Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-15/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŽ, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja Kzd-267/2021- 36 od 2. listopada 2025., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi GŽ za kaznenog djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju č lanka 163. stavka 1. istog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, na koju je optuženi GŽ osuđen, uračunava mu se vrijeme uhićenja i zadržavanja od 23. ožujka 2021. do 24. ožujka 2021.

II. Uslijed odluke pod I., a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 68. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženom GŽ izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. Žalba optuženog GŽ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu pobijanom presudom optuženog GŽ proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 163. stavka 1. istog zakona te ga je potom na temelju članka 163. stavka 1. u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 23. ožujka 2021. do 24. ožujka 2021.

1.2. Na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1.3. Na temelju članka 55. stavaka 5. i 6. KZ/11 određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanka optuženika koji se treba u roku od osam dana od dana kada je pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo će nakon davanja pristanka odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

1.4. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 određeno je da ako se optuženi GŽ ne javi nadležnom tijelu za probaciju u naznačenom roku od osam dana ili mu se poziv ne bude mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11 određeno je da ako optuženi GŽ svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku određenom od strane nadležnog tijela za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će mu navedeni rok.

1.5. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom GŽ izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, a najdulje tri godine. Na temelju članka 68. stavka 2. KZ/11 određeno je kako će se ta sigurnosna mjera izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Optuženi GŽ dužan je surađivati s djelatnicima probacijskog ureda jer u protivnom sud može, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu liječenja od ovisnosti.

1.6. Na temelju članka 58. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi GŽ u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. i 6. ZKP/08 te troškova na ime nagrade i nužnih izdataka braniteljice postavljene po službenoj dužnosti, a koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i optuženi GŽ po braniteljici Bojani Tadić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pedišić i partneri jtd. sa sjedištem u Zagrebu.

2.1. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke suda o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora.

2.2. Optuženi GŽ pobija presudu također zbog odluke o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se "rad za opće dobro odredi u kraćem trajanju".

3. Na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu optuženik osobno i po braniteljici odvjetnici Bojani Tadić podnosi odgovor u kojem predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika.

4. Prije održavanja sjednice vijeća na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o ublažavanju kazne, da utvrđene olakotne okolnosti nije pravilno vrednovao, kako okolnost što je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio žaljenje i što do sada nije osuđivan i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, ne predstavljaju osobite olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje kazne zatvora ispod propisanog zakonskog minimuma i njezinu zamjenu radom za opće dobro. U žalbi se naglašava kako je optuženik kazneno djelo činio kroz dulje vrijeme, na više načina i da nije samo posjedovao dječju pornografiju, već je istu distribuirao drugim osobama i pristupao internetskim stranica i chat grupama veliki broj puta. Konačno u žalbi državnog odvjetnika se zaključuje kako je prvostupanjski sud podcijenio težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj kriminalne volje optuženika i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, zbog čega izrečena sankcija ne može ostvariti svrhu kažnjavanja.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je stava kako je sasvim ispravno državni odvjetnik zaključio da na strani optuženika ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne zatvora ispod propisanog minimuma, a potom zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro. Naime, optuženik je gotovo tri godine kontinuirano pribavljao, pohranjivao i distribuirao dječju pornografiju pri čemu se nije radilo o manjoj količini takvog sadržaja niti o izoliranom postupanju optuženika jer je navedeni u memoriji računala i na USB pohranio više stotina fotografija i više desetaka videozapisa dječje pornografije, uključujući sadržaj koji prikazuje maloljetne osobe u seksualno eksplicitnim pozama i u spolnim odnosima. Osim toga, takav sadržaj razmjenjivao je putem internetskih platformi i sudjelovao u chatovima i forumima namijenjenima razmjeni dječje pornografije pri čemu je predmetnim internetskim stranicama pristupao čak dvije tisuće i šesnaest puta, a koje okolnosti jasno ukazuju na izraženu upornost i visoki stupanj kriminalne volje optuženika i kontinuitet u protupravnom postupanju, a što ispravno u žalbi državni odvjetnik navodi.

7.1. Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje određenih olakotnih okolnosti na strani optuženika ovaj sud nalazi da njihov značaj nije takav da bi opravdao primjenu instituta sudskog ublažavanja kazne. Naime, priznanje djela i izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela predstavljaju okolnosti koje same po sebi ne opravdavaju izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, a osobito ne kod ovako teških kaznenih djela. Jednako tako, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika nema takvu osobitu težinu kada se ima u vidu duljina inkriminirane aktivnosti optuženika, brojnost radnji poduzetih tijekom počinjenja djela te količina i narav inkriminiranog sadržaja. Nadalje, državni odvjetnik u žalbi ističe kako smanjena ubrojivost optuženika nije okolnost koja bi opravdavala blaže kažnjavanje u mjeri u kojoj je to učinio prvostupanjski sud jer da je ta okolnost uzeta u obzir kroz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. Za istaknuti je kako je, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra dr. Željka Marinića utvrđeno da je inkriminirano djelo optuženik počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti (a ne obične smanjene ubrojivosti, kako pogrešno državni odvjetnik u žalbi navodi) ni takav smanjeni opseg optuženikove ubrojivosti ne predstavlja osobito olakotnu okolnost.

7.2. Stoga se kod ovakvog stanja stvari kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je prvostupanjskom presudom optuženik osuđen, a potom zamjena te kazne zatvora radom za opće dobro, ukazuje neprimjerenom kako stupnju krivnje optuženika, stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra tako i svim konkretnim okolnostima počinjenog djela pa se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 tako izrečenom vrstom i mjerom kazne ne može ostvariti. Osim toga prvostupanjski sud je sasvim neutemeljeno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio što je osoba mlađe životne dobi jer da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao trideset godina, da je nezaposlen, da nema nikakvih prihoda ni imovine i da ga uzdržava majka jer s obzirom na vrstu počinjenog kaznenog djela i stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, ove okolnosti ni na koji način ne mogu se cijeniti kao olakotne.

7.3. Zbog toga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Zaključak je ovog suda kako ovako izrečena kazna zatvora predstavlja primjerenu i pravednu kaznu koja odgovara težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika i potrebi zaštite djece kao osobito ranjive kategorije društva jer kaznena djela koja se odnose na dječju pornografiju predstavljaju izrazito težak oblik zadiranja u spolni integritet, dostojanstvo djece jer se stvaranjem, posredovanjem i distribucijom takvog sadržaja održava i potiče tržište seksualnog iskorištavanja djece. Svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11, kako u vidu specijalne tako u vidu generalne prevencije može se jedino ostvariti kaznom zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju kako je navedeno u izreci ove presude , a izricanje bilo kakve blaže sankcije, osobito njezina zamjena radom za opće dobro, kako to neutemeljeno optuženik u žalbi predlaže, ne bi bilo primjereno niti težini počinjenog kaznenog djela niti bi dostatno izrazilo društvenu osudu zbog ovakvog oblika kriminalnog ponašanja.

8. Sukladno takvoj odluci valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o sigurnosnoj mjeri i izvršavanje te sigurnosne mjere iz članka 68. KZ/11 prilagoditi okolnosti što je optuženik osuđen na kaznu zatvora. U tom smislu, sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11 može trajati najdulje do izvršenja kazne zatvora, a dok za to postoji potreba.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude, u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bila počinjena bilo koja povreda zakona na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točk i 1. i 2. ZKP/08-26.

10. Sukladno obrazloženom odlučeno je kao u izreci, a na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/8-26.

Split, 19. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Neven Cambj