Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4027/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DĐN, kojeg brani Ivanka Šamija, odvjetnica u Splitu, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 1. i 9., članka 289. stavak 1. i 4., članka 229. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22) i članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13, 39/19), rješavajući o žalbi okrivljenika DĐN podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-52/2026-7 od 20. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika DĐN i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik DĐN DĐ se oslobađa plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik DĐN proglašen je krivim i kažnjen kaznom zatvora u ukupnom trajanju od 30 (trideset) dana i novčanom kaznom u iznosu od 30,00 (trideset) eura, zbog djela prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4., članka 229. stavak 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 54. stavak 1. točka 1. i stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanih u izreci presude.
2. Okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Pobijanom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.
4. Od okrivljenika je trajno oduzet paketić sa sadržajem 1,23 grama droge – konoplje sa više od 0,3 % THC-a.
5. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura.
6. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenim sankcijama. Smatra da je izrečena kazna zatvora prestroga te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo priznanje prekršaja, te njegovo zdravstveno stanje, odnosno da boluje od nasljedne i idiopatske neuropatije uz tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od 100 %, da je nezaposlen, prima inkluzivni dodatak od 430,00 eura. Zbog prirode svoje bolesti i potrebne pomoći kod hranjenja, odlijevanja i osobne higijene smatra da zatvorska kazna nije primjerena jer zatvorski sustav nema potrebnih uvjeta, te da bi bilo primjerenije izreći mu uvjetnu osudu ili blažu sankciju. Izrečenu zaštitnu mjeru smatra prestrogom jer zbog svoje bolesti vozilo mu je nužno za odlazak na fizikalnu terapiju. Predlaže da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Žalbi prilaže i liječničku dokumentaciju te rješenje o 100% tjelesnom oštećenju.
Žalba je neosnovana.
7. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje, tim više što je iznoseći svoju obranu počinjene prekršaje vrlo određeno priznao.
9. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 30 dana. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio okrivljeniku izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnih i sličnih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazna te uvjetne zatvorske osude, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, i ista je u dovoljnoj mjeri individualizirana pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da ne postoje uvjeti za ublažavanje kazne ili izricanje blaže sankcije. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenika da zbog svojeg tjelesnog oštećenja u zatvorskom sustavu Hrvatske nema adekvatnih uvjeta valja naglasiti da će o mjestu izdržavanja kazne zatvora odlučiti sudac izvršenja u postupku izvršavanja izrečene sankcije.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonskim odredbama, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci. Ponašanje okrivljenika predstavlja najteži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje drugih sudionika u prometu koje upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Stoga je u konkretnom slučaju primjena izrečene mjere nužna i ista će preventivno djelovati da ubuduće okrivljenik ne čini ovakva ili slična djela prekršaj. Primijenjenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići će se svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, i ista je razmjerna težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju ali i činjenici da ranije izrečene istovrsne zaštitne mjere u kraćem trajanju nisu postigle svrhu kažnjavanja i okrivljenika odvratile od činjenja istovrsnih prometnih prekršaja.
11. Ovaj sud je utvrdio da su se na strani okrivljenika ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, te ga je temeljem navedenog propisa oslobodio obveze naknade troškova žalbenog postupka.
12. Cijeneći sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
