REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču - Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-859/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Sandre Pilato, u pravnoj stvari tužiteljice BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ini Žepić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnika obrta obrt za montažu stolarije [obrt], radi isplate, izvan ročišta, 19. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasniku obrta za montažu stolarije [obrt], isplatiti tužitelju iznos od 2.373,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. studenog 2025. pa do isplate.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 235,10 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je lipnju 2025. godine, koristeći usluge platforme eMajstor koja pruža informacije o izvođačima građevinskih radova i koja povezuje zainteresiranu stranu odnosno naručitelja s pravim izvođačem, doveden u poslovnu suradnju s tuženikom radi pružanja stolarskih usluga i to izrade i montaže kuhinje po mjeri za stan koji se nalazi u [adresa]. Tuženik da je dana 11.6.2025. tužitelju poslao ponudu za izradu kuhinje po mjeri u ukupnom iznosu od 4.321,25 EUR. Tužitelj da je prihvatio ponudu tuženika te da je 8.7.2025. izvršio uplatu predujma u visini od 2.373,75 EUR, a koja da uplata je tuženiku trebala poslužiti radi nabavljanja materijala. Parnične strane da su, a kako je razvidno iz daljnje e-mail korespondencije, dana 13.9.2025. godine dogovorile sporazumno da će montaža kuhinje biti između 25.9. i 28.9.2025. Za tužitelja da je datum montaže igrao vrlo bitnu ulogu zbog poslovnih, ali i privatnih obveza. Tužitelj da je stoga, vjerujući da će do montaže kuhinje doći, a kako je tuženik najavio e-mail korespondencijom, cjelokupnu postojeću kuhinju demontirao te pripremio uvjete za montažu nove. Do montaže kuhinje u dogovorenom terminu da nije došlo te da su parnične strane ponovno dogovarale novi termin montaže za dan 6.10.2025. oko 9 sati. Dana 5.10.2025. godine, tužitelj da prima telefonski poziv supruge tuženika koja ju obavještava kako montaža kuhinje niti 6.10.2025. neće biti izvršena te da tuženik e-mailom od istog dana obavještava da je takva informacija istinita, međutim da ne daje nikakav prijedlog za novi datum montaže. Tužitelj daljnjim e-mailovima da ustraje na odgovoru te zahtijeva razjašnjenje situacije kao i dogovaranje konačnog termina za montažu. Tužitelj da je cijeli period od prvotnog dogovora montaže do danas, bez kuhinje u stanu te da je ovakvim neprofesionalnim postupanjem tuženika doveden u stanje da živi bez osnovnih uvjeta jer praktički za sebe ni svoju obitelj ne može skuhati niti jedan topli obrok. Tužitelj nadalje obavještava platformu eMajstor i šalje recenziju kako bi ista bila vidljiva na njihovim mrežnim stranicama, a sve kako bi potencijalni novi korisnici usluga bili obavješteni i izbjegli neprofesionalnost poslovanja s tuženikom. Konačno, tužitelj da ponovno kontaktira tuženika i moli za novi termin montaže te potvrđuje 24.10.2025. da očekuje tuženika na svojoj adresi sukladno dogovoru s ovlaštenom osobom platforme eMajstor, g. AU. Ni do tog susreta da nije došlo te da tužitelj upućuje 31.10.2025. mail i zahtijeva povrat uplaćenih sredstava za predujam ili montažu kuhinje, na taj e-mail tužitelju da nikada nije odgovoreno niti da se tuženik dalje javlja na telefonske pozive. Tužitelj da je poslao obavijest o raskidu svake poslovne suradnje dana 11.11.2025. godine sukladno zakonskim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj, razočaran postupanjem i neprofesionalizmom tuženika, da počinje istraživati mrežne stranice kako bi se informirao o poslovanju tuženika i iskustvima drugih naručitelja, te da sasvim slučajno dolazi u kontakt s g. ĐU, članom trgovačkog društva CADELI d.o.o. iz Rijeke, također korisnikom usluga platforme eMajstor, putem koje je i njegovo trgovačko društvo dovedeno u poslovnu suradnju s tuženikom. Tužitelj saznaje da je i g. ĐU imao vrlo negativna iskustva i skoro isti razvoj događaja s tuženikom kao i da je o tome obavijestio nadležne osobe eMajstor, kao platformu koja za novčanu naknadu dovodi u vezu naručitelja radova sa izvođačem. B da je platformi eMajstor poslao recenziju o iskustvu koje je stekao u poslovanju s tuženikom te molio da istu objavi kako bi i drugi korisnici bili upoznati s poslovanjem tuženika. Međutim, platforma eMajstor da to odbija učiniti te da objavljuje samo pozitivna iskustva korisnika, zatajivši informacije i negativna iskustva te dovodeći u zabludu ostale korisnike kako se radi o ozbiljnom i poštenom izvođaču s kojim apsolutno vrijedi uspostaviti poslovnu suradnju. Negativna recenzija g. B ni do dan danas da nije objavljena na mrežnim stranicama. Takvim postupanjem platforme eMajstor, da je nanesena šteta tužitelju jer da je izravno doveden u zabludu da je tuženik principijelan, savjestan i pošten izvođač radova. Tužitelj da nikada ne bi uspostavio bilo kakvu poslovnu suradnju da je ranije imao saznanja o negativnim iskustvima drugih korisnika. Čl. 360. Zakona o obveznim odnosima, a koja definira raskid ugovora zbog neispunjenja obveze odnosno prava jedne strane, da propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Čl. 363. Zakona o obveznim odnosima da nadalje stipulira raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka (Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku). Čl. 590. Zakona o obveznim odnosima da regulira sljedeće: Ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Čl. 597. st.1.,2. Zakona o obveznim odnosima regulira nadalje: 1) Izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. 2) On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. Čl. 598. st. 1., 2. Zakona o obveznim odnosima da regulira također: 1) Ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjereni rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama. 2) Ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. S obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci.
2. Tuženiku je tužba s prilozima, uz poziv za davanje pisanog odgovora na tužbu u roku 30 dana te uz upozorenje o pravnim posljedicama nedavanja odgovora na tužbu, uredno dostavljena 16. travnja 2026.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije osporio tužbeni zahtjev, odnosno nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku.
4. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, valjalo je prema čl. 331.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 6/2024, dalje u tekstu: ZPP) odlučiti kao u tč. I izreke.
5. Odluka o parničnom trošku iz tč. II izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. t. 7. t.1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: tarifa). Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 35,10 eur (sukladno Tar.br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, dalje u tekstu: tarifa) te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 35,10 eur (sukladno Tar.br. 2. st. 2. tarife).
U Poreču, 19. svibnja 2026.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (čl. 353. st.2. ZPP-a), a na temelju odredbe čl. 467. ZPP-a ova se odluka može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga zakona.
DNA:
1. Tužitelju p.p.
2. Tuženiku
