Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-169/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužiteljice OŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nevena Oulovski, odvjetnica iz Pakraca, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. (OIB: 23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3 A, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, dana 19. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermerkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB:23057039320 da tužiteljici OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.106,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05.03.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od 88,66 eur od 5.3.2020. do isplate, na iznos od 96,79 eur od 10.4.2020. do isplate, na iznos od 95,51 eur od 7.5.2020. do isplate, na iznos od 88,62 eur od 4.6.2020. do isplate, na iznos od 92,17 eur od 6.7.2020. do isplate, na iznos od 85,00 eur od 7.8.2020. do isplate, na iznos od 86,95 eur od 4.9.2020. do isplate, na iznos od 1,60 eur od 1.10.2020. do isplate, na iznos od 86,59 eur od 6.10.2020. do isplate, na iunos od 90,79 eur od 5.11.2020. do isplate, na iznos od 86,39 eur od 4.12.2020. do isplate, na iznos od 1,74 eur od 4.1.2021. do isplate, na iznos od 84,82 eur od 8.1.2021. do isplate, na iznos od 3,20 eur od 1.2.2021. do isplate, na iznos od 84,85 eur od 4.2.2021. do isplate, na iznos od 2,31 eur od 1.3.2021. do isplate, na iznos od 3,91 eur od 2.3.2021. do isplate, na iznos od 75,03 eur od 4.3.2021. do isplate, na iznos od 0,76 eur od 1.4.2021. do isplate, na iznos od 79,54 eur od 7.4.2021. do isplate, na iznos od 1,14 eur od 1.5.2021. do isplate, na iznos od 80,74 eur od 06.05.2021. do isplate, na iznos od 0,64 eur od 01.06.2021. do isplate, na iznos od 80,77 eur od 07.06.2021. do isplate, na iznos od 81,18 eur od 06.07.2021. do isplate, na iznos od 2,05 eur od 01.08.2021. do isplate, na iznos od 2,90 eur od 02.08.2021. do isplate, na iznos od 81,96 eur od 06.08.2021. do isplate, na iznos od 30,00 eur od 01.09.2021. do isplate, na iznos od 53,92 eur od 06.09.2021. do isplate, na iznos od 87,27 eur od 08.10.2021. do isplate, na iznos od 92,22 eur od 08.11.2021. do isplate, na iznos od 96,98 eur od 08.12.2021. do isplate, na iznos od 96,43 eur od 08.01.2022. do isplate, na iznos od 92,81 eur od 08.02.2022. do isplate, na iznos od 109,71 eur od 08.03.2022. do isplate, na iznos od 104,66 eur od 08.04.2022. do isplate, na iznos od 97,74 eur od 09.05.2022. do isplate, na iznos od 96,27 eura od 08.06.2022. do isplate, na iznos od 110,96 eur od 08.07.2022. do isplate, na iznos od 115,43 eur od 08.08.2022. do isplate, na iznos od 116,35 eur od 08.09.2022. do isplate, na iznos od 118,06 eur od 08.10.2022. do isplate, na iznos od 112,76 eur od 08.11.2022. do isplate, na iznos od 113,56 eura od 08.12.2022. do isplate, na iznos od 105,17 eur od 09.01.2023. do isplate, na iznos od 106,46 eur od 08.02.2023. do isplate, na iznos od 108,08 eur od 08.03.2023. do isplate, na iznos od 105,60 eur od 08.04.2023. do isplate, na iznos od 104,06 eur od 08.05.2023. do isplate, na iznos od 101,69 eur od 09.06.2023. do isplate, na iznos od 101,79 eur od 08.07.2023. do isplate, na iznos od 97,82 eur od 08.08.2023. do isplate, na iznos od 95,73 eura od 08.09.2023. do isplate, na iznos od 97,94 eur od 09.10.2023. do isplate, na iznos od 97,85 eur od 08.11.2023. do isplate, na iznos od 92,32 eura od 08.12.2023. do isplate, na iznos od 88,45 eur od 08.01.2024. do isplate, na iznos od 90,69 eur od 08.02.2024. do isplate, na iznos od 96,35 eur od 08.03.2024. do isplate, na iznos od 102,98 eur od 08.04.2024. do isplate, na iznos od 102,28 eur od 08.05.2024. do isplate, na iznos od 199,29 eur od 07.06.2024. do isplate, sve u roku 15 dana, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 5.106,29 eur, zajedno sa pripadajućim kamatama. Zahtjev temelji na tvrdnjama da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24. lipnja 2004. godine Ugovor o kreditu broj:2402006-103 12621.601 51400607-5 101 959935 (u daljnjem tekstu. Ugovor); da je člankom 14. Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta Banke; da je navedena odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila unaprijed formulirana od strane tuženika pa tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj budući o klauzuli nije bilo posebnog pregovaranja pa je s obzirom na to u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošada, Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. (koja je implementirana u hrvatski pravni sustav) i načelom savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita koji bi u ostvarivanju eventualnih prava morao putovati u [adresa] iz [adresa], a što bi rezultiralo povišenim troškovima te je u protivnosti s načelom ekonomičnosti i mogućnosti pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta tužitelja; da je odredba članka 14. Ugovora nepoštena i slijedom toga ništetna sukladno članku 49. i članku 50. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača; da je Ugovor sklopljen u [adresa] što proizlazi iz samog Ugovora u kojem je navedeno da je sklopljen u [adresa] dana 24. lipnja 2004.; da u konkretnom Ugovoru nije točno naveden mjesno nadležan sud, tako da je sukladno članku 59. Zakona o parničnom postupku mjesno nadležan sud u [adresa], s obzirom daje do spora došlo u povodu djelatnosti poslovnice tuženika u [adresa]; da je Ugovorom tužitelju stavljen na raspolaganje kredit za izgradnju i adaptaciju stambenog prostora broj 2402006 - 1031262160/51400607-5101959935 u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 50.000,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj; da je istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 240 mjesečna anuiteta, kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 05,490 % koja je promjenjiva sukladno odluci Banke; da je Ugovor zaključen sa valutnom klauzulom u Švicarskim francima (dalje:CHF) koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom; da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 6632/17 od 14. lipnja 2018. u točki I. odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1.,2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, među inim, tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije korisnike kreditnih usluga, kao potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima; da je ista presuda potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine; da je o ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje dao Ustavni sud u svojoj odluci U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju U-I-3685/2015 i dr, a temeljem navedenih tumačenja donijeta je i odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine; da je pravomoćnom i ovršnom odlukom VTS RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/17 koja je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF; da je člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati; da slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ... obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika; da su sudovi vezani za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli; da je posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu ,,Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF jest ta da se u konkretnom slučaju ima primijeniti promjenjiva kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF (kunski iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje); da tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli; da se radi o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina; da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev -2245/17 od 20. ožujka 2018. godine određeno da je kolektivnom tužbom nastupio prekid zastare i zastara potraživanja počinje teći ispočetka od dana pravomoćnosti kolektivne presude tj. od 14. lipnja 2018. za preplaćenu valutu, međutim s obzirom da se u ovom slučaju utužuje razdoblje iza navedenog datuma zastara počinje teći za svaki preplaćeni iznos od dana uplate svake pojedine rate; da su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi; da je sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim; da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja kredita obračunavao mjesečni anuitet u valuti CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke i naplaćivao mjesečne anuitete u višem iznosu; da je na opisani način tuženik u razdoblju od 05. ožujka 2020. godine do 7. lipnja 2024. godine na temelju ništetnih odredbi Ugovora od tužitelja naplatio iznos od 5.106,29 eura više nego bi to iznosilo da je mjesečni anuitet kredita obračunavan bez valutne klauzule tj. koliko je bilo početno ugovoreno; da je stoga tuženik obvezan platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa anuiteta zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora u smislu članka 1111. stavak 1., članka 1115 i članka 1046. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u Ugovor o kreditu, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17, Rješenje Ustavnoga suda U-I-3685/2015, presudu U-III-2521/2015, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:Rev 2245/17-2 od 20.ožujka 2018., potvrdu tuženika da je kredit isplaćen, prvi otplatni plan, odluke o promjeni kamatne stope, te otplatnih planova, knjigovodstvenu karticu kredita (pregled prometa), specifikaciju uplata, saslušanjem tužitelja te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

3. Rješenjem Predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Su-130/2025-2 od 14. ožujka 2025. (50-53) određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno i mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

4. Rješenjem Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-169/2025-3 od 25. ožujka 2025. tuženik je pozvan da u roku od 30 dana od dana primitka prijepisa tog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, sa upozorenjem na zakonske posljedice.

5. Tuženik u određenom roku nije podnio pisani odgovor na tužbu.

6. Tuženik nije pristupio niti na pripremno ročište određeno u ovom predmetu za dan 28. travnja 2026. uz obrazloženje da nije u mogućnosti pristupiti zbog službene spriječenosti. Budući da je opravdanje za nedolazak punomoćnika tuženika na određeno ročište općenit i paušalan te je tuženik imao mogućnost podneskom osporiti tužbeni zahtjev te za zastupanje na ročištu angažirati zamjenu, ovaj je sud izostanak tuženika ocijenio neopravdanim.

7. Prema odredbi čl. 331.b ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno, između ostalog i uvjetu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

8. Budući da tuženik nije podnio odgovor na tužbu te u tome nije bio spriječen opravdanim razlozima, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, temeljem odredbi čl. 331. b ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova odvjetničkih usluga odmjerenih prema odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe iznos od 200.00 eur, zastupanja na ročištu dana 28. travnja 2026. iznos od 200,00 eur, sa PDV 25% u iznosu od 100,00 eur.

U Virovitici 19. svibnja 2026.

S u d a c

Mirjana Jelavić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude zbog ogluhe.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Nevena Oulovski, odvjetnica iz Pakraca

2. OD Hanžeković & Partneri d.o.o. iz Zagreba