Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-271/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČK, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika ČK protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 1013/2022-20, od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika ČK odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu je pobijanom presudom proglasio krivim okrivljenike ČK i CK da bi zajednički počinili kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, a CK i da bi sam počinio još jedno kazneno djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te dva produljena kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1., u vezi s člankom 52. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
2. Za počinjena kaznena djela okrivljenika ČK je, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Okrivljeniku ĆK je prethodno utvrdio kazne zatvora i to u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci za svako od četiri kaznena djela za koja je proglašen krivim, nakon čega je na temelju članka 53. KZ/11 (ispravno bi bilo na temelju članka 51. KZ/11) , osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Potom je tom okrivljeniku, na temelju odredbe članka 57. KZ/11 , izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljeni, u roku provjeravanja od četiri godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne), ne počini neko novo kazneno djelo.
3. Na temelju odredbe članka 148. st. 1. i članka 145. stavka 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenici ČK i ĆK su obvezni naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 100,00 eura svaki, koji se odnose na paušalni trošak postupka, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
4. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je okrivljenik ČK osobno, ne navodeći žalbene osnove po kojima prvostupanjsku presudu pobija, s prijedlogom da mu se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro ili uvjetnom osudom te da ga se oslobodi troškova kaznenog postupka.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
7. Žalba okrivljenika ČK je neosnovana.
8. Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se žali samo zbog žalbenih osnova odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, radi čega je ovaj drugostupanjski sud , povodom njegove žalbe pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
9. Vezano za žalbenu osnovu odluke o kazni, okrivljenik u žalbi ističe kako je on u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje pa da bi zbog njegove mladosti bilo moguće kaznu zatvora zamijeniti za "dobrotvorni rad ili uvjetnu osudu" jer je prethodna kazna zatvora, koju još održava, "utjecala na njega i njegovu budućnost". Osim toga, da mu je otac postao invalid, te da mu je potrebna skrb od 0-24 sata dnevno, koju mu nema tko pružati jer majka radi i ne može ga ostaviti samog bez nadzora.
10. Što se tiče istaknutih žalbenih navoda potrebno je naglasiti kako je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno, kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika ČK, cijenio njegovo priznanje počinjenja ovog kaznenog djela, primjereno ponašanje na sudu, kao i "manji intenzitet djela", dok mu je kao otegotno cijenio što je do sada već bio osuđivan. U takvoj situaciji potpuno opravdano je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju jedina odgovarajuća kaznenopravna sankcija je osuda na zatvorsku kaznu, koja mu je pravilno izrečena u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje.
11. Naime, okrivljenik je do sada u više navrata bio osuđivan te su mu, zbog počinjenih kaznenih djela, bile izricane uvjetne osude, koje očigledno nisu ostvarile odvraćajući učinak, u smislu da su na njega djelovale na način da se on suzdrži od ponovnog činjenja kaznenih djela pa je tako i za vrijeme trajanja ovog kaznenog postupka bio na izdržavanju kazne zatvora u jednom drugom predmetu. Stoga, u takvoj situaciji nije opravdan njegov prijedlog za blažim kažnjavanjem. Zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće dobro ne dolazi u obzir iz razloga što je okrivljenik do sada već bio osuđivan na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, što je prema odredbi članka 55. stavka 2. KZ/11 formalna prepreka da se takvim osobama kazna zatvora na koju su osuđeni zamijeni radom za opće dobro.
11.1. S druge strane, uvjetne osude su prethodno već u dva navrata okrivljeniku bile izricane te je očito da se upozorenjem uz prijetnju sankcijom nije uspješno preveniralo moguće ponovno počinjenje djela od strane okrivljenika, radi čega ni takva kaznenopravna sankcija nije dolazila u obzir. Stoga, bez obzira na priznanje okrivljenika i njegovo iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, kao i obiteljsku situaciju s obzirom da mu je otac u međuvremenu postao invalid (o čemu međutim nije priložio nikakve dokaze), doista nije bilo mjesta nikakvom blažem kažnjavanju okrivljenika, a sve te okolnosti su imale utjecaja na duljinu kazne zatvora na koju je okrivljenik osuđen, s obzirom na činjenicu da je za ovo kazneno djelo zakonom propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine te je očito da je kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, izrečena tek nešto više od zakonskog minimuma. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.
12. Odluka o trošku kaznenog postupka pravilno je donesena , na temelju odredbe članka 148. ZKP/08-26, kojom je propisano da će sud, kada okrivljenika proglasi krivim, u presudi naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobađanje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično. Okrivljenik nije podnio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da bi bili ostvarene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja troškova, radi čega nije bilo prostora za drugačiju odluku suda, međutim ako bi te okolnosti nastupile naknadno, na prijedlog okrivljenika predsjednik vijeća ga može posebnim rješenjem osloboditi dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u skladu s odredbom članka 148. stavka 6. ZKP/08 -26. Stoga se okrivljenik neosnovano žali i zbog žalbene osnove odluke o troškovima kaznenog postupka.
13. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi i kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 19. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
