REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

U lica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-581/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja PZ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika SZ, odvjetničkog vježbenika, 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24 (OIB: 52848403362) isplatiti tužitelju IZ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 2.280,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6.5.2024. kao dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 100,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6.5.2024. kao dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.737,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 19. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 9.5.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca GRAD ZAGREB, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet prilikom obavljanja poslova obilaska pješačke zone na području donjeg grada. Naime, tužitelj se poskliznuo odnosno proklizao na stepenicama uz uspinjaču pri čemu je promašio stepenicu i iskrenuo gležanj, pri čemu se javila jaka bol i više nije mogao stati na lijevu nogu te je kolega koji je bio s njim pozvao taksi kako bi ga odvezao u bolnicu. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer se tužitelj kretao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 26.1.2024., a tuženik mu je u predmetu broj: COO 230000261 otklonio zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da ne postoje elementi koji bi sugerirali odgovornost za nastanak štete. Takva odluka je neosnovana u cijelosti s obzirom da je tužitelj ozlijeđen tijekom radnog vremena, a sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu za ozljedu na radu profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra s da potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Kako je tužitelju od strane HZZO-a priznata ozljeda na radu, odgovornost tuženika je nesporna. Tužitelj se javio u Kliniku za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra gdje mu je dijagnosticirana ozljeda:

Distorsio art to sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom iskretanja gležnja pretrpio intenzivne bolove i strah, tako da nije mogao stati na nogu koja je otekla i bila bolna. U bolnici su tužitelju propisali mirovanje s držanjem noge na povišenom, nošenje elastičnog zavoja, stavljanje hladnih obloga i uzimanje analgetika. Tužitelj je bio radno nesposoban više od mjesec dana te mu je trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

2. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa konačno preciziranom tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 18.12.2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje kako slijedi:

- za pretrpljene bolove

1.100,00 eura

- za pretrpljeni strah

880,00 eura

- za tuđu pomoć (80x5e)

400.00 eura

Ukupno:

2.380,00  eura,  sve  s  kamatama  od podnošenja tužbe do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, aktivnu i pasivnu legitimaciju, dok osporava osnov i visinu tuženog zahtjeva. Tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika Grada Zagreba za nastanak štetnog događaja jer je predmetna šteta nastala isključivo krivnjom tužitelja. Tuženik predlaže, a sve prije eventualnog provođenja medicinskog vještačenja, da sud obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite, poradi razgraničenja prijašnjih ozljeda ili degenerativnih promjena od posljedica iza predmetnog štetnog događaja,na dostavu izvornika medicinske dokumentacije na koju se poziva na uvid radi usporedbe sa preslikama. Stoga tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže o parnici obavijestiti Zagrebački holding d.o.o. i Croatia osiguranje d.d., te predlaže tužitelja odbiti s istim te ga obvezati da nadoknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Rješenje HZZO, Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev, očitovanje, medicinsku dokumentaciju, generalnu policu osiguranja od odgovornosti i uvjete, Ugovor od 18.2.2022., proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušić od 17.11.2025., izvršen je uvid u sudsku praksu, saslušan je svjedok UZ i tužitelj. Sud o parnici nije obavijestio treće osobe, budući tuženik za isto nije dostavio dokumentaciju, a osim toga isto je mogao učiniti i sam tuženik.

5. Sud nije o parnici obavijestio treće osobe po prijedlogu tuženika, obzirom isti nije dostavio traženu dokumentaciju radi obavijesti istih, a osim toga, isto je mogao učiniti i sam tuženik.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija i štetni događaj, dok je sporna odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a.

9. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, te je isti u svom iskazu naveo da je dana 9.5.2023. doživio nezgodu na radu prilikom obavljanja svojih redovnih poslova prometnog redara, kada je zajedno s kolegom EZ išao u redoviti obilazak Gornjeg i Donjeg Grada. Nezgoda se dogodila kada su se s Gornjeg Grada spuštali stepenicama koje idu uz uspinjaču, gledao je kuda hoda, ništa nije bilo na stepenicama no u trenutku kada je došao do zadnje stepenice noga mu je proklizala i svom težinom je stao na lijevu nogu koja se okrenula. Osjetio je nemoguću bol, nije više mogao stati na tu nogu pa je kolega UZ pozvao pomoć da ih odvezu u bolnicu. Tamo mu je obavljeno slikanje lijeve noge. Kolega UZ išao je u tom trenutku iza njega i vidio je taj događaj, oboje su imali propisanu zaštitnu opremu odnosno službene cipele, bili su osposobljeni za rad na siguran način kod poslodavca. Nakon te nezgode nije mogao 10 dana stati na tu nogu pa mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali ukućani, noga mu je bila otečena i poplavila, imao je i štake za odlazak do toaleta, tuđa pomoć mu je trebala za svakodnevne poslove odnosno aktivnosti kao što je nabava i priprema hrane, higijena i sl.

10. Iz iskaza svjedoka UZ proizlazi da ima saznanja o štetnom događaju koji se dogodio tužitelju 9.5.2023. jer je neposredni očevidac istoga. Toga dana on i tužitelj bili su zajedno u ophodnji kao prometni redari, obavljali su svoje redovne poslove te su se spuštali s Gornjeg Grada stepenicama uz uspinjaču. Kada su došli do kraja stepenica na zadnjoj stepenici prije silaska tužitelju je proklizala noga, te više nije mogao stati na istu. Tužitelj je gledao kuda hoda, on je išao iza njega i vidio je taj događaj. Tužitelj je na nogama imao propisane zaštitne službene cipele kao i on, imali su propisanu opremu, bili su osposobljeni za rad na siguran način. Na tim stepenicama nije se ništa nalazilo jednostavno je tužitelj proklizao na zadnjoj stepenici. Pozvali su pomoć jer on nije mogao hodati i otišao je u bolnicu s njim na slikanje jer nije mogao stati na nogu. Nitko osim njih dvoje nije bio tamo i to vidio.

11. Iz Prijave o ozljedi na rafu proizlazi da je tužitelj toga dana kada mu se nezgoda dogodila na radu, bio raspoređen kao prometni redar na lokaciji Gornji grad s kolegom EZ, te da su radili svoje redovne poslove.

12. Iskaze tužitelja i saslušanog svjedoka sud je prihvatio u cijelosti, obzirom su u bitnim dijelovima u međusobnom suglasju, te iz istih nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj dogodio na način kako ga opisuje tužitelj, odnosno da je obavljao svoj redovan posao zajedno s radnikom EZ, te su na uobičajen način, kao i do tada, vršili ophodnju kao prometni redari, imali su svu propisanu zaštitnu opremu, odnosno zaštitne cipele, te je to bio uobičajeni način na koji su i ranije vršili svoje redovne poslove ophodnje. Stoga proizlazi da tužitelj svojim radnjama ni na koji način nije pridonio nastanku štete, niti da je ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed njegove nepažnje, a što jasno proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka.

13. Iz navedenog proizlazi odgovornost poslodavca tužitelja, prema općim propisima obveznog prava, te s čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost tuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Jošku Filipušić, koji je u svom nalazu i mišljenju od 17.11.2025. naveo da je tužitelj 9.5.2023. stradao na radnom mjestu i zadobio ozljedu - uganuće lijevog skočnog zgloba. Stoga je vještak dao mišljenje da se kod tužitelja radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi koja je nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirana i nakon koje nisu zaostale trajne štetne posljedice. U medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu nema nikakvih pokazatelja koji bi govorili u prilog postojanja mogućih zaostalih trajnih posljedica.

Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 6 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 30 dana. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.

Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 40 dana zbog imobilizacije i poštede. Tuda pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

Naruženje nije zaostalo.

15. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 18.12.2025. navodeći da na nalaz i mišljenje nema primjedbi, te je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok se tuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom do 29.12.2025., navodeći također kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi.

16. Sud nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije, te pregleda tužitelja.

17. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 6 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 30 dana, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.

18. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 880,00 eura.

19. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 40 dana zbog imobilizacije i poštede, tuda pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, pa stoga tužitelju za 80 sati uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 5,00 eura, uz primjenu čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 400,00 eura.

20. Stoga je tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete dosuđeno ukupno 2.280,00 eura s kamatama od 6.5.2024. kao dana utuženja do isplate, sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a, dok je istoga valjalo odbiti s iznosom od 100,00 eura s kamatama od 6.5.2024. do isplate, kao neosnovanim.

21. Kamate suđene po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO-a.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava odštetnog zahtjeva - 100 bodova, tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), pristupa na ročišta 10.3.2025. i 1.3.2026. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podneska od 18.12.2025. - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), podneska od 5.11.2025. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 575 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 1.150,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.437,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka, pa sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.737,50 eura.

23. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2026.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika