Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2036/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FA, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir od 30. siječnja 2026., broj: 211-07/26-3/1457, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog FA, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.920,36 eura (tisućudvetstodvadeset eura i tridesetšest centi), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode vezano uz prekršaj od 25. siječnja 2026. od 22,07 sati do 26. siječnja 2026. u 9,00 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu 1.840,72 eura (tisućuosamstočetrdeset eura i sedamdesetdva centa) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prigovor okrivljenog FA u preostalom se dijelu odbija kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni FA obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir od 30. siječnja 2026., broj: 211- 07/26-3/1457, okrivljeni FA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 8. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.920,36 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 76,98 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
4.2. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u vezi s počinjenim prekršajem bio lišen slobode u razdoblju od 25. siječnja 2026. od 22,07 sati do 26. siječnja 2026. u 9,00 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
4.3. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim temeljem članka 40. Prekršajnog zakona provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako je izrečena kazna previsoka s obzirom na njegova minimalna primanja, pri čemu ističe da živi s kćeri koja je nezaposlena i ima malodobno dijete. Okrivljenik ujedno ističe da mu je vozačka dozvola neophodna za posao te brigu o kćeri i unuku. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.920,36 eura izrečena okrivljeniku od strane prvostupanjskog tijela predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisane za predmetni prekršaj, primjerenu krivnji okrivljenika, posebno s obzirom na činjenicu da je isti unazad tri godine već prekršajno kažnjen za istovrsni prekršaj.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj Sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji prekršaj je, zbog njegove težine, alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana, slijedom čega takvo ponašanje u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je odlukom prvostupanjskog tijela osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog Suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika i opasnost od ponavljanja prekršaja.
7.2. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Beli Manastir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
