Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1705/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RK, zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. i 7., članka 59. stavak 1. i 5., članka 229. stavak 1. i 5., članka 196. stavak 1. i 5., članka 289. stavak 1. i 4. i članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22), rješavajući o žalbi tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Solin, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-26/2025-4 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Solin, preinačuje se pobijana presuda na način da se temeljem odredbe članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljeniku RK izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca koja počinje teći od izvršnosti presude.
II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Policijske postaje Solin i pobijana presuda se u preostalom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik RK proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. i 7., članka 59. stavak 1. i 5., članka 229. stavak 1. i 5., članka 196. stavak 1. i 5., članka 289. stavak 1. i 4. i članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.680,00 (tritisućešestoosamdeset) eura. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme zadržavanja okrivljenika od 2 (dva) dana, što se izjednačava sa 79,84 eura, te mu je preostalo za platiti 3.600,36 eura novčane kazne.
2. Okrivljenik je propisno upozoren na pravo iz odredbe članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti i trošak prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura.
4. Na navedenu presudu tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog izrečena novčane kazne i zbog neizrečene predložene zaštitne mjere, koju smatraju potrebnom izreći s obzirom da je okrivljenik počinio više težih djela prekršaja pa predlažu da se pobijana presude preinači i okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca. Izrečenu novčanu kaznu smatraju neprimjerenom težini počinjenih djela prekršaja u stjecaju i predlažu izricanje bezuvjetne kazne zatvora.
Žalba je djelomično osnovana.
5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrečena novčana kazna u zakonom propisanom iznosu. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenih djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, te imovnom stanju okrivljenika pa ovaj Sud smatra da tužitelj navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke, te da je izrečena novčana kazna u dovoljnoj mjeri individualizirana. Naime, iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa proizlazi da okrivljeniku unazad tri godine nije prekršajno osuđivan.
7. Ispitujući presudu povodom žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da žalitelj opravdano ukazuje na činjenicu da je okrivljenik počinio teže prometne prekršaje u stjecaju te da je nužno istom izreći predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije kako bi se postigla svrha kažnjavanja i kod okrivljenika potakla svijest o štetnosti ovakvog ponašanja u prometu, pa je žalbu prihvatio i odluku preinačio na način da se na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, a ne u predloženom trajanju od 4 mjeseca. Naime, ovaj Sud smatra da će se izrečenom zaštitnom mjerom u određenom trajanju postići svrha primjene zaštitnih mjera propisana odredbom članka 51. Prekršajnog zakona i ista je razmjerna težini počinjenih prekršaja.
8. Cijeneći sve naprijed navedeno valjalo je žalbu tužitelja prihvatiti kao djelomično osnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Klauda v.r.
Davorko Kučan v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
