Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-535/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice FT, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja AT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem K-546/2022-7 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja AT kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenicu FT, zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj AT je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.327,23 eura (10.000,01 kuna) upućen u parnicu.
1.2. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatnom tužitelju AT je naloženo u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu propisanu čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 600,00 eura (4.520,70 kuna) te nužne izdatke okrivljenice čija će visina biti određena posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj AT, po opunomoćeniku Luki Maroku, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i javnom objavljivanju presude, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba privatnog tužitelja AT je neosnovana.
5. Nije u pravu privatni tužitelj kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, da presuda nema uopće razloga i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.
5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
6. Nema pravo privatni tužitelj niti kada navodi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona sa tvrdnjom da je presuda donesena temeljem pogrešne primjene odredaba KZ/11, čime se u biti ukazuje na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. točka 4. ZKP/08 jer da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. U žalbi se ističe da je za postojanje kaznenog djela klevete potrebno da su inkriminirane tvrdnje neistinite i da je počinitelj znao za njihovu neistinitost, a da namjera klevetanja ne predstavlja element kaznenog djela klevete.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud, kao drugostupanjski, nije utvrdio da bi sud prvog stupnja u pobijanoj presudi primijenio zakon koji se ne može primijeniti jer je okrivljenicu oslobodio od optužbe, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, budući da nije dokazano da je ona počinila djelo za koje se optužuje, dok je nije oslobodio iz nekih drugih razloga.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu privatni tužitelj niti kada presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U žalbi privatnog tužitelja se na vrlo detaljan način analizira prvostupanjska presuda i izvedeni dokazi te se ističe kako je sud prvog stupnja, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešan zaključak zbog čega da je okrivljenicu FT pogrešno oslobodio od optužbe za predmetno kazneno djelo, umjesto da ju je za to kazneno djelo proglasio krivom.
8.2. U žalbi se, između ostalog, ističe da se prvostupanjski sud nije bavio utvrđivanjem pretpostavki potrebnih za dokazivanje kaznenog djela klevete, već da se bavio međuljudskim odnosima okrivljenice i privatnog tužitelja. Navodi se kako je okrivljenica sama priznala da je navedene tvrdnje iznijela da bi se obranila od napada trećih osoba prema njenog udruzi, pa da je prvostupanjski sud utvrdio da je opravdano javno iznijeti neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti časti i ugledu neke osobe, a sve kako bi se time obranilo od napada trećih soba, što da je potpuno neprihvatljivo.
8.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica FT počinila kazneno djelo klevete jer ona sama od samog početka decidirano negira počinjenje tog kaznenog djela, a osim toga u ovom postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenica doista za privatnog tužitelja AT s namjerom izrekla riječi koje bi mogle štetiti njegovoj časti i ugledu i to na društvenoj mreži Facebook, dakle pred više osoba, te da bi time počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.
8.4. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo. Naprotiv, iz uvjerljive i logične obrane okrivljenice FT, kao i iz pregledanih materijalnih dokaza, proizlazi da ona niti u jednom trenutku nije htjela oklevetati, uvrijediti ili omalovažiti privatnog tužitelja, već da je samo iznijela činjenične tvrdnje, odnosno vlastito mišljenje o saznanjima koja su joj bila dostupna, bez ikakve namjere da time naškodi časti ili ugledu privatnog tužitelja. Osim toga, slijedom načina na koji se izražavala okrivljenica, kada je u komentarima iznosila vlastito mišljenje i pokušala odgovoriti na poruke koje su dovodile u pitanje njezin rad, kao i rad Udruge S-PAS koja se bavi udomljavanjem napuštenih pasa, nije moguće sa sigurnošću zaključiti da bi ti komentari, opisani u izreci pobijane presude, imali za cilj naškoditi časti ili ugledu privatnog tužitelja, a niti su ti komentari, prema objektivnim kriterijima, takvi da kleveću ili omalovažavaju privatnog tužitelja ili škode njegovoj časti ili ugledu.
9. Prema tome, protivno žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice FT te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenica s namjerom počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođena od optužbe.
10. Slijedom svega iznijetog, temeljem čl. 482. ZKP/08-26, žalbu privatnog tužitelja AT valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.
Split, 19. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Neven Cambj
