora nije više pružao socijalne usluge smještaja starijih osoba, već su on i supruga imali sklopljena dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sa trećom osobom je bio u tijeku postupak sklapanja takvog ugovora, dok ostale tri zatečene osobe su imale sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa njihovom snahom koja nije živjela na njihovoj adresi i nije bila član njihova kućanstva.
7. Sukladno odredbi članka 171. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi, ako jedan ili više članova kućanstva sklopi više od tri ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a uzdržavanim osobama pruža usluge stanovanja, prehrane, njege i brige o zdravlju te zadovoljavanje ostalih osnovnih životnih potreba, u svom stambenom ili poslovnom prostoru osobno, putem treće osobe ili zaposlenih radnika kod fizičke osobe ili radnika zaposlenih u pravnoj osobi koja je u vlasništvu davatelja uzdržavanja i/ili članova njegova kućanstva, u smislu ovoga Zakona smatrat će se da se radi o nezakonitom pružanju usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi.
8. Dakle, prema naprijed navedenoj zakonskoj odredbi ukoliko jedan ili više članova kućanstva sklopi do tri ugovora o doživotnom uzdržavanju, neće se smatrati da se radi o nezakonitom pružanju usluga smještaja u djelatnosti socijalne skrbi. Sud je tijekom postupka iz izvedenih dokaza utvrdio da je kućanstvo okrivljenika imalo sklopljena dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, a jedan ugovor je bio u tijeku postupka sklapanja. Ostale tri zatečene starije osobe imale su sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju sa snahom okrivljenika koja nije bila član kućanstva okrivljenika jer je imala prebivalište na sasvim drugoj adresi, a kako i proizlazi iz samog optužnog prijedloga. Dakle, kućanstvo okrivljenika nije imalo sklopljena više od tri ugovora o doživotnom uzdržavanju jer su preostala tri ugovora bila sklopljena sa njegovom snahom koja nije bila član njegova kućanstva, a nema zapreke da davatelj uzdržavanja drži primatelje uzdržavanja na drugoj nekretnini od njegove ukoliko su primatelji uzdržavanja s time suglasni. Kod ugovora o uzdržavanju radi se o obveznim odnosima prema Zakonu o obveznim odnosima, a ne o socijalnoj skrbi prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Davatelj uzdržavanja preuzima obvezu kao privatna osoba, a ne kao registrirani pružatelj socijalnih usluga. Radi navedenog ne može se smatrati da je okrivljenik pružao socijalnu uslugu smještaja starijih i nemoćnih osoba, a za što bi trebao imati rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga. Je li okrivljenik eventualno pružao smještaj starijim osobama uz naplatu pod krinkom privatnog ugovora o uzdržavanju, to Sud tijekom postupka iz izvedenih dokaza nije mogao utvrditi. Naime, nema dokaza da je okrivljenik smještaj naplaćivao, niti isto proizlazi iz inspekcijskog nadzora. Tužitelj i viša inspektorica DL nisu pristupili niti na jedno od dva ročišta, niti su opravdali nedolazak, te su na taj način izignorirali pozive Suda, a samim time i pokazali nezainteresiranost za dokazivanjem predmetnog prekršaja, odnosno za zastupanje svoje optužbe.
9. Slijedom svega naprijed navedenog Sud tijekom postupka iz izvedenih dokaza nije utvrdio da bi okrivljenik kritične zgode pružao socijalne usluge iako nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, već je utvrdio da je imao u okviru svojeg kućanstva dozvoljen broj sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju, a je li eventualno pod krinkom navedenih ugovora ilegalno pružao socijalne usluge, Sud je u svezi navedenog ostao u dvojbi tijekom postupka, radi čega je po načelu "in dubio pro reo" presudio na način koji je povoljniji za okrivljenika i istoga oslobodio od optužbe temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona.
10. Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
11. S obzirom na naprijed navedeno presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Kutini 19. svibnja 2026.
Zapisničar:
Sutkinja:
Senka Rimac, v.r.
Danica Fuček, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 dana od dana primitka ove presude, a žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka.
DOSTAVITI:
1. okrivljeniku
2. tužitelju
3. arhiva,ovdje
