Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-32/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KA, zbog kaznenog djela iz članka 244. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-1143/2019-52, od 27. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci je na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobodio optužbe optuženika KA da bi počinio kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 istom presudom stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci broj K-1143/20198 od 27. siječnja 2020. povodom izjavljenog prigovora optuženika na isti.
3. Istom presudom je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1 do 5. ZKP708, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv navedene presude, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 467. točka 3. u svezi sa člankom 470. stavak 2. ZKP/08), s prijedlogom da se prihvati žalba, pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne osuđujuća presuda, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u suglasju sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci je neosnovana.
8. Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja dajući ujedno vlastitu analizu dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, koja se razlikuje od analize dokaza kakvu je u svojoj presudi izložio prvostupanjski sud, pri čemu pokušava prikazati kako je tijekom postupka bilo na nedvojben i pouzdan način dokazano da bi optuženik KA počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku. U svojim žalbenim navodima državni odvjetnik pokušava dovesti u pitanje ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda navodeći kako prvostupanjski sud nije na pravilan način ocijenio dokaze u ovom kaznenom postupku zbog čega je izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio svoju odluku.
10. Naime, državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako je u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud naveo da bi se iz iskaza svjedokinje ZA moglo zaključiti da je predmetni pištolj otuđen 2016., ali se ne može zaključiti kako i kada je došao u posjed optuženika, kao niti da je optuženik morao imati saznanja da je isti ukraden, pri čemu da je prvostupanjski sud, vezano za streljivo pronađeno kod optuženika, naveo da svjedokinja nije iskazivala da joj je ukradeno streljivo nego samo pištolj, a da streljivo nije ni imala. Isto tako, državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud naveo kako se iz niti jednog dokaza ne može zaključiti da je optuženik neovlašteno posjedovao oružje, te da je morao znati da je to oružje ukradeno, pri čemu da se navodi kako je isto otuđeno u kući imenovane svjedokinje 2016., a da je kod optuženika pronađeno 2017. te da je u tom razdoblju moglo promijeniti „više vlasnika“, a bitno obilježje terećenog kaznenog djela je da je optuženik morao znati da je to oružje pribavljeno kaznenim djelom protiv imovine. Osim toga, žalitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud navodi da obrana optuženika u kojoj je isti naveo da je predmetni pištolj dobio na poklon, odnosno da nije znao da je isti ukraden, nije potkrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka pa je, uzimajući u obzir načelo „in dubio pro reo“, valjalo optuženika osloboditi od optužbe.
10.1. Pored navedenog, državni odvjetnik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz svih personalnih i materijalnih dokaza te slijedom toga donio takvu odluku, iako je iz iskaza svjedokinje ZA i svih materijalnih dokaza, i to prije svega zapisnika o očevidu od 26. svibnja 2016., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 28. lipnja 2017., razvidno da je imenovanoj svjedokinji u svibnju 2016. provaljivanjem u kuću otuđen predmetni pištolj za kojeg je navela da se nalazio u sefu na katu kuće te da je otuđen i sef, a pištolj s dva spremnika i streljivo da je 28. lipnja 2017. oduzet od optuženika KA.
11. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud o svim svojim utvrđenjima dao valjane, jasne i uvjerljivo argumentirane razloge navedene pod točkama 11. -20. obrazloženja presude, a koje, budući da imaju potporu u stanju u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kod činjenice da se iz niti jednog dokaza ne može zaključiti na koji način i kada je predmetno oružje došlo u posjed optuženika kao i kod činjenice da nije dokazano da je optuženik morao znati da je predmetno oružje ukradeno, a što je bitno obilježje kaznenog djela, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda kako u ovom postupku doista nije bilo neupitno i izvan svake razumne sumnje dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, radi čega ga je ispravno, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio optužbe.
11.1. Okolnost što je predmetni pištolj sa dva spremnika i streljivom pronađen u optuženikovoj kući 28. lipnja 2017., a svjedokinji ZA je otuđen 2016. sama po sebi ne upućuje na zaključak da je optuženik morao znati da je to oružje pribavljeno kaznenim djelom protiv imovine. Osim toga, a vezano za žalbene navode državnog odvjetnika kako optuženikova obrana nevjerodostojna obzirom da isti nije naveo točno kada je i od koga je dobio na poklon predmetni pištolj, za navesti je kako se optuženik može braniti na način kako želi (te nije dužan odgovarati na pitanja, a nije ni u obvezi govoriti istinu za razliku od svjedoka). Nadalje, državni odvjetnik gubi iz vida kako je odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08-26) teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika na tužitelju. Stoga okolnost što je kod njega pronađen predmetni pištolj može biti samo jedna indicija u pravcu zaključka da bi on mogao biti počinitelj ovog kaznenog djela, međutim kod nedostatka nekih drugih podupirućih indicija, koje bi zajedno s navedenom tvorile pouzdan zatvoren krug, na način da bi jasno i nedvojbeno upućivale na jedini mogući zaključak kako je upravo optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, takva usmjeravajuća okolnost nije dostatna da bi se jedino i isključivo na njoj temeljila osuđujuća presuda, kako je to potpuno ispravno zaključio prvostupanjski sud.
12. S obzirom na to da državni odvjetnik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, to je ovaj sud, postupajući u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, povodom te žalbe pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
13. Stoga, kako nisu ostvareni razlozi iz žalbe državnog odvjetnika te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
