Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-366/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Uslužni centar d.o.o., Rijeka, Zagrebačka 5, OIB: 44697400897, zastupan po punomoćnici Renati Lukeži Juretić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ZBR iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-467/2021-10 od 14. rujna 2023., 19. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-467/2021-10 od 14. rujna 2023. u dijelu pod točkom I. izreke

II. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-467/2021-10 od 14. rujna 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 82,95 eura, te je za taj iznos zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-783/2020 od 8. siječnja 2021.

b) preinačava u preostalom pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-783/2020 od 8. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 61,42 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to:

- na iznos od 3,32 eura od 19. siječnja 2018.

- na iznos od 3,32 eura od 21. ožujka 2018.

- na iznos od 3,32 eura od 21. travnja 2018.

- na iznos od 4,52 eura od 21. prosinca 2018.

- na iznos od 3,84 eura od 21. siječnja 2019.

- na iznos od 3,83 eura od 21. veljače 2019.

- na iznos od 3,84 eura od 21. ožujka 2019.

- na iznos od 3,90 eura od 21. travnja 2019.

- na iznos od 3,88 eura od 21. svibnja 2019.

- na iznos od 3,94 eura od 21. lipnja 2019.

- na iznos od 3,91 eura od 21. srpnja 2019.

- na iznos od 3,93 eura od 21. kolovoza 2019.

- na iznos od 3,95 eura od 21. rujna 2019.

- na iznos od 3,96 eura od 21. listopada 2019.

- na iznos od 3,96 eura od 21. studenog 2019.

- na iznos od 4,00 eura od 21. prosinca 2019.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve u roku od 15 dana.“

c) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen trošak postupka preko iznosa od 62,94 eura do iznosa od 169,94 eura i sudi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 107,00 eura, preko iznosa od 62,94 eura do iznosa od 169,94 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate, za razdoblje od 14. rujna do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

d) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim tužitelju nije dosuđen daljnji parnični trošak, preko iznosa od 169,94 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev, te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-783/2020 od 8. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 36,51 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 20. siječnja do 20. rujna 2020. (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 144,37 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose koji dospijevaju u razdoblju od 20. kolovoza 2015. pa do 20. prosinca 2019, te je za taj iznos i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-783/2020 od 8. siječnja 2021. (točka II. izreke), dok je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 62,94 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 8 dana (točka III. Izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu u dijelu pod točkama I. i III. izreke, navodeći izričito sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. točke Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu da preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

2.1. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu pod točkama II. i III. iste, žali se tužitelj, navodeći izričito žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a, predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, podredno da je preinači na način da u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-783/2020 od 8. siječnja 2021.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 180,88 eura na ime troškova održavanja čistoće zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa], za razdoblje od kolovoza 2015. do rujna 2020.

5. Nije sporno da su suvlasnici navedene stambene zgrade i tužitelj zaključili Ugovor o održavanju čistoće zajedničkih dijelova zgrade (dalje: Ugovor), da je navedenim ugovorom određeno kako će plaćanje usluge vlasnici odnosno korisnici vršiti putem uplatnica najkasnije dvadesetog u mjesecu za protekli mjesec, te kako tuženik, koji stanuje na navedenoj adresi, nije podmirio utuženo potraživanje po računima za razdoblje od kolovoza 2015. do rujna 2020. Sporno je u ovoj fazi postupka je li tužitelj izvršavao svoju ugovornu obvezu, je li za dio utužene tražbine nastupila zastara, te koji se zastarni rok u konkretnom slučaju ima primijeniti.

6. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 131/20– dalje u tekstu: OZ).

6.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP .

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka u bitnom utvrdio:

- da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i tužitelj zaključili spomenuti Ugovor predmet kojeg je čišćenje zajedničkih dijelova zgrade, te čišćenje okoliša i to metenje stubišta, ulaza i prizemlje dva puta tjedno, pranje stubišta i ulaznih vrata jednom tjedno, pranje rukohvata na stubištu jednom mjesečno, čišćenje okoliša zgrade jednom tjedno, pranje uljanih zidova jednom godišnje i pranje staklenih površina dva puta godišnje

- da iz iskaza svjedokinje DB, predstavnice stanara, proizlazi da nitko u navedenoj zgradi nema primjedbi na čišćenje izuzev dva stanara na 4. katu i to AB i ovdje tuženika, pritom prilažući popis stanara koji su se izjasnili zadovoljnim pruženom uslugom

- da iz iskaza svjedokinje CB, poslovođe tužitelja, proizlazi kako tužitelj obavlja usluge čišćenja u zgradi na adresi [adresa], na koje usluge nije bilo primjedbi, te da tužitelj prema navodima iste, izdane račune nije podmirivao, unatoč tome što mu je ponuđeno obročno otplaćivanje navedenih

- da iz iskaza svjedokinje ŠB, proizlazi da ista zaposlena kod tužitelja, da čisti u navedenoj zgradi preko 10 godina, te kako osporava navode tužitelja da se usluga čišćenja vrši samo do 2. kata, navodeći da se usluga čišćenja vrši od prizemlja pa do 4. kata zgrade

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je da je tužitelj uredno izvršavao ugovorene usluge održavanja čistoće zajedničkih dijelova zgrade, pri čemu se pozvao na iskaze saslušanih svjedoka i spomenuti popis stanara. S utvrđenjem da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, pa da je stoga ovlašten od tuženika potraživati da isti podmiri račune za pruženu uslugu, suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud prihvatio je prigovor zastare tuženika, pozivom na odredbu čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) smatrajući da se radi o tražbinama naknade za održavanje čistoće za koje vrijedi jednogodišnji zastarni rok, slijedom čega je djelomično održao na snazi platni nalog samo za dio tražbine koji se odnosi na nepodmirene račune dospjele tijekom 2020., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

10. U žalbi tuženik u bitnom osporava pravilnost ocjene dokaza, vjerodostojnost iskaza svjedoka, ponavljajući da tužitelj nije uredno izvršavao ugovorenu obvezu, osporavajući potpise na spomenutom Ugovoru, dostavljajući pritom nove dokaze.

11. Odredbom članka 9. ZOO propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. istog Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti.

12. Prije svega za navesti je da tuženik žalbenim navodima osporava utvrđeno činjenično stanje, što u sporovima male vrijednosti, sukladno čl. 467. st 1. ZPP-a, nije dopušteno. Nadalje, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje. Pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te ista nije proturječna, dok okolnost što tuženik nije zadovoljan ocjenom provedenih dokaza ne znači da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

12.1. Navodi da bi isti bio uskraćen za izvođenje pojedinih dokaza na glavnoj raspravi, pa da je time došlo do povrede u smislu odredbe čl. 354. st 2. t. 6. ZPP -a, neosnovani su iz razloga što je tuženik spomenute dokaze predlagao u fazi glavne rasprave, dok sukladno čl. 461.a ZPP-a, stranke mogu najkasnije na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu , dok nove činjenice i dokaze predložene protivno navedenom, sud ne uzima u obzir. Također je iz navedenog razloga neosnovano i paušalno osporavanje potpisa na spomenutom Ugovoru, prvi put istaknuto na ročištu radi glavne rasprave od 27. travnja 2023., sadržaj kojeg je nedvojbeno izvršavan, pa nema mjesta isticanju da isti iz navedenog razloga ne bi bio valjan.

12.2. Konačno, dostavljanje fotografija u žalbi predstavlja iznošenje novih činjenica, što sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

12.3. Kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i valjanost pobijane presude, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Tužitelj u žalbi prvenstveno osporava utvrđenje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok, smatrajući da je riječ o tražbini koja zastarijeva za tri godine.

14. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, dok je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO-a propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

15. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na predmetnu tražbinu primijenio jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO -a. U konkretnom slučaju predmet tražbine nisu usluge održavanja čistoće za potrebe domaćinstva, već troškovi održavanja zajedničkih dijelova stambene zgrade koje suvlasnici snose temeljem ugovora zaključenog s tužiteljem radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine. Stoga se na predmetnu tražbinu primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a, kako to pravilno ističe tužitelj u žalbi. Tako i Vrhovni sud u presudi Rev-2347/1998-2 od 27. veljače 2002.

16. Kako je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 18. prosinca 2020., to nisu zastarjela potraživanja dospjela nakon 18. prosinca 2017., pa je valjalo djelomično preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom II. izreke i održati na snazi platni nalog za tražbine dospjele unutar trogodišnjeg zastarnog roka . Stoga je odlučeno kao u točki II.b izreke ove drugostupanjske presude. Za tražbine dospjele prije navedenog datuma, osnovan je istaknuti prigovor zastare pa je stoga odlučeno kao u točki II.a izreke ove drugostupanjske odluke.

17. Obzirom da je tužitelj žalbom osporio i trošak parničnog postupka, navodeći kako je odluka o istom posljedica pogrešne primjene materijalnog prava, te kako navedenom valjalo dosuditi troškove postupka u cijelosti, ovaj sud je uzevši u obzir konačan uspjeh tužitelja u parnici, nakon djelomičnog preinačenja pobijane presude, (u omjeru od 54%), sukladno čl. 154. st.. 2. ZPP-a, preinačio i odluku o parničnom trošku, na način da je tužitelju priznat daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 107,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II.c izreke ove drugostupanjske presude , dok zahtjev za više zatraženi iznos parničnog troška nije osnovan, pa je odlučeno kao u točki II.d izreke.

18. Slijedom navedenog, žalbu tuženika u odnosu na toč. I. i toč. III. izreke pobijane presude valjalo je odbiti kao neosnovanu, a žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti i presudu u dijelu pod toč. II. i III. djelomično preinačiti, pa je na temelju odredbi članaka 380. stavka 2. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 19. svibnja 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević