Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-204/2023-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povrata stečenog bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Marka Prlića, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, a odluke objavljene dana 19. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 28. srpnja 2025. kojom je tužitelj povećao tužbeni zahtjev na način da, pored isplate iznosa od 3.688,93 eura (tritisućešestoosamdesetosameura i devedesettricenta), od tuženika traži isplatu daljnjeg iznosa od 334,95 eura (tristotridesetčetirieura i devedesetpetcenta) sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zatezne kamate na iznos od 3.688,93 eura (tritisućešestoosamdesetosameura i devedesettricenta) iz tužbe za razdoblje prije 1. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da plati tužitelju UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 4.023,88 EUR (četritisućedvadesettrieura i osamdesetosamcenta), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 29,97 eura od 31. svibnja 2017. pa do isplate

- 100,60 eura od 30. lipnja 2018. pa do isplate

- 76,19 eura od 31. kolovoza 2018. pa do isplate

- 22,93 eura od 30. rujna 2018. pa do isplate

- 8,86 eura od 31. listopada 2018. pa do isplate

- 15,15 eura od 31. ožujka 2019. pa do isplate

- 26,45 eura od 31. svibnja 2019. pa do isplate

- 50,81 eura od 31. kolovoza 2019. pa do isplate

- 25,25 eura od 31. listopada 2019. pa do isplate

- 13,27 eura od 30. studenog 2019. pa do isplate

- 64,13 eura od 31. prosinca 2019. pa do isplate

- 52,37 eura od 31. siječnja 2020. pa do isplate

- 76,78 eura od 29. veljače 2020. pa do isplate

- 155,15 eura od 31. ožujka 2020. pa do isplate

- 224,20 eura od 30. travnja 2020. pa do isplate

- 337,70 eura od 31. svibnja 2020. pa do isplate

- 162,52 eura od 30. lipnja 2020. pa do isplate

- 276,05 eura od 31. srpnja 2020. pa do isplate

- 365,60 eura od 31. kolovoza 2020. pa do isplate

- 232,93 eura od 30. rujna 2020. pa do isplate

- 90,73 eura od 31. listopada 2020. pa do isplate

- 12,54 eura od 30. studenog 2020. pa do isplate

- 88,64 eura od 31. siječnja 2021. pa do isplate

- 31,49 eura od 30. travnja 2021. pa do isplate

- 7,70 eura od 31. srpnja 2021. pa do isplate

- 46,96 eura od 31. kolovoza 2021. pa do isplate

- 13,25 eura od 30. rujna 2021. pa do isplate

- 40,45 eura od 31. prosinca 2021. pa do isplate

- 60,29 eura od 31. siječnja 2022. pa do isplate

- 140,76 eura od 31. ožujka .2022. pa do isplate

- 1.174,16 eura od 30. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.574,64 eura

(dvijetisućepetstosedamdesetčetirieura i šezdesetčetiricenta), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos troška teče od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. rujna 2022. podnio tužbu protiv tužene u kojoj navodi da je presudom Općinskog suda u Varaždinu br. P-159/14-13 od 10. srpnja 2014. naloženo tužitelju da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje mldb. SH isplati tuženoj, kao majci i zakonskoj zastupnici mldb. SH, iznos od 2.200,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 733,40 kn od 31.10.2013. do isplate, na iznos od 733,40 kn od 30.11.2013. do isplate i na iznos od 733,40 kn od 31.12.2013. do isplate, kao i da za uzdržavanje mldb. SH doprinosi mjesečno iznos od 733,40 kn počevši od 29.1.2014. pa nadalje dok za to budu postajali zakonski uvjeti.

1.1. Tužitelj navodi da je tužena temeljem prethodno navedene presude, kao ovršne isprave, pokrenula postupak prisilne naplate kod FINA-e , a da je osim toga temeljem te iste presude pokrenula i postupak ovrhe na plaći tužitelja putem njegovog poslodavca MIV d.d., te da je na taj način dana u periodu od 1. srpnja 2014. do 11. svibnja 2022. od tužitelja prisilnim putem naplatila iznos od ukupno 104.067,85 kn.

1.2. Tužitelj navodi da je njegova obveza na ime uzdržavanja mldb. SH za period od 1. srpnja 2014. do 11. svibnja 2022. po ovršnoj ispravi iznosila 76.273,60 kn te da je, s obzirom na činjenicu da je tužena sa računa i plaće tužitelja ustegnula iznos od ukupno 104.067,85 kn, tužena od tužitelja ustegnula 27.794,25 kn više nego što je iznosila obveza tužitelja.

1.3. Tužitelj navodi da je za neosnovanu preplatu u iznosu od 27.794,25 kn, odnosno uopće za dvostruku naplatu koju je tužena provodila na dva predmeta ovrhe, tužitelj saznao tek 1. travnja 2022. kada je otišao u mirovinu te je trebao primiti otpremninu od 8.000,00 kn koju mu je poslodavac platio na tekući račun, međutim čak je i navedena otpremnina u cijelosti isplaćena tuženoj putem izravne naplate na FINA-i.

1.4. Tužitelj navodi da je nakon saznanja za dvostruku naplatu pozvao tuženu da mu u mirnom postupku vrati navedeni preplaćeni iznos, no ista do današnjeg dana to nije učinila, iako nije osporila da je svjesno vršila dvostruku naplatu obveze uzdržavanja.

1.5. Slijedom navedenog tužitelj drži da je tužena bez valjanog pravnog osnova stekla od tužitelja iznos od 27.794,25 kn, te temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud obveže tuženu da mu isplati iznos od 27.794,25 kn sa zateznim kamatama od 1. travnja 2022. do isplate te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tužba tužitelja dostavljena je na odgovor tuženoj u roku od 30 dana, a tužena u određenom roku nije podnijela odgovor na tužbu.

2.1. Budući da je uvidom u dokumentaciju u prilogu tužbe utvrđeno da iznosi navedeni u istoj ne odgovaraju iznosima koje tužitelj u tužbi navodi kao iznose koje je tužena stekla bez osnove, dakle činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su bile u suprotnosti sa dokazima koje je tužitelj sam podnio, sud nije donio presudu zbog ogluhe, s obzirom da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b ZPP-a, već je zakazao pripremno ročište i proveo glavnu raspravu.

3. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvrši uvid u dokumentaciju u spisu, da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, te da se provede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost iznosa koje je tužena neosnovano ustegnula na ime uzdržavanja mldb. SH.

4. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su Presuda OSVŽ P-159/14 (str. 5-8), zahtjev za izravnu naplatu po navedenoj presudi (str. 9-10), promet po računu tužene (str. 11-30, 31-35), očevidnik osnova za plaćanje po računu tužitelja (str. 36-56, 114-134), specifikacija kreditnih obustava i potvrda poslodavca tužitelja (str. 135-136), zapisnik o saslušanju tužitelja (str. 154), nalaz i mišljenje financijske vještakinje (str. 172-185), zapisnik o saslušanju financijske vještakinje (str. 205),dopunu nalaza i mišljenja vještakinje (str. 213-222), zapisnik o saslušanju financijske vještakinje (str. 247-248).

5. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Čitanjem presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-159/2014-13 od 10. srpnja 2014. (dalje u tekstu Presuda) utvrđeno je da je tom presudom u točki III. izreke tužitelju UH naloženo da na ime uskraćenog uzdržavanja mldb. SH isplati tuženici MH iznos od 2.200,00 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 733,40 kn teče od 31. listopada 2013., na iznos od 733,40 kn teče od 30. studenog 2013., a na iznos od 733,40 kn teče od 31. prosinca 2013. Točkom IV. navedene presude tužitelju UH naloženo je da za uzdržavanje mldb. SH doprinosi mjesečni iznos od 733,40 kn od 29. siječnja 2014. pa nadalje i to svakog petog u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i zakonske zastupnice, tužene MH. Točkom VI. navedene presude tužitelju UH naloženo je da mldb. SH i MH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

6.1. Nadalje je utvrđeno da je navedena Presuda postala pravomoćna i ovršna 23. siječnja 2015.

7. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 10. veljače 2015. utvrđeno je da je tužena, kao ovrhovoditelj, temeljem navedene Presude pokrenula postupak izravne naplate cjelokupnog potraživanja prema Presudi.

7.1. Uvidom u očevidnik osnova za plaćanje na računu tužitelja, za Presudu kao osnovu za plaćanje, utvrđeno je da je u istome navedeno da je u razdoblju od 10. veljače 2015. do 6. travnja 2022. naplaćeno 39.624,34 kn glavnice, 9.129,03 kn kamata i 2.500,00 kn troška, odnosno sveukupno 51.253,37 kn.

8. Uvidom u potvrdu društva MIV d.d. utvrđeno je da je u istoj navedeno da je u razdoblju od veljače 2016. do veljače 2022. sa plaće tužitelja vršena obustava na ime uzdržavanja djeteta SH u mjesečnom iznosu od 733,40 kn te da je na taj način u navedenom razdoblju ukupno ustegnut iznos od 53.538,20 kn.

9. Tužitelj, koji je saslušan kao stranka na raspravi održanoj 30. kolovoza 2024. , u svom iskazu je naveo da je prije donošenja presude OSVŽ P-159/14 imao razna dugovanja, te da je radi naplate tih dugovanja bila u tijeku ovrha na njegovoj plaći, zbog čega je otvorio zaštićeni račun. Navodi da je nakon donošenja Presude mislio da naplata potraživanja iz te presude ide putem poslodavca, te nije znao da je tužena pokrenula ovrhu na njegovim računima putem FINA-e, a budući da je bio svjestan da ima ovrhe koje su već u tijeku, nije niti provjeravao koje sve ovrhe na računu ima. Navodi da je tek 2022., kada je išao u mirovinu, shvatio da je tužena provodila ovrhu i na njegovim računima putem FINA-e jer je zbog odlaska u mirovinu trebao dobiti otpremninu u iznosu od 8.000,00 kn, koja mu nije isplaćena. Budući da mu je poslodavac rekao da mu je taj iznos isplaćen na račun otišao je u FINA-u i zatražio ispis svih ovrha na računu te je tada shvatio da je tužena dvostruko naplatila dio svog potraživanja. Navodi da je radi povrata dvostruko naplaćenog iznosa angažirao odvjetnicu i zna da se ona obratila tuženoj, koja se čak odazvala na sastanak i nije osporavala da je dvostruko naplatila određene iznose, no u konačnici tužena te iznose nije vratila pa je bio primoran podnijeti tužbu.

9.1. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti s obzirom da je tužitelj iskazivao uvjerljivo te da je njegov iskaz sukladan dokumentaciji koja je dostavljena u tijeku postupka.

9.2. Temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da tužitelj nije bio svjestan da tužena vrši dvostruku naplatu potraživanja iz Presude ovrhom na njegovim novčanim sredstvima po računu i ovrhom na plaći, kao niti činjenice da je na taj način ustegnula veći iznos od onoga koji je imala pravo prisilno naplatiti temeljem Presude. Utvrđeno je da je tužitelj za dvostruku naplatu saznao tek 2022. kada je išao u mirovinu, i kada mu je ustegnuta otpremnina koju mu je isplatio poslodavac.

10. Radi utvrđenja točnog iznosa koji je tužena ustegnula sa računa tužitelja bez valjane pravne osnove u razdoblju do 11. svibnja 2022., koje je obuhvaćeno tužbom, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić.

10.1. Financijska vještakinja je dana 13. siječnja 2025. u sudski spis dostavila nalaz i mišljenje, no s obzirom da je omaškom zadatak vještakinje određen na način da vještakinja nije uzela u obzir troškove postupka iz Presude, koje je tužena osnovano naplatila, vještakinja je pozvana na izradu dopune nalaza i mišljenja koju je dostavila u sudski spis 30. lipnja 2025.

10.2. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja utvrdila da je ukupna obveza tužitelja po točkama III., IV., i VI. Presude do 11. svibnja 2022. iznosila 9.871,13 eura uz detaljan pregled obveza po mjesecima koji je prikazan u tabeli 1 nalaza i mišljenja. Vještakinja je u osnovnom nalazu i mišljenju utvrdila da je tuženiku u razdoblju do 11. svibnja 2022. temeljem Presude ovrhom na računima putem FINA-e i ustegom sa plaće ovršeno ukupno 13.895,01 euro, od čega 6.789,19 eura ovrhom na računima, a 7.105,82 eura ustegom na plaći. Vještakinja je utvrdila da je u razdoblju do 11. svibnja 2022. tužitelju neosnovano ustegnuto 4.023,88 eura, pri čemu su neosnovano ustegnuti iznosi za svaki pojedini mjesec prikazani u tabeli 5 dopune nalaza i mišljenja.

10.3. Nalaz i mišljenje vještakinje te dopuna nalaza i mišljenja dostavljeni su na očitovanje strankama te se punomoćnica tužitelja podnescima od 23. siječnja 2025. i 28. srpnja 2025. očitovala da nema prigovora na nalaz i na dopunu nalaza vještakinje dok se tužena na nalaz i dopunu nalaza nije očitovala.

10.4. Financijska vještakinja Natalija Jambrečić usmeno je iznijela nalaz i mišljenje na ročištima održanim 19. svibnja 2025. i 13. travnja 2026. na kojima je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2025.

10.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao stručno i objektivno s obzirom da je vještakinja nalaz izradila prema uputi suda, svoje mišljenje je potkrijepila izračunima prikazanim u tabelama u nalazu, a vodeći pri tom računa da nitko od stranaka nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje.

11. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno je da je ukupna obveza tužitelja po točkama III., IV., i VI. Presude do 11. svibnja 2022. iznosila 9.871,13 eura, dok je u istom razdoblju temeljem Presude ovrhom na računima putem FINA-e i ustegom sa plaće ovršeno ukupno 13.895,01 euro, slijedom čega je u razdoblju do 11. svibnja 2022. tužitelju ovrhom na plaći i novčanim sredstvima po računima neosnovano ustegnuto 4.023,88 eura, pri čemu su neosnovano ustegnuti iznosi za svaki pojedini mjesec prikazani u tabeli 5 dopune nalaza i mišljenja.

12. Člankom 62. st. 1. t. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. – dalje u tekstu OZ) propisano je da ovršenik, nakon što je ovrha već provedena, u istom ovršnom postupku može zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio u slučaju ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren. Pri tome je čl. 63. st. 2. OZ-a propisano da u slučaju ako je ovrhovoditelj ovrhom naplatio određeni novčani iznos, ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate toga iznosa.

12.1. Člankom 62. st. 2. OZ-a propisano je da prijedlog iz stavka 1. tog članka sud neće prihvatiti u slučaju iz stavka 1. točke 2. toga članka ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ne dokaže da je ovrhovoditeljevu tražbinu namirio izvan ovrhe, odnosno ako ta činjenica nije općepoznata ili se njezino postojanje ne može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

12.2. Člankom 62. OZ-a nadalje je propisano da se prijedlog za protuovrhu iz stavka 1. tog članka može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana provedbe ovrhe (st. 5.), a ako je ovrha provedena bez sudjelovanja suda, prijedlog iz stavka 1. tog članka ovršenik može podnijeti sudu koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe protiv ovršenika (st. 8.).

12.3. Člankom 62. st. 6. OZ-a propisano je da ovršenik ne može prije proteka roka iz stavka 5. tog članka svoju tražbinu ostvarivati u parničnom postupku, osim u slučaju iz stavka 2. tog članka.

13. S obzirom da je temeljem provedenog vještačenja utvrđeno da je tužena, kao ovrhovoditelj, vodila dva ovršna postupka, tako da je tražbina temeljem Presude tijekom ovrhe na računima tužitelja namirena izvan tog ovršnog postupka ovrhom na plaći tužitelja uslijed čega je tužena, kao ovrhovoditelj, dvostruko namirena za iznos od 4.023,88 eura to tužitelj, kao ovršenik, temeljem odredbe čl. 62. st. 1. t. 2. OZ-a ima pravo od suda tražiti da tuženoj, kao ovrhovoditelju, naloži da navedeni iznos tužitelju vrati, a temeljem odredbe čl. 62. st. 3. OZ-a tužitelj ima pravo tražiti i plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate dvostruko naplaćenog iznosa.

13.1. Iako je temeljem podataka u spisu vidljivo da je posljednji neosnovano ustegnuti iznos, temeljem kojeg je tužena, kao ovrhovoditelj, dvostruko namirena, naplaćen 30. travnja 2022., odnosno prije proteka roka od godine dana od dana podnošenja tužbe, tužba tužitelja nije nedopuštena u smislu čl. 62. st. 6. u vezi sa čl. 62. st. 2. OZ-a budući da tužitelj ne raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom može dokazati koliko je sredstava neosnovano dvostruko naplaćeno u korist tužene, kao ovrhovoditelja, a ne radi se o opće poznatoj činjenici niti se ta činjenica može utvrditi niti temeljem pravila o zakonskim predmnjevama, slijedom čega ovrhovoditelj ne može uspjeti sa prijedlogom za protuovrhu u ovršnom postupku, u smislu čl. 62. st. 8. OZ-a.

14. Nakon primitka dopune nalaza i mišljenja vještakinje tužitelj je podneskom od 28. srpnja 2025. preinačio tužbu na način da je, pored isplate iznosa od 3.688,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. travnja 2022., od tuženika tražio isplatu daljnjeg iznosa od 334,95 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i isplatu zatezne kamate na iznos od 3.688,93 eura za razdoblje prije 1. travnja 2022. Time je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa iznosom potraživanja koji je utvrđen nalazom i mišljenjem financijske vještakinje dok je tijek zatezne kamate uskladio sa razdobljima kada su iznosi neosnovano ustegnuti prema nalazu i mišljenju financijske vještakinje.

14.1. Podnesak tužitelja od 28. srpnja 2025. je dostavljen tuženici 15. studenog 2025., a tuženica se nije na navedeni podnesak očitovala niti se upustila u raspravljanje o istom.

14.2. Tužitelj nema stručna financijska znanja radi utvrđenja točnog iznosa koji je neosnovano ustegnut ovrhom na njegovoj plaći i računima. Stoga tužitelj bez svoje krivnje, do provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu na okolnost točnog iznosa koji je neosnovano ustegnut, koje je vještačenje provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, nije raspolagao svim podacima za precizno konačno uređenje tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 28. srpnja 2025. dopuštena sukladno odredbama čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a, neovisno o tome što je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

14.3. Budući da se tužena nije usprotivila preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 28. srpnja 2025., a sud je utvrdio da je ta preinaka dopuštena iako je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

15. Budući da je temeljem nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno da je tužena dvostrukom izvansudskom ovrhom na plaći i novčanim sredstvima po računima tužitelja, kao ovršenika, dvostruko namirila iznos od 4.023,88 eura, sud je temeljem odredbe čl. 62. st. 1. t. 2. OZ-a naložio tuženoj da navedeni iznos vrati, odnosno isplati tužitelju.

15.1. Budući da je temeljem nalaza i mišljenja vještakinje utvrđeno da je tuženica iznos od 4.023,88 eura neosnovano naplaćivala u razdoblju od svibnja 2017. do travnja 2022., pri čemu je vještakinja pojedinačne neosnovano naplaćene iznose po mjesecima prikazala u točki e) zaključka dopune nalaza i mišljenja, a tužitelj tužbom potražuje i zatezne kamate na iznose iz točke e) zaključka dopune nalaza i mišljenja od posljednjeg dana u svakom mjesecu kada je pojedini iznos dvostruko naplaćen, to je temeljem odredbe čl. 62. st. 3. OZ-a tužitelju dosuđena i zakonska zatezna kamata na neosnovano pojedinačne neosnovano naplaćene iznose od posljednjeg dana mjeseca u kojem su iznosi neosnovano naplaćeni do isplate.

15.2. Stopa zatezne kamate određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO) kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.

15.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023., 1072025) a prema vrijednosti spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 4.023,88 eura.

16.1. Troškovi zastupanja tuženika po privremenom zastupniku, koje je predujmio tužitelj, priznati su tužitelju kao dio parničnih troškova koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.

16.2. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom parničnom postupku nastao trošak sastava tužbe od 13. rujna 2022. (Tbr. 7.1) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava obrazloženih podneska od 10. travnja 2024., 22. siječnja 2025. i 28. srpnja 2025. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura svaki, trošak zastupanja na ročištima 26. ožujka 2024., 30. kolovoza 2024., 19. svibnja 2025. i 13. travnja 2026. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura svako, što ukupno iznosi 1.600,00 eura, odnosno uvećano za PDV 2.000,00 eura. Na navedeni iznos treba dodati i iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,62 eura, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak predujma za sudskog dostavljača u spisu Općinskog suda u Varaždinu Pom-15/2023 po zamolnici ovoga suda u iznosu od 15,46 eura, trošak predujma za sudskog dostavljača u spisu Općinskog suda u Varaždinu Pom-35/2023 po zamolnici ovoga suda u iznosu od 17,83 eura, trošak predujma za sudskog dostavljača u spisu Općinskog suda u Varaždinu Pom-27/2024 po zamolnici ovoga suda u iznosu od 17,73 eura, što ukupno iznosi 2.574,64 eura. Stoga je tuženici naloženo da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.574,64 eura.

16.3. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate. Stopa zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.

16.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 19. svibnja 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ivana Moravec, Varaždin

2. MH, [adresa]