Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: 55/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužitelja GRAD LUDBREG, Trg Svetog Trojstva 14, Ludbreg, OIB: 84947290034, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica iz Varaždina protiv 1. tuženika MIPEK d.o.o., Industrijska cesta 14, Križ, OIB: 07285361673 i 2. tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Etanska cesta 8, Ivanić -Grad, OIB: 17491977848, nakon zaključene glavne rasprave dana 10. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sanje Smontara, radi naplate ugovorne kazne, 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom MIPEK d.o.o., Križ, Industrijska cesta 14, OIB: 07285361673, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj: St-3002/2022 i u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj: St-3077/2022, postoji tražbina tužitelja Grada Ludbrega, Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, OIB: 84947290034, u iznosu od 64.163,43 eura (483.439,38 kn) za koju tuženici odgovaraju solidarno.

II. Nalaže se tuženicima MIPEK d.o.o., Križ, Industrijska cesta 14, OIB: 07285361673 i ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, da solidarno isplate tužitelju Grad Ludbreg, Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, OIB: 84947290034, iznos od 25.665,38 eura, u roku od 15 dana.

III. Sa zahtjevom da sud utvrdi da u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom MIPEK d.o.o., pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj: St -3002/2022 i u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj: St-3077/2022, postoji tražbina tužitelja u iznosu od 9.181,00 eura tužitelj se odbija.

IV. Sa zahtjevom da sud naloži tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 3.672,39 eura tužitelj se odbija.

V. Nalaže se tuženicima MIPEK d.o.o., Križ, Industrijska cesta 14, OIB: 07285361673 i ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Ivanić-Grad, Etanska cesta 8, OIB: 17491977848, da solidarno naknade tužitelju Gradu Ludbregu, Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, OIB: 84947290034, parnični trošak u iznosu od 11.187,03 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je tužitelj kao naručitelj, s tuženicima Zajednicom ponuditelja MIPEK d.o.o. i ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., kao izvođačima, sklopio Ugovor o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, predmet kojeg ugovora je bilo izvođenje radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, koji projekt se provodio kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. te se sufinancirao bespovratnim sredstvima iz Europske unije, sukladno Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava koji su potpisali Grad Ludbreg, Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ugovorena cijena radova je iznosila 3.730.444,70 kn bez PDV-a, te je ugovoreno da će se obračun radova izvršiti po sistemu „ključ u ruke“. Predviđeni rok izvođenja radova je 3 (tri) mjeseca od dana uvođenja u posao, a u svakom slučaju krajnji rok za završe tak svih radova je bio 15. srpnja 2018. Rok za izvođenje radova počeo je teći od pisane Obavijesti o uvođenju u posao Izvođaču radova. Završetkom ugovorenih radova smatra se datum naveden u zapisniku uspješno obavljenog tehničkog pregleda u kojem je utvrđeno da se može izdati Uporabna dozvola. U slučaju prekoračenja roka završetka radova naručitelj će Izvođaču obračunati kaznu za zakašnjenje u visini od 0,5% od ugovorene cijene radova iz članka 1. Ugovora, za svaki radni dan prekoračenja roka za završetak radova, s tim da sveukupno ugovorena kazna ne može biti veća od 10% od ugovorene vrijednosti radova. Radovi na izgradnji reciklažnog dvorišta Meka, započeli su upisom u građevinski dnevnik 24. travnja 2018. kada je tuženik uveden u posao, a svi radovi na izgradnji reciklažnog dvorišta završeni su 31. kolovoza 2018. upisom u građevinski dnevnik. S obzirom je tužitelj tuženike uveo u posao 24. travnja 2018., to su radovi trebali biti završeni 24. srpnja 2018., no zbog kašnjenja Izvođača s izvođenjem radova, svi radovi na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta završeni su 31. kolovoza 2021., tehnički pregled je izvršen 6. rujna 2018., a 7. rujna 2018. izdana je uporabna dozvola. Primopredaja reciklažnog dvorišta izvršena je dana 14. rujna 2018., o čemu je sastavljen Zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu, potpisan od strane nadzornog inženjera i gradonačelnika Grada Ludbrega, i u njemu se utvrđuje da je bilo zakašnjenja u izvođenju radova, te se izračunava ugovorna kazna za zakašnjenje. Tuženicima je zapisnik o primopredaji i okončanom obračunu dostavljen e -mailom od 28. rujna 2018., na koji su tuženici odgovorili e-mailom od 2. listopada 2018., a na što se tužitelj očitovao pisanim dopisom 5. listopada 2018.

Tužitelj je tuženicima poslao račun broj 245/1/1 koji se odnosi na obračun kazne za zakašnjenje tj. prekoračenje roka završetka radova, kao i račun broj 246/1/1 za trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinatora II nad izvođenjem radova izgradnje i opremanja reciklažnog dvorišta Meka, no tuženici su račune vratili e-mailom od 11. listopada 2018., a tuženik MIPEK d.o.o. i dopisom od 16. listopada 2018. Tužitelj je tuženicima pisano ukazao na rizik prekoračenja ugovorenog roka izvođenja radova i pridržao pravo na naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja već u dopisu od 26. lipnja 2018. te je ukazivao na zakašnjenje i pozivao se na pravo da pridrži naplatu ugovorene kazne za zakašnjenje u svim zapisnicima s koordinacija. Posebno se u zapisniku s koordinacije od 17. srpnja 2018. navodi da će se kišni dani koji su upisani u građevinski dnevnik priznati kao opravdan razlog za pomicanje ugovorenog roka završetka prema ugovoru o izvođenju radova, a za ostale dane kašnjenja primijenit će se ugovorna penalizacija. Naime, tužitelj je imao sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava te je prema Ugovoru imao pravo na isplatu tih bespovratnih sredstava samo ako radove izvede u roku, međutim ta su mu sredstva bila umanjenja zbog činjenice da radovi nisu izvedeni u roku odnosno zbog kašnjenja s izvođenjem radova maksimalni iznos penala od 373.044,47 kn je obračunat kao neprihvatljiv trošak, dok su prihvatljivi troškovi isplaćeni tužitelju. Stoga tužitelj, sukladno čl. 3. Ugovora o izvođenju radova od 12. travnja 2018. i čl. 350. st. 1. i 353. st. 4. Zakona o obveznim odnosima potražuje isplatu ugovorne kazne, kao i troška obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinatora II. Obračun kazne za zakašnjenje tj. prekoračenje roka završetka radova temeljem čl. 3. st. 8. Ugovora o izvođenju radova i Zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu od 14. rujna 2018., iznosi 373.044,47 kn, odnosno Izvođač je uveden u posao dana 24. travnja 2018., a radovi su završili dana 31. kolovoza 2018., što je kašnjenje od 32 radnih dana, time da je od toga u građevinski dnevnik bilo upisano 10 kišnih dana pa slijedi da zakašnjenje iznosi 22 radna dana. Ugovorena kazna sukladno čl. 3. Ugovora je 0,5% za svaki dan kašnjenja, odnosno 18.652,22 kn/dan, a maksimalno 10%, odnosno kazna za zakašnjenje iznosi 410.348,84 kn, a s obzirom da maksimalna ugovorna kazna iznosi 10% od ugovorene vrijednosti radova, to ugovorna kazna iznosi 373.044,47 kn. Nadalje, trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinata II nad izvođenjem radova izgradnje i opremanja reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu iznosi 25.000,00 kn. Zbog navedenog predlaže da sud obveže tuženike na isplatu ukupnog iznosa od 398.044,47 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

2. 1. tuženik i 2. tuženik podnijeli su sadržajno identične odgovore na tužbu u kojima navode kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nesporno je da su stranke, tužitelj Grad Ludbreg kao naručitelj, s tuženicima Zajednicom ponuditelja MIPEK d.o.o. i ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., kao izvođačima, sklopi le Ugovor o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, predmet kojeg ugovora je bilo izvođenje radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, koji projekt izgradnje i opremanja reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu se provodio kroz operativni program konkurentnosti i kohezija 2014.

– 2020. te se sufinancirao bespovratnim sredstvima iz Europske unije, sukladno ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava koji su potpisali Grad Ludbreg, Ministarstvo zaštite okoliša i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Ugovorena cijena radova je iznosila 3.730.444,70 kn bez PDV-a, te je ugovoreno da će se obračun radovi izvršiti po sistemu "ključ u ruke". Tužitelj, u svojoj tužbi zanemaruje činjenicu da je predmetnom ugovoru prethodio postupak javne nabave koji ima za posljedicu obveze naručitelja da ugovor mora biti sklopljen u skladu s uvjetima određenim u dokumentaciji za nadmetanje. Upravo dokumentacijom o nadmetanju od 9.1.2018., ponuditelji, tuženici su dostavili svoju ponudu po predmetnom nadmetanju u skladu u uvjetima iste, prema kojoj je rok izvođenja predmetnih radova bio 4 mjeseca od dana uvođenja u posao, a u svakom slučaju, krajnji rok za završetak svih radova je bio 15. srpnja 2018. Napominju da propust naručitelja da ugovor zaključi protivno dokumentaciji o nabavi, ima za posljedicu prekršajnu sankciju za naručitelja u iznos od 50.000,00 kn do 1.000.000.00 kn (čl. 443. st. 1.6.9. Zakona o javnoj nabavi). Nadalje, iz predmetne dokumentacije za nadmetanje vidljivo je da naručitelju nije bilo u interesu da se predmetni radovi završe ni u roku od 3 mjeseca, ni u roku od četiri mjeseca, a ni u roku do 15. srpnja 2018. obzirom je naručitelj suprotno obvezi da odluku o odabiru koja prethodi zaključenju ugovora donese najkasnije 4.3.2018., istu objavio 16.3.2018., a ugovor zaključio tek 12.4.2018., odnosno tvrdi, bez ikakvih dokaza, da je radove nadležnim tijelima prijavio 17.4.2018., što je bio tek uvjet da tuženik može početi radove izvoditi tek 25.4.2018. pod uvjetom da tužitelj dokaže da je nadležno tijelo prijavu početka rada zaprimio 17.4.2018. Da je tužitelju bilo u interesu da se radovi završe do 15.7.2018., odluku o odabiru bi donio u zakonskom roku, a i ugovor zaključio najkasnije 16.3.2018., a najkasnije s 25.3.2018., izvođača uveo u posao, a ne mjesec dana kasnije kako je učinio. Pored navedenog, iz priloga tužbi nedvojbeno proizlazi da je tehnička dokumentacija mijenjana tijekom mjeseca kolovoza, odnosno nakon što su po ugovoru radovi trebali biti završeni. Tuženi pozivom na čl. 353. st. 5. osporava ju pravo tuženika na plaćanje penala. Prema čl. 3. Ugovora, uporabna dozvola izdana je 6.9.2018. i smatra se da je tuženik s istim datumom preuzeo radove, bez da je postupio u skladu s čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženici su tijekom izvođenja radova s naslova izmijene tehničke dokumentacije i kišnih dana koji su i ugovorom predviđeni kao razlog produljenja roka izvođenja radova, podnosi li zahtjev za produljenje roka izvođenja na koje se tužitelj nikad nije očitovao. Tužitelj prilikom izračuna broja dana kašnjenja zanemaruje ukupan broj kišnih dana i neradnih dana, odnosno u dane kašnjenja računa sve kalendarske, a ne samo radne dane kako to uređuje čl. 3. predmetnog ugovora. Slijedom navedenog i činjenice da tuženici nisu skrivili kašnjenje u izvođenju predmetnih radova, predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U podnesku dostavljenom sudu 4. travnja 2022. tužitelj je u cijelosti osporio navode iz odgovora na tužbu oba tuženika kao neosnovane. Smatra da navodi tuženih da je u natječajnoj dokumentaciji naveden predviđeni rok izvođenja radova od 4 mjeseca od uvođenja u posao nije odlučan jer sami tuženici ne osporavaju da su tužitelj Grad Ludbreg kao Naručitelj, i tuženici Zajednica ponuditelja MIPEK d.o.o. i ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., kao Izvođači, sklopili Ugovor o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, dana 12. travnja 2018., i u Ugovoru su se tuženici obvezali i potpisali da je predviđeni rok izvođenja radova 3 (tri) mjeseca od dana uvođenja u posao, a u svakom slučaju krajnji rok za završetak svih radova je bio 15. srpnja 2018.

Već je u natječajnoj dokumentaciji, a i u Ugovoru od 12. travnja 2018., bilo navedeno „Izvođač je suglasan i u obvezi prilagoditi se s izvođenjem radova stvarnim rokovima početka i završetka realizacije projekta“. Isto tako ugovoreno je da će se obračun radova izvršiti po sistemu „ključ u ruke“. Ako se tuženici nisu slagali s rokom iz Ugovora o izvođenju radova od 12. travnja 2018., tada su trebali dati primjedbu na Ugovor u postupku prihvata Ugovora, a koju nisu dali, već je između tužitelja i tuženih sklopljen Ugovor od 12. travnja 2018. s rokom izvođenja od 3 mjeseca. Ugovor nije protivan Zakonu o javnoj nabavi. Protivan bi bio da je sklopljen Ugovor s duljim rokom od onog u natječajnoj dokumentaciji jer bi tada moguće netko drugi od izvođača bio stavljen u nepovoljniji položaj odnosno došlo bi do povrede načela jednakog tretmana, a sklapanjem predmetnog Ugovora poštovana su sva načela javne nabave. Iz zapisnika sa statusne koordinacije broj 1/2018 od 24. travnja 2018., proizlazi da je prijava gradilišta od strane Grada, izvršena 17. travnja 2018. i da se smatra da je 24. travnja 2018. izvođač uveden u posao, a zapisnik je potpisala odgovorna osoba tuženika MIPEK d.o.o. za naručitelje. Dakle, Grad Ludbreg je izvođače uveo u izvođenje radova u roku od 15 dana od sklapanja Ugovora odnosno 24. travnja 2018. Tuženici su trebali radove završiti prije i na vrijeme, odnosno u roku izvođenja propisanog Ugovorom („ključ u ruke“) i u tom roku zatražiti izmjene tehničke dokumentacije, a ako su to tražili kasnije onda je to samo zato jer su kasnili s izvođenjem radova. Vezano uz navode da tužitelj ne bi postupio u skladu s čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima, u pri log tužbi je tužitelj dostavio, počev od dopisa od 26. lipnja 2018., do niza zapisnika s koordinacija, u kojima je tužitelj tuženicima pisano ukazao na rizik prekoračenja ugovorenog roka izvođenja radova i pridržao pravo na naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja. Posebno se u zapisniku s koordinacije od 17. srpnja 2018. navodi da će se kišni dani koji su upisani u građevinski dnevnik priznati kao opravdan razlog za pomicanje ugovorenog roka završetka prema Ugovoru o izvođenju radova, a za ostale dane kašnjenja primijenit će se ugovorna penalizacija. Tužitelj je i u zapisniku o primopredaji i okončanom obračunu od 14. rujna 2018. (dostavljeno uz tužbu) obavijestio tuženike da pridržava pravo naplate ugovorne kazne i istu i obračunao, a isto je učinio i u okončanoj situaciji te je i s danom 28. rujna 2018. poslao tuženicima račune za penale i trošak dodatnog nadzora (dostavljeno uz tužbu).

4. Na pripremnom ročištu održanom 1. rujna 2022. prokuristica tuženika u bitnome je navela kako nije sporno da radovi nisu izvedeni u roku i da je došlo do prekoračenja ugovornih rokova, ali je sporno tko je kriv za prekoračenje ugovornih rokova. Ujedno je predložila i provođenje građevinskog vještačenja na okolnost utjecaja viših radnji, ugradnji većih količina materijala obzirom na navod tužitelja da je ugovor zaključen "ključ u ruke" i da više radnje ne mogu utjecati na rok izvođenja radova, a što je netočno obzirom "ključ u ruke" utječe na mogućnost obračuna veće cijene, a ne utječe na rokove izvođenja, kao i na okolnost da je građevinska dokumentacija izvođaču predana tek 9. svibnja 2018. kad su i počeli radovi. Punomoćnica tužitelja u bitnome je navela da je iz predane dokumentacije vidljivo da su tuženici u ugovorenom roku već kasnili s izvođenjem radova te su stoga tuženici daljnje radove i produljenje rokova tražili nakon ugovorenog roka.

5.R Rješenjem ovog suda broj P-69/2021-18 od 23. studenog 2022. utvrđen je prekid ovog postupka u odnosu na 1. tuženika MIPEK d.o.o. i u odnosu na 2. tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., a zbog otvaranja predstečajnog postupka, a navedeno rješenje je postalo pravomoćno 28. prosinca 2022.

6. Rješenjem ovog suda broj P-69/2021-24 od 17. ožujka 2025. nastavljen je postupak u odnosu na 1. tuženika MIPEK d.o.o. i u odnosu na 2. tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., a navedeno rješenje je postalo pravomoćno 11. travnja 2025.

7. Na ročištu održanom 10. travnja 2026. punomoćnica tužitelja konačno je specificirala i postavila tužbeni zahtjev uvažavajući činjenicu da je nad tuženicima proveden predstečajni postupak te da je potvrđen plan restrukturiranja te je zatražila od suda da presudom utvrdi da u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom MIPEK d.o.o., i u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj: St - 3077/2022, postoji tražbina tužitelja Grada Ludbrega, u iznosu od 73.344,43 EUR, za koju tuženici odgovaraju solidarno, kao i da sud obveže tuženike da solidarno isplate tužitelju iznos od 29.337,77 eura, u roku od 15 dana.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu od 12. travnja 2018., te nije sporno da je prilikom izvođenja radova došlo do prekoračenja ugovornog roka. Među strankama je sporno tko je kriv za prekoračenje ugovornog roka te posljedično tome ima li tužitelj pravo od tuženika naplatiti ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, kao i pravo na trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinata II, te je li konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je saslušao svjedoke ĐS, TS, US, JS te odgovornu osobu tužitelja BS.

10. Sud nije saslušao predloženu svjedokinju ĆS obzirom tuženici nisu sudu dostavili točnu adresu navedene svjedokinje iako ih je sud rješenjem P- 69/2021-15 od 11. studenog 2022. i rješenjem P-55/2025-3 pozvao da to učine uz upozorenje da će sud odustati od saslušanja navedene svjedokinje ukoliko tuženici u ostavljenom roku ne dostave traženo. Sud nije saslušao ni predloženog svjedoka RS koji iako uredno pozvan nije pristupio na ročište na kojem je trebalo biti provedeno njegovo saslušanje. Sud nije proveo niti predloženo građevinsko vještačenje radi utvrđenja razloga prekoračenja ugovornih rokova iz Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu od 12. travnja 2018. te eventualnog utjecaja viših radnji i ugradnje većih količina materijala na rok izvođenja radova, obzirom tuženici, iako uredno pozvani na plaćanje predujma za provođenje vještačenja rješenjem ovog suda broj P-55/2025-10 od 13. veljače 2026., predujam nisu uplatili.

11. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tuženik kriv za prekoračenje ugovornog roka te posljedično tome tužitelj ima pravo od tuženika naplatiti ugovornu kaznu zbog zakašnjenja pa je i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ugovornu kaznu osnovan dok u dijelu u kojem se odnosi na trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinata II tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. U smislu odredbe čl. 350. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO-a) vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njenim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

13. U smislu čl. 353. st. 4. i 5. ZOO-a, kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu, a vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

14. U smislu čl. 355. ZOO-a vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu. Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.

15. Čl. 3. Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu od 12. travnja 2018. među strankama je ugovoren predviđeni rok izvođenja radova od 3 mjeseca od dana uvođenja u posao, a u svakom slučaju krajnji rok za završetak svih radova je 15. srpanj 2018. Rok za izvršenje radova počinje teći od pisane obavijesti o uvođenju u posao izvođaču radova. Naručitelj će uvesti odabranog izvođača u posao najkasnije u roku od 15 dana od dana potpisivanja ugovora. Izvođač je suglasan i u obvezi prilagoditi se s izvođenjem radova stvarnim rokovima početka i završetka realizacije projekta. Preuzimanje radova i okončani obračun će se izvršiti odmah po uspješno obavljenom tehničkom pregledu. Završetkom ugovorenih radova smatra se datum naveden u zapisniku uspješno obavljenog tehničkog pregleda u kojem je utvrđeno da se može izdati uporabna dozvola. U slučaju prekoračenja roka završetka radova, naručitelj će izvođaču obračunati kaznu za zakašnjenje u visini od 0,5% od ugovorene cijene radova iz čl. 1. Ugovora za svaki radni dan prekoračenja roka za završetak radova s time da sveukupno ugovorena kazna ne može biti veća od 10% od ugovorene vrijednosti radova.

Čl. 2. Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka među strankama je ugovorena cijena radova od 3.730.444,70 kn bez PDV-a.

16. Iz zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu od 14. rujna 2018. proizlazi da je tužitelj prilikom primopredaje radova, u Zapisniku o primopredaji i okončanom obračunu zadržao pravo na ugovornu kaznu, odnosno, naveo je obračun penala: kašnjenje 37 dana – opravdano 10 dana = 27 dana kašnjenja. Ugovorena kazna sukladno čl. 3. Ugovora je 0,5% za svaki dan kašnjenja (18.652,22 kn/dan), max. 10%, odnosno 373.044,47 kn. Ukupna kazna: 27x18.652,22 = 503.609,94 kn. Obračunava se max. kazna za kašnjenje u iznosu 373.044,47 kn te će za navedeni iznos naručitelj ispostaviti račun i kompenzirati (prebiti) s obvezom plaćanja za izvedene radove. U vezi navoda tuženika iz odgovora na tužbu da je uporabna dozvola izdana 6. rujna 2018. te se smatra da je tuženik s istim datumom preuzeo radove bez da je postupio u skladu s čl. 353. st. 5. ZOO-a, valja reći da je je primopredajni zapisnik sastavljen 14. rujna 2018. zajedno s okončanim obračunom te je iz zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu vidljivo da je tužitelj bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. U skladu s posebnim uzancama o građenju iz 1977. koje se primjenjuju temeljem članka 13. Ugovora i zapisnik o primopredaji i okončani obračun može sačiniti i samo jedan ugovaratelj, takav zapisnik se dostavlja drugom ugovaratelju i tek danom dostavljanja zapisnika nastaju posljedice u vezi s primopredajom. Na temelju navedenog sud zaključuje da je ispunjen uvjet iz čl. 353. st. 5. ZOO-a te da je tužitelj prilikom primitka ispunjenja obveze bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

17. Iz iskaza svjedoka ĐS u bitnome proizlazi da je bio voditelj projekta prilikom izvođenja radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta MEKA u Ludbregu. Te da se zbog proteka vremena ne sjećam određenih detalja ne sjeća se koje su bile okolnosti koje su dovele do kašnjenja na projektu ali u građevinskom dnevniku bi sve trebalo biti evidentirano i nadzorni inženjer je sve trebao unijeti u građevinski dnevnik i obraditi. Sjeća se da je prim ijećeno određeno kašnjenje u provedbi terminskog plana od strane izvođača te je upozoren investitor.

18. Iz iskaza svjedoka TS u bitnome proizlazi da je bila zamjenik, odnosno pomoćnik voditelja projekta prilikom izvođenja radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu, te se sjeća da je izvođač kasnio u izvođenju radova, a razlog za kašnjenje je bilo to što se izvođač nije dobro organizirao – izvođač je taj koji se mora pobrinuti da na gradilištu bude odgovarajući broj ljudi, da osigura potrebnu mehanizaciju kao i da osigura materijal i opremu koju je potrebno isporučiti i ugraditi. Očito je da se izvođači u konkretnom slučaju nisu za to sve pobrinuli obzirom su kasnili.

19. Iz iskaza svjedoka US u bitnome proizlazi da je bio predstavnik Grada Ludbrega na vođenju projekta – izgradnja reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu te je bio u neposrednoj komunikaciji s kontrolnim tijelima EU, a vezano uz ovaj projekt. Naveo je da je već na samom početku uočeno da izvođač nije imao dovoljan broj radne snage, a najveći razlog kašnjenja bilo je nepostojanje koordinacije između zajednice ponuditelja, odnosno između 1. tuženika i 2. tuženika od kojih je jedan bio zadužen za izvođenje građevinskih radova dok je drugi bio zadužena za nabavku opreme za reciklažno dvorište. Sjeća se da su se poslovođe 1. tuženika i 2. tuženika međusobno okrivljavali za kašnjenja, odnosno da je poslovođa jednog od tuženika prigovarao poslovođi 2. tuženika, da je upravo taj 2. tuženik odgovoran za kašnjenje. Osim toga tijekom izvođenja radova mijenjane su pojedine karakteristike opreme na zahtjev izvođača, npr. prema projektu trebala je bili ugrađena tipska ograda od cca 2,5 m visine ali je izvođač rekao da se takva ograda ne može nabaviti na tržištu pa je potrebno prihvatiti njihovu izmjenu i ugraditi ogradu od čini mi se 2 metra; u pogledu sjeckalice za granje izvođač je predložio da promijenimo tip modela jer je tip sjeckalice koja je bila navedena u projektu po mišljenju izvođača bila teško nabavljiva; predloženo je se promjene određena svojstva kontejnera za boravak radnika na reciklažnom dvorištu. Pojasnio je na koji način se mogu promijeniti pojedine stavke troškovnika, obzirom nema spora da fondovi EU prihvaćaju takve opravdane zamjene stavaka troškovnika u slučaju da postoji pisani zahtjev izvođača za zamjenu opreme ili troškovničkih stavaka i ako potvrde, odnosno daju suglasnost na takav zahtjev glavni projektant i glavni nadzorni inženjer. Dakle, treba poštovati propisanu proceduru. Sjeća se da su tuženici već tijekom srpnja 2018. usmeno komunicirali s tužiteljem da bi bilo potrebno zamijeniti određene dijelove opreme tj. određene stavke troškovnika, a tužitelj ih je svaki put upozoravao da moraju podnijeti pisani zahtjev, a kako bi mogao postupiti po tom pisanom zahtjevu, odnosno osigurati suglasnost na takav zahtjev glavnog projektanta i glavnog nadzornog inženjera. Dakle, bilo je nužno postojanje pisanih zahtjeva koji su dostavljeni tužitelju kao naručitelju tek nakon isteka rokova za dovršenje radova (radovi su trebali biti završeni 24.7.2018., a izvođač je zahtjev za zamjenu opreme predao tek 7.8.2018.). Smatra kako je upravo ovo ključna činjenica u ovom sporu obzirom naručitelj radova nije mogao zatražiti suglasnost na izmjenu stavaka troškovnika od glavnog projektanta i glavnog nadzornog inženjera prije nego što je zaprimio pisani zahtjev izvođača radova.

20. Iz iskaza svjedoka JS u bitnome proizlazi da je bio glavni inženjer te nadzorni inženjer za građevinsko obrtničke radove. Sjeća se da je došlo do kašnjenja u izvođenju radova i to iz više razloga: na samom početku kad su tuženici uvedeni u posao, tražili su kooperante koji bi im izvodili zemljani i građevinske radove obzirom te radove nisu sami izvodili; na konkretnom gradilištu niti jedan od tuženika nije izvodio zemljane kao niti građevinske radove već su za tu vrstu radova planirali angažirati resurse druge firme time da u početku nisu nikoga mogli naći pa se već u startu kasnilo s radovima jer tuženici već u startu nisu uspjeli izvesti radove u planiranim rokovima. Daljnja kašnjenja bila su u građevinskim radovima. Došlo je kišno razdoblje pa se tlo namočilo i nisu mogli neke stvari napraviti kako su planirali time da su u trenutku kada je došlo kišno razdoblje tuženici već bili u zakašnjenju u radovima, a što je sve vidljivo iz građevinskog dnevnika te je na temelju građevinskog dnevnika točno sve moguće rekonstruirati. Po njegovom mišljenju upravo su tuženici skrivili zakašnjenje. Na izričito pitanje je li do kašnjenja došlo zbog utjecaja viših radnji i ugradnji većih količina materijala kako to tvrde tuženici, naveo je da je bilo većih količina materijala u zemljanim radovima, a možda i u nekim drugim radovima, ali to nije moglo bitno utjecati na produljenje rokova koje određuje tzv. "kritični pu t". Pojasnio je termin "kritični put", te je obrazložio da postoje aktivnosti koje se mogu obaviti u bilo kojem trenutku tijekom projekta i povećanje količina na tim aktivnostima ne uzrokuje pomicanje konačnog roka izvođenja radova. No, postoje aktivnosti koje se moraju izvesti u točno određenom trenutku i ako se takva aktivnost ne izvede u točno određenom trenutku, to pomiče izvođenje svih aktivnosti koje su vezane na tu aktivnost. I upravo te aktivnosti čine "kritični put". Smatra kako je "kritični put" s igurno pravodobni početak izvođenja zemljanih radova s kojima su tuženici kasnili već u početku, možda i oko mjesec dana. U odnosu na navode iz zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu u dijelu koji se odnosi na navode da je izvođač tražio produljenje roka zbog znatno povećanih količina radova u odnosu na one iz ugovornog troškovnika pa da je nasipa bilo više od cca 2000 m3, naveo je da je istina da je zemljanih radova bilo više nego što je bilo u troškovniku, time da stvarno potrebna količina materija la koji se trebao ugraditi ne bi trebala utjecati na produljenje rokova ukoliko je posao dobro organiziran. Također je bilo problema i s određenom opremom koju su tuženici ponudili i ugovorili, a onda ju nisu mogli isporučiti, te su tražili alternative za tu opremu što je također doprinijelo produljenju roka trajanja izvođenja radova, time da je do promjene opreme, odnosno traženja promjene opreme, došlo na inicijativu izvođača. Sjeća se da su tuženici ugrađivali roll kontejnere time da su prvi roll kontejneri koje su ugradili bili loše kvalitete te su ih morali popravljati i mijenjati određene materijale. Upravo je MIPEK imao određene svoje proizvode pa tako i roll kontejnere te je želio upravo svoje proizvode ugraditi, ali oni sa svojim proizvodima nisu zadovoljavali tehničke specifikacije iz natječajnog ugovora. Čini mu se da je MIPEK ugradio upravo svoje roll kontejnere, ali da je onda zbog loše kvalitete morao mijenjati određene dijelove roll kontejnera, a što je znatno trajalo i u konačnici produžilo same rokove izgradnje i opremanje reciklažnog dvorišta.

21. Iz iskaza odgovorne osobe tužitelja BS u bitnome proizlazi da je gradonačelnik tužitelja te je detaljno upoznat s problematikom izvođenja radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta. Reciklažno dvorište je tipski projekt, prilično je jednostavan i zakonom propisan. Svi elementi reciklažnog dvorišta su pobrojani u zakonu i u samom natječaju kojeg je na temelju zakona objavilo ministarstvo ili fond za zaštitu okoliša. Reciklažno dvorište se sastoji od dva dijela, jedno je građevinsk i radovi koji uključuju betonsku ili asfaltnu podlogu na koju se postavljaju kontejneri prema rasporedu iz projekta. Smatra da se radi o jednostavnog građevinskom projektu. Nakon provedene nabave, odjel za javnu nabavu odabrao je najpovoljniju ponudu od pristiglih ponuda i to je bila ponuda tuženika. Nije očekivao nikakve probleme prilikom izvođenja radova, a s obzirom na jednostavnost samog projekta. U dobroj vjeri je potpisan ugovor s tuženicima nadajući se jednostavnom ispunjenju roka. Svima koji rade s europskim projektima jasno je da je u europskim projektima rok zakon. Međutim, izvođači ponekad ne razumiju koliko je to važno i ne pristupe ozbiljno samom projektu. Tužitelj nije imao nikakve posebne zahtjeve izvan samog projekta i sve je moralo biti u roku. Jedini krivac za kašnjenje je sam izvođač radova i to zbog više razloga. Prije svega, organizacije samog gradilišta, organizacije kooperanata, organizacije izvođenja radova, nabave opreme i svega onog što je potrebno da se projekt završi u roku. Potvrđuje sve ono što je u svom iskazu rekao nadzorni inženjer JS te voditelj Europskog projekta izgradnje reciklažnog dvorišta US. Ističe kako je ugrađeni beton bio loše kvalitete ili je bio loše izveden pa je došlo do pucanja ploče koja je bila u konačnici sanirana od strane tuženika ali im je to oduzelo dosta vremena. Osim toga, oprema je također bila loše kvalitete. U natječaju je propisano koje kriterije mora zadovoljavati oprema, dakle, određeno je koje moraju biti debljine stjenke kontejnera, kakva moraju biti vrata kontejnera i sl. U natječajnoj dokumentaciji nije bilo propisano, a niti se smije ugovoriti proizvod točno određenog proizvođača, tako da je MIPEK ugradio svoje proizvode koji nisu imali karakteristike u skladu s natječajnom dokumentacijom. Smatra da su tuženici jedini krivci za kašnjenje u izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta MEKA u Ludbregu.

22. Sud u cijelosti vjeruje iskazima saslušanih svjedoka i odgovorne osobe tužitelja jer su u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, te su u binome međusobno suglasni, a svjedoci su iskazivali životno i logično. Sud na temelju provedenih personalnih dokaza zaključuje da su upravo tuženici odgovorni za kašnjenje u izvođenju radova na izgradnji reciklažnog dvorišta.

23. Osim toga, iako iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je upravo tuženik odgovoran za kašnjenje s izvođenjem radova te da su razlozi za prekoračenje rokova uzrokovani upravo postupanjem tuženika sud je usvojio prijedlog tuženika te je odredio provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja razloga prekoračenja ugovornih rokova te eventualnog utjecaja viših radnji i ugradnje većih količina materijala na rok izvođenja radova. Sud je na plaćanje predujma za vještačenje pozvao tuženike koji u ostavljenom roku nisu uplatili traženi predujam iako ih je sud upozorio da će odustati od izvođenja dokaza građevinskim vještačenjem ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u određenom roku. Zbog navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja sud zaključuje da tuženici nisu dokazali da nisu krivi za kašnjenje u izvođenju građevinskih radova.

24. Kako je sud temeljem svih provedenih dokaza nesporno utvrdio da je tuženik kriv za prekoračenje ugovornog roka te kako je prilikom sastavljanja zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu, odnosno prilikom primitka ispunjenja obveza priopćio tuženicima da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, sud je nesporno utvrdio da je tužitelju pripadalo pravo na naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja u iznosu od 49.511,51 euro (373.044,47 kn), odnosno 10% od ukupno ugovorene cijene radova.

25. U odnosu na trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinata II nad izvođenjem radova u iznosu od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) valja reći kako nije sporno da u skladu s odredbom čl. 355. ZOO-a st. 2., ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete, pa bi temeljem navedenog članka tužitelj imao pravo od tuženika zahtijevati i navedeni iznos kao naknadu štete . No, da bi vjerovnik, ovdje tužitelj, imao pravo na razliku do potpune naknade štete u odnosu na trošak produljenog nadzora tužitelj je bio dužan dokazati sve pretpostavke za naknadu štete i to: štetu, štetnu radnja štetnika, uzročnu vezu i protupravnost.

26. Tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao visinu štete obzirom nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je zaista platio nadzornom inženjeru ili bilo kome drugom trošak produljenog nadzora usluge koordinata II nad izvođenjem radova u iznosu od 3.318,07 eura (25.000,00 kn), pa da bi mu time nastala šteta. Tužitelj je samo u spis (str. 167) dostavio račun br. 246/1/1 za obračun stručnog nadzora te je u opisu usluge naveo trošak obavljanja produženog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinatora II nad izvođenjem radova izgradnje i opremanja reciklažnog dvorišta, no navedeni račun izdao je kao jednostranu ispravu sam tužitelj, bez ikakvog troškovnika, a u spis nije dostavljen račun koji bi izdao i kojim bi svoje usluge obračunao sam stručni nadzor. Osim toga, iz zapisnika o primopredaji i okončanom obračunu (list 138) proizlazi da bi trošak produženog nadzora iznosio 20.000,00 kn.

27. Zbog svega iznesenog, kako tužitelj nije dokazao visinu štete u pogledu postavljenog zahtjeva koji se odnosi na trošak produženog nadzora u iznosu od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) tužitelju ne pripada pravo na naplatu navedenog iznosa.

28. Uvidom u prijavu tražbine vjerovnika GRAD LUDBREG u predstečajnom postupku nad 1. tuženikom MIPEK d.o.o., a koja je javno objavljena u sustavu e- Oglasna ploča sudova, u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-3002/2022, sud je utvrdio da je tužitelj u tom predstečajnom postupku prijavio utuženu tražbinu temeljem Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu od 12. travnja 2018., računa broj 245/1/1 od 28. rujna 2018., računa broj 246/1/1 od 28. rujna 2018., tužbe od 20. srpnja 2021. te je naveo kako je u tijeku parnični postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem P-69/2021. U prijavi tražbine tužitelj je kao iznos dospjele tražbine naveo iznos od 552.613,83 kn koji se sastoji od glavnice od 398.044,47 kn (glavnica utužene tražbine u ovom postupku), troškova postupka (glavnice troška od 35.580,44 kn) te kamata u iznosu od 118.988,92 kn.

29. Uvidom u prijavu tražbine vjerovnika GRAD LUDBREG u predstečajnom postupku nad 2. tuženikom ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., a koja je javno objavljena u sustavu e-Oglasna ploča sudova, u predstečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem St-3077/2022, sud je utvrdio da je tužitelj prijavio utuženu tražbinu temeljem Ugovora o izvođenju radova na izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta Meka u Ludbregu od 12. travnja 2018., računa broj 245/1/1 od 28. rujna 2018., računa broj 246/1/1 od 28. rujna 2018., tužbe od 20. srpnja 2021. te je naveo kako je u tijeku parnični postupak koji se vodi kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem P-69/2021. U prijavi tražbine tužitelj je kao iznos dospjele tražbine naveo iznos od 552.613,83 kn koji se sastoji od glavnice od 398.044,47 kn (glavnica utužene tražbine u ovom postupku), troškova postupka (glavnice troška od 35.580,44 kn) te kamata u iznosu od 118.988,92 kn.

30. Dakle, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine upravo u prijavljenom iznosu tražbine od 552.613,83 kn što u eurima iznosi 73.344,43 eura, kao i da naloži tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 29.337,77 eura koji predstavlja 40% prijavljenog iznosa u skladu s potvrđenim planovima restrukturiranja tuženika.

31. No, sud je na temelju svega iznesenog utvrdio kako postoji potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 64.163,43 eura (483.439,38 kn) koje se odnosi na glavnicu tražbine s osnove naplate ugovorne kazne u iznosu od 49.511,51 euro (373.044,47 kn) te kamatu na tu glavnicu tekuću od 1. rujna 2018. do 20. studenog 2022. (kao dana koji prethodi danu otvaranja predstečajnog postupka nad dužnikom MIPEK d.o.o.) u iznosu od 14.651,92 eura (110.394,91 kn) (utvrđeno temeljem izračuna zakonske zatezne kamate putem portala IUS-INFO za trgovačke ugovore i ugovore između trgovaca i osoba javnog prava), a sve u smislu odredbe članka 73. Stečajnog zakona (Narodne novine br. 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje skraćeno: SZ-a). Sud je tijekom postupka utvrdio kako tužitelju ne pripada pravo na naplatu s osnova glavnice iznosa od 3.318,07 eura (25.000,00 kn) koji se odnosi na trošak obavljanja produljenog pružanja usluge stručnog nadzora građenja te usluge koordinata II nad izvođenjem radova te kamate na taj glavnični iznos, a također mu ne pripada niti pravo na trošak postupka u iznosu od 4.722,34 eura (35.580,44 kn) te kamate na taj trošak obzirom tužitelj u samoj prijavi nije naveo niti specificirao na što se taj trošak odnosi. Ukoliko se radi o trošku ovog parničnog postupka, sud je odluku o trošku parničnog postupka donio pod točkom V. izreke ove presude obzirom iz čl. 73. SZ-a proizlazi da utvrđena tražbina podrazumijeva glavni dug i kamate dospjele na dan otvaranja predstečajnog postupka (te ne obuhvaća nikakve troškove), a tek ako je tražbina sadržana u ovršnoj ispravi, pod utvrđenom tražbinom podrazumijeva se cjelokupni iznos naveden u toj ispravi (dakle, može obuhvaćati i troškove).

32. Nadalje, uvidom u izmijenjeni plan restrukturiranja od 28. rujna 2023. za tuženika MIPEK d.o.o., (putem sustava e-Oglasna ploča sudova), a kojim je djelomično izmijenjen izmijenjeni plan restrukturiranja od 13. rujna 2023. i koji je prihvaćen od vjerovnika te je potvrđen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-3002/2022 od 20. listopada 2023. utvrđeno je da je dužnik MIPEK d.o.o. predložio namirenje tražbina vjerovnika skupine A u koje bi spadala i tražbina tužitelj u visini od 40% ukupnog iznosa pojedine tražbine. Istim prihvaćenim izmijenjenim planom restrukturiranja dužnik je tražbine koje su predmet sudskih postupaka naveo u posebnoj tablici u kojoj je obuhvaćena i tražbina tužitelja te je naveo da tražbine koje su predmet sudskih postupaka društvo iskazuje radi cjelovitog i objektivnog prikaza poslovanja. Osnovanost tražbina koje su predmet sudskih postupaka bit će utvrđena u pojedinom sudskom postupku koji će biti nastavljeni nakon pravomoćnosti rješenja nadležnog suda kojim se potvrđuje predstečajni sporazum. U slučaju nastanka obveze plaćanja dužnik će vjerovnika tih tražbina otplatiti u utvrđenom iznosu tražbina pod jednakim uvjetima kao i redovne vjerovnike s utvrđenim tražbinama.

33. Uvidom u izmijenjeni plan restrukturiranja od 3. svibnja 2024. za tuženika ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o. (putem sustava e-Oglasna ploča sudova), koji je prihvaćen od vjerovnika te je potvrđen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St - 3077/2022-240 od 6. lipnja 2024. utvrđeno je da je dužnik ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o. predložio namirenje tražbina vjerovnika neosiguranih tražbina (u koje spada i ovdje tužitelj) u visini od 40% ukupnog iznosa pojedine tražbine. Istim prihvaćenim izmijenjenim planom restrukturiranja dužnik je tražbine koje su predmet sudskih postupaka naveo u posebnoj tablici u kojoj je obuhvaćena i tražbina tužitelja te je naveo da tražbine koje su predmet sudskih postupaka društvo iskazuje radi cjelovitog i objektivnog prikaza poslovanja. Osnovanost tražbina koje su predmet sudskih postupaka bit će utvrđena u pojedinom sudskom postupku koji će biti nastavljeni nakon pravomoćnosti rješenja nadležnog suda kojim se potvrđuje predstečajni sporazum. U slučaju nastanka obveze plaćanja dužnik će vjerovnika tih tražbina otplatiti u utvrđenom iznosu tražbina pod jednakim uvjetima kao i redovne vjerovnike s utvrđenim tražbinama.

34. Zbog navedenog, sud je na utvrđenu tražbinu tužitelja primijenio odredbe potvrđenog plana restrukturiranja po kojima će dužnici vjerovnika osporene tražbine otplatiti u utvrđenom iznosu tražbina pod jednakim uvjetima kao i redovne vjerovnike s utvrđenim tražbinama te je odredio namirenje tražbine tužitelja u visini od 40% ukupno utvrđenog iznosa, odnosno u iznosu od 25.665,38 eura. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje i isplatu, tužitelja je valjalo odbiti.

35. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP obzirom su stranke djelomično uspjele u parnici. Naime, tužitelj je u ovom postupku uspio s 87,48 % posto konačno postavljenog tužbenog zahtjeva upravljenog i na utvrđenje i na isplatu, dok su tuženici uspjeli s 12,52 %.

36. 87,48% -12,52% = 74,96 % u kojem postotku se namiruje trošak tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

37. Trošak tužitelja iznosi ukupno 14.924,61 euro, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za:

- sastav tužbe od 20. srpnja 2021. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 4. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 1. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 4. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 27. listopada 2022. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 3. studenog 2023. u iznosu od 50,00 eura,

- sastav podneska od 14. studenog 2023. u iznosu od 50,00 eura,

- sastav podneska od 20. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura,

- sastav podneska od 17. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 2. srpnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 7. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 9. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 8. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 12. veljače 2026. u iznosu od 1.000,00 eura,

- sastav podneska od 1. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 10. travnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 2.812,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 287,37 eura kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 574,74 eura. Ti troškovi se tužitelju namiruju prema postotku u kojem je tužitelj uspio u parnici.

38. 74,96% od 14.924,61 eura iznosi 11.187,03 eura.

39. Temeljem iznesenog tuženici su tužitelju dužni naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.187,03 eura.

40. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 19. svibnja 2026.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH.

DNA:

1. tužitelju, po punomoćnici Sanji Smontara

2. 1. tuženik MIPEK d.o.o., Industrijska cesta 14, Križ

3. 2. tuženik ELEKTROCENTAR PETEK d.o.o., Etanska cesta 8, Ivanić-Grad