Poslovni broj: Us I-508/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Vinku Radovaniju, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 J, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, OIB: 36162371878, Hvar, Z [adresa], zastupane po generalnoj opunomoćenici JU, dipl. pravnici i zaposlenici (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Su-278/2022), radi prava na podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/26-07/406, URBROJ: 511-12-26-26-1 od 4. veljače 2026., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 5. ožujka 2026. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/26-07/406, URBROJ: 511-12-26-26-1 od 4. veljače 2026., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku, a potom i obrazloženje osporenog rješenja, nakon čega ističe da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, te počinio bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tuženik se u obrazloženju pobijanog rješenja isključivo poziva na podatke iz službenih evidencija o navodno prikupljenih 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne služba u Hvaru broj Pp-2604/2024-9 od 17. travnja 2025., bez da je izvršio potpunu i pravilnu analizu sadržaja navedene presude te svih relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Tuženik je bio dužan, sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine iz Zakona o općem upravnom postupku, potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice koje su od značaja za donošenje zakonite odluke, što u konkretnom slučaju nije učinio. Iz obrazloženja rješenja nije razvidno na koji je način tuženik utvrdio sve relevantne činjenice niti je obrazložio na temelju kojih konkretnih dokaza je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje mjere zabrane podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole u trajanju od dvije godine. Posebno se ističe kako tužitelju tijekom upravnog postupka nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima na kojima se temelji pobijano rješenje, čime je povrijeđeno jedno od temeljnih procesnih prava stranke u upravnom postupku. Naime, tužitelj nije bio upoznat sa svim okolnostima koje je tuženik uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja niti mu je omogućeno da iznese svoje prigovore i eventualne dokaze koji bi mogli biti od utjecaja na drugačije rješavanje sporne upravne stvari. Iako se tuženik poziva na odredbu čl. 49. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojoj se stranku ne mora posebno pozivati na izjašnjavanje ukoliko se činjenično stanje može utvrditi iz službenih evidencija, u konkretnom slučaju takav pristup nije bio opravdan. Naime, radi se o upravnoj stvari koja ima značajne pravne posljedice za tužitelja, budući da mu se osporenim rješenjem onemogućava podnošenje zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole u razdoblju od dvije godine, zbog čega je tuženik bio dužan omogućiti tužitelju sudjelovanje u postupku i iznošenje svojih navoda. Slijedom navedenog, očito je kako tuženik nije postupio sukladno temeljnim načelima upravnog postupka, osobito načelu zaštite prava stranaka te načelu utvrđivanja materijalne istine, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno. S obzirom na sve navedeno, pobijano rješenje doneseno je uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te uz bitne povrede odredaba postupka, zbog čega je isto nezakonito te ga je potrebno poništiti. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
3.U sporu je održana rasprava 13. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i generalna opunomoćenica tuženika.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se pribavi i pregleda spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, broj Pp-2604/2024, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi te na održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, KLASA: UP/I-211-03/26-07/406, URBROJ: 511-12-26-26-1 od 4. veljače 2026., riješeno je da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, to u bitnom iz razloga što je uvidom u službenu evidenciju utvrđeno da je tužitelj temeljem pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne služba u Hvaru, broj Pp-2604/2024-9 od 17. travnja 2025., pravomoćne 2. rujna 2025. kojom je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz čl. 199. st. 8. i 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prikupio 12 (dvanaest) negativnih prekršajnih bodova, uslijed čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za donošenje rješenja da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, pa je rješenje odneseno pozivom na odredbu čl. 286. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24).
10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se u odnosu na tužitelja moglo donijeti rješenje da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.
Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.
Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.
Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.
Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 8. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.
Stavkom 9. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka i izricanje zaštitne mjere iz stavka 8. ovoga članka brišu se iz evidencije.
Stavkom 10. da osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače 12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je riješeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako tuženik prije donošenja osporenog rješenja nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanija pretpostavki da se donese rješenje da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, za kazati je kako sud takve navode ne nalazi osnovanim.
14.Naime, s prethodnim u vezi za navesti je kako upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio u privitku tužbe prileže presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne služba u Hvaru, broj Pp-2604/2024-9 od 17. travnja 2025., pravomoćna 2. rujna 2025. s otisnutom klauzulom pravomoćnosti na istoj, iz koje je pak razvidno da je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz čl. 199. st. 8. i 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa s obzirom da je odredbom čl. 199. st. 16. istog Zakona propisano da se vozaču motornog vozila u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavaka 8. i 9. ovoga članka, dok je odredbom čl. 282. st. 12. istog Zakona propisano da vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. ovoga članka, kod stanja stvari da je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz čl. 199. st. 8. i 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je pak nedvojbeno da je tužitelju za svaki od navedenih prekršaja pravilno upisano po šest negativnih prekršajnih bodova, čiji zbroj ukupno iznosi 12 (dvanaest) negativnih prekršajnih bodova, pa kako je odredbom čl. 286. stavkom 5. istog Zakona propisano da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, to je pak neprijeporno da je tuženik prije donošenja osporenog akta pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice, te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje u cijelosti pravilno i primijenio mjerodavno materijalno pravo.
15.Ujedno, vezano za tužiteljevo problematiziranje točnosti službene evidencije prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova u pogledu evidentiranja ukupnog broja negativnih bodova, za istaknuti je kako iz spisa predmeta tuženika nedvojbeno proizlazi da je tuženik prije donošenja osporenog rješenja, a radi provjere točnih i vjerodostojnih podataka na kojima se mora temeljiti osporeno rješenje od nadležnog tijela zatražio dodatnu provjeru točnosti evidentiranih negativnih prekršajnih bodova, odnosno dostavu pravomoćne prekršajne odluke na temelju koje su tužitelju evidentirani negativni bodovi, te je tuženik osporeno rješenje donio tek nakon što je obavljena dodatna provjera i nakon što je u upravni spis dostavljena pravomoćna prekršajna odluka na temelju koje su tužitelju evidentirani negativni bodovi, a koja odluka je priložena upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio ovom sudu uz odgovor na tužbu, što samo dodatno ukazuje na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i na pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava.
16.Konačno, vezano za tužbene prigovore koji se odnose na počinjene procesne povrede u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, u svezi s čim i problematiziranja primjene odredbe čl. 49. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku, a na koju se tuženik pozvao u obrazloženju osporenog rješenja, jer da tužitelju u provedenom postupku nije bilo omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima konkretne upravne stvari, time da je počinjena bitna povreda pravila postupka, za kazati je kako ovaj sud takve navode ne nalazi osnovanima, to pak stoga što je odredbom čl. 49. st. 1. toč. 1. citiranog Zakona propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, dok je odredbom čl. 51. istog Zakona propisano da se ispitni postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa, slijedom čega kako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti te s obzirom da Ministarstvo unutarnjih poslova kao javnopravno tijelo nedvojbeno vodi evidenciju negativnih prekršajnih bodova, pravo stanje stvari se neupitno moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima tuženik kao javnopravno tijelo raspolaže, to i ovaj sud zaključuje kako u ovoj upravnoj stvari nije bio potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa, pa tuženik kada je donio osporeni akt primjenom odredbe čl. 49. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku nije povrijedio procesna prava tužitelja koja bi bila od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, s tim da je tužitelj upravo u ovom sporu kroz podnošenje tužbe i sudjelovanje na raspravi imao mogućnost zaštiti svoja prava i interese te se izjasniti o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, na koji način je tužitelj i postupio, kod kojeg stanja stvari sud ne nalazi da uslijed činjenice što tužitelj nije saslušan u upravnom postupku bi takva okolnost bila od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, odnosno da bi iz tog razloga akt tuženika bio nezakonit.
17.Stoga, kod utvrđenog stanja stvari, odnosno u okolnostima kada je nesporno da je tužitelj prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, potpuno je jasno da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim je riješeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, koje rješenje je doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 286. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok tužitelj s druge strane svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.
18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, s tim da u provedenom postupku nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), pa tako niti onih koje tužitelj neosnovano problematizira u tužbi, koje prigovore u tom pravcu ovaj sud drži paušalnim i ničim argumentiranim, u okolnostima kada tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
20.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 19. svibnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Vinku Radovaniju, odvjetniku u Splitu, Hrvatske mornarice 1 J, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Hvar, Ive Miličića 5, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
