Broj: Ppž-4947/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČA, zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Ploče, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-608/2026 od 26. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Policijske postaje Ploče preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljeniku ČA za prekršaj iz članka 286.stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, opisan u izreci pod točkom I., temeljem istog pravnog propisa, izriče kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uračunava vrijeme od 2 (dva) dana, kada je okrivljenik bio privremeno zadržan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik ČA proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 286. stavak 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini neki od prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža sankcija. U izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana, te mu je u slučaju opoziva uvjetne osude preostalo izdržati 28 (dvadesetosam) dana zatvora.

2. Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavak 6.. Prekršajnog zakona oslobođen plaćanja troška prekršajnog postupka.

3. Privremeno oduzeto osobno motorno vozilo marke Mercedes Benz, registarske oznake [registarska oznaka], sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom, vraćeno je vlasnici vozila ZA.

4. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odluci o vraćanju privremeno oduzetog vozila i neizrečenoj zaštitnoj mjeri. Smatraju da izrečena kazna nije primjerena težini počinjenog prekršaja, te da je okrivljeniku nužno oduzeti osobno vozilo iako je isto nije njegovo vlasništvo te da mu se izrekne predložena zaštitna mjera.

5. Predlažu da se iz navedenih razloga žalba prihvati, pobijana presude preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba je djelomično osnovana.

6. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odluci o izrečenoj uvjetnoj osudi ovaj Sud smatra da tužitelj opravdano ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu iste mjere upozorenja kao blaže sankcije. Ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, unatoč utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, pogrešno primijenio odredbe članka 44. Prekršajnog zakona, kad je okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja. Naime, ovaj sud smatra da je, unatoč utvrđenim olakotnim okolnostima, koje su očigledno u konkretnom slučaju precijenjene, okrivljeniku trebalo izreći strožu sankciju. Navedene olakotne okolnosti, priznanje počinjenih djela i izraženo kajanje nisu naročite olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje uvjetne osude kao mjere upozorenja, koja predstavlja blažu sankciju od novčane kazne. Očigledno je okrivljeniku potrebno izreći kaznu zatvora, kao težu sankciju, smatrajući da će se samo istom postići svrha kažnjavanja, jer je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog najtežih prometnih prekršaja, za koje su mu izricane novčane kazne, koje očigledno nisu postigle svrhu kažnjavanja, već i nadalje čini istovrsne prekršaje u prometu.

8. Stoga je prihvaćena žalba ovlaštenog tužitelja i preinačena pobijana presuda u odluci o sankciji za na način da je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 15 dana. Izrečena kazna zatvora primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. U trajanje izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme kada je okrivljenik bio privremeno zadržan.

9. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe ovlaštenog tužitelja u odluci o vraćanju privremeno oduzetog osobnog vozila okrivljeniku, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda pravilna, ali ne iz razloga navedenih u istoj. Naime, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 76.a. Prekršajnog zakona. Okrivljenik je do sada doista višestruko kažnjavan zbog prometnih prekršaj i to isključivo novčanim kaznama, a da bi se zadiralo u temeljno pravo pojedinca na mirno uživanje vlasništva potrebno je prethodno prema okrivljeniku iscrpiti sve mogućnosti da ga se spriječi u činjenju novih prekršaja kroz izricanje strožih kazni (npr. kazne zatvora, u kraćem, pa u dužem trajanju, izricanje zaštitnih mjera u dužem trajanju i sl.). Tek nakon iscrpljivanja svih zakonskih mogućnosti treba primijeniti načelo razmjernosti i utvrditi ravnotežu između zahtjeva zaštite javne sigurnosti i zahtjeva zaštite prava vlasništva, pri čemu valja naglasiti da se vozilo može oduzeti i od osoba koje nisu počinitelji prekršaja.

10. U odnosu na žalbeni navod da je okrivljeniku nužno izreći predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito zaključio da se izricanjem iste neće postići svrha propisana člancima 51. i 58. Prekršajnog zakona, jer je okrivljeniku vozačka dozvola već ukinuta i isti tek nakon proteka roka od dvije godine, koji rok teče od 29. kolovoza 2025., stječe pravo na ponovno polaganje vozačkog ispita.

11. Slijedom naprijed navedenog, žalba ovlaštenog tužitelja prihvaćena je kao osnovana te je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Klauda v.r.

Davorko Kučan v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.